28.

75 8 0
                                    

OStavite vote i komentar.. Pokažite podršku za ovu priču <3 

Hvala, ly!

-NelaIrwin<3

Anna's P.O.V.

Ljuto je hodala oko mene dok sam jela svoj hamburger. "Zar ti stvarno treba ta ljudska hrana?" Govorila je ljuto.

"Nisam ja kriva." Uzela sam veliki griz i nakon nekoliko sekundi sam ga uspjela progutati. "Tijelo me vuče normalnoj hrani, nekada mi se pije krv, a nekada mi se jede ovo." Govorila sam dovršavajući hamburger. "Ne možeš se previše žaliti, uvijek saznam nešto od nekoga." Zakolutala je očima, a onda smo odlučile nastaviti.

"Hoćemo li još jednom preletjeti samo da provjerimo?" Slegnula sam ramenima jer mi je bilo potpuno svejedno. Još smo jednom obašli cijelu kuću koju smo doslovno prevrnule naopačke. Sve tapete smo raskinule sa zidova, provjerile smo svaki komad drveta u kući, vjerojatno smo oštetile cijelu konstrukciju kuće. Dobro pa se nije raspala.. Barem smo bile sigurne da nismo ništa propustile.

Kada smo bile gotove, krenule smo dalje.

Sljedeće lokacije su bile dvije kuće koje je imala u Nevadi. Ženska je imala milijun kuća, popis je bio tako dug i mrzila sam to. Doslovno smo samo trčale.. Čak nam je i nestalo tema za razgovor, usput smo opljačkale 2 ustanove za doniranje krvi, ali još uvijek nismo nikoga ubile. Nismo imale razloga za to.. Iako praktički još uvijek ne smijemo, za nas više nema pravila.

Bez ikakvog stajanja smo išle prema Nevadi. Nini je pomalo postajalo svejedno jer nismo imali nikakvoga napretka u ovome što radimo. Svaku kuću smo praktički uništile iznutra, ali svejedno ništa nismo nalazile. Popis je bio previše dug. Neke kuće su bile kuće prijatelja od te cure kod kojih se ona skrivala, ali Evan je najvjerojatnije i njih pretresao i ubio.

Nitko nije ostao živ da je znao lokaciju.

Nisam sigurna ni da ćemo mi ostali ostati živi, ali nećemo se predati bez borbe. Baš ono kako je proročanstvo reklo: 'Koju god stranu odabrala, Izabrana će dobiti ono što želi ili će gorjeti pod nogama gospodara Evana..'

Kad se sjetim čudnog osjećaja kada sam zvala Evana 'Gospodarom' odmah se naježim. Ne bih više nikada. Mrzim ga iz dna duše i bez obzira na sve, ubiti ću ga, pa makar i ja morala umrijeti radi toga..

Kada sam napokon završila s razmišljanjem o tome što će biti sa Evanom kada se dočepam tog glupog komada drveta, vratila sam se u stvarnost i pogledala sam oko sebe. I dalje sam zajedno s Ninom trčala. Koliko sam samo zalutala u mislima, čudi me pa nisam negdje skrenula s puta, ali srećom nisam. 

Shvatila sam da smo bile poprilično blizu jer mi je GPS na mobitelu tako govorio. Držale smo se starijih cesta tako da tu prolazi što manje ljudi. Tu je mnogo manja šansa da nas vide nego da idemo nekom autocestom. Ovdje ukupno prođu 2-3 auta u nekih sat vremena i to je ono što mi se sviđa. 

Ubrzo smo definitivno bile u Nevadi i jer smo se nalazile usred pustinje. Nastavile smo dalje sve dok nismo ugledali nešto što je izgledalo kao neki kafić ili restoran. "Stajemo.." Viknula sam i pokazala sam prstom prema tamo. Jedino svijetlo u ovoj noći je bio taj kafić, a jedna od kuća je nedaleko odavde pa bih to mogla iskoristiti. 

"Zašto napraviti kuću usred pustinje?" Upitala je zbunjeno. "Kako je to glupo, nigdje nikoga, samo pijesak i sunce." Malo sam se nasmiješila.

"Za jednoga vampira, nije toliko ni loše živjeti u pustinji. Pogotovo ako se želiš izolirati ili pobjeći od nekoga. Možeš lako nabaviti zaliha krvi, a kao vampiru ti baš ne treba puno stvari." Slegnula je ramenima, a onda smo skupa ušle u prazan kafić. Tu je bio samo konobar. 

Sjele smo za šank i došao je do nas. "Kako vam mogu pomoći?" Rekao je s osmijehom koji sam naravno uzvratila. 

"Htjela bih nešto pojesti.. Što sve imate?" Upitala sam s osmijehom. 

Zamislio se na sekundu, a onda je odgovorio.. "Evo, donijet ću vam menu za minutu." Uzdahnula sam, a onda sam ga pogledala ravno u oči. "Donesi mi menu sada."

"Mislim da možete sačekati jednu minutu." Odgovorio je, a zatim je otišao u prostoriju koja bi mogla biti kuhinja.. 

Zbunjeno sam pogledala u Ninu. "Kao prvo, bezobrazan je. Kao drugo, zašto me nije poslušao?" 

Prvo smo poslušale što radi u kuhinji, a onda smo nastavile pričati. "Vampir?" Upitala me, ali odmah sam micala glavom lijevo desno. "Lythrum salicaria?" Slegnula sam ramenima. "Moraš ga dirnuti." Klimala sam glavom. 

Znala sam da nije vampir jer mu osjećam krv, ali on nije znao da sam ja vampir jer njegove misli nisu govorile da zna da sam vampir. Samo je razmišljao kako sam živčana. Dobro je da nije primijetio ništa neobično. "Ponašaj se prirodno." Promrmljala sam, a zatim je nekoliko sekundi kasnije napokon donio te menije. "Oprostite, moram vozit cijelu  noć pa sam živčana." Odgovorila sam mu. 

"U redu je. I ja moram cijelu noć raditi.." Pogledala sam ga ravno u oči i nasmiješila sam mu se pokušavajući malo flertati s njime. Dovoljno mi je da ga dodirnem. 

"Ja sam Anna. Drago mi je." Rekla sam pružajući mu ruku. U mislima nije bio previše raspoložen za upoznavanje, ali bio je pristojan pa je bio barem dovoljno dobar da se rukuje sa mnom. 

Uzvratio je osmijeh, malo na silu, ali vidim da mu se barem malo sviđam. "Seth, i meni." Kada je pružio ruku, dobila sam ono što sam trebala. 

"Uzet ću pomfrit i šalicu kave." Rekla sam s osmijehom, a onda sam pogledala prema Nini koja je samo gledala uokolo ponašajući se kao da je pospana. "Hoćeš ti nešto?" Odgovor mi je bilo pomicanje glavom lijevo desno. 

"Ja planiram zaspati odmah.." Promrmljala je poprilično uvjerljivo. Jedina sumnjiva stvar je bila ta što nam nigdje nije bilo auta, ali parking je bio velik i neki se dijelovi nisu vidjeli iznutra tako da nije baš bilo načina da shvati da nismo s autom ovdje. 

Iz njegovih sam misli saznala da je tek par kilometara odavde jedna od kuća za koju se vjeruje da su vampiri živjeli u njoj i da je jako stara. Ima još jedna takva slična, ali malo dalje odavde. I to ćemo pretražiti, ali prva na redu je ova bliža. 

O njemu sam saznala to da je u nekoj tajnoj organizaciji u kojoj je možda samo 6-7 ljudi i navodno se bore protiv vampira i hoće ih sve pobiti. Mislim da njih toliko malo ne može nama ništa. Navodno ovdje ima nekoliko vampira koji su ubijali i prekrivali su dokaze s time što su govorili da su napadi životinja. Ne znam kako ljudi vjeruju u te stvari, ali definitivno je logičnije od napada vampira. 

Platila sam po prvi put na našem putovanju svoju hranu, a zatim smo nastavile dalje..

Fight For UsWhere stories live. Discover now