Fight For Us

14.

Anna's P.O.V.

"Kako bi bilo kreirati diverziju?" Upitala je Nina. "Ja se kladim da bih lako našla još par vampira koji bi ga nazvali imenom.

"Iskreno sumnjam da bi takvo što upalilo." Nikki je rekla sumnjičavo. "Skužio bi da pravite budalu od njega. Možda bi ubio sve vas." Zasmijala sam se.

"Mene nebi, ja sam najmoćnija." Rekla sam s osmijehom od uha do uha.. Mislila sam da je dobro biti pozitivan u ovakvim situacijama, ali brzo me prošlo to mišljenje. Nakon par sekundi sam se uozbiljila i počela razmišljati o svojoj budućnosti. "Mislim da je sasvim očito da ne planiram provesti ostatak života sa nekim tko je oko 1361 godinu stariji od mene." 

"Što da radimo?" Nina je uzdahnula. Ne želim ih uplesti u ovo. Ako ih ne mognem zaštititi od Evana, neću moći živjeti sama sa sobom. 

"Misliš što da radim. Ja, sama." Obje su pogledale u mene čudnim pogledom. "Da, vi se u ovo ne smijete miješati. Ne želim da nastradate zbog mene." Rekla sam odlučno, a zatim sam otrčala vani iz ove knjige budućnosti i van iz Nikkine kuće. 

Otrčala sam na svoje najdraže mjesto u šumi pored malenog jezera koje je bilo predivno obasjano suncem koje se probijalo kroz visoke zelene krošnje drveća. Sjela sam na travu i zaplakala sam glasno znajući da me nitko ne može čuti. 

Nakon nekoliko minuta i sama sam shvatila da nema smisla plakati i pogledala sam oko sebe. Sve je djelovalo nekako smirujuće i priroda mi je pomogla da se umirim. Sada definitivno nije trenutak da paničarim. 

Odjednom sam čula zvukove lišća malo dalje od mene.. Kao da se neko približavao iz daljine i prolazio kroz lišće. Skočila sam u zrak i uhvatila sam se za jednu veliku granu i popela sam se na nju promatrajući s visine tko se približava. 

Ubrzo je na moje mjesto pored jezerca iz gustog pokrivača drveća izašao Ashton.. Osmijeh mi se raširio na licu kada sam ga ugledala.. Ali odakle njega ovdje? Možda bih ga trebala pitati. 

Isto kao kada sam se popela gore, skočila sam. Sletjela sam iza njega i mislim da nije ni skužio jer se nije okretao. Prišla sam mu i stavila sam ruke preko njegovih očiju. "Ummm tko je to.." Rekao je s osmijehom. "Daj Sarah nemoj me opet zezat.." 

Na mom se licu odjednom pojavio ljut izraz lica. Osjećala sam kako mi iskaču očnjaci i maknula sam ruke s njegovih očiju. Baš kada sam uspjela maknuti super strašni vampirski izraz lica, okrenuo se i pogledao je u mene uplašeno. "Sarah?" Rekla sam naglašavajući svako slovo toga imena. 

"Što radiš ovdje?!" Proderao se na mene. 

"Oprosti molim te, što ti radiš ovdje??" Viknula sam na njega. "Potajno se nalaziš sa tamo nekom Sarah??" Rekla sam ljuto.

"Anna, oprosti ali moraš otići, sakriti se negdje.. Što prije, to bolje." I dalje sam gledala u njega ljuto. 

"Ne mičem se dok mi ne kažeš s kim se nalaziš ovdje i tko je Sarah?" Pojavila se ogromna doza straha na njegovu licu dok je u meni ključala ljutnja. 

"Imamo sastanak vukodlaka iz cijele Amerike. Ovo je naše mjesto za sastajanje. Nešto slično kao vaše veliko vijeće. Sada se molim te sakrij inače će te ubiti." Uz malo manju dozu ljutnje sam ponovno skočila u zrak i pronašla sam zaklonicu među krošnjama drveća. Odavde mogu promatrati što se događa.

U jednome trenutku sam bila toliko ljuta da bih iščupala srce toj Sarah ili tko god da je. Ubrzo je i došla. Cura crne kose, zeleno smeđih očiju i prišla mu je s leđa te mu je stavila ruke preko očiju kao što sam i ja. "Sarah nisam raspoložen stvarno.." 

"Izgledaš mi čudno, ima li nešto novo?" Upitala ga je nekako sumnjičavo. Glupa Sarah.. Ona će biti prva žrtva sljedećeg velikog vijeća. Napraviti ću to. 

"Ne." Odgovorio joj je kratko. Zanima me radi li to samo zato što zna da ih gledam. 

"Povezao si se sa mnom zar ne? Zato si tako čudan." Rekla je s osmijehom. "Znala sam da je suđeno." Ugh, kako sam samo htjela skočiti dolje i zadaviti je, ali čula sam još zvukova. Izgleda da je stvarno u pitanju nekakvo vijeće i da nismo sami.

"Naravno da nisam povezan s tobom, o čemu pričaš?" Pomalo je viknuo na nju. 

"Odavno si povezan sa mnom, samo se tek sada čudno ponašaš. Što je s tobom?" Zvučala je kao da pokušava govoriti glasnije. Ne može biti povezan s njom, on mene voli. 

Pogledao ju je poprilično oštro koliko sam mogla odavde primijetiti. "Moje srce pripada maloj djevojčici koja je spavala ovdje prije 11 godina. Otkada sam je prvi put ugledao znao sam da ću živjeti zauvijek u povezanosti s njom." Ok, sada ništa ne kužim. 

Nije mu imala vremena odgovoriti jer su baš u tome trenutku došli ostali. 

"Braćo vukovi. Još jedan je život izgubljen u posljednjoj noći punog mjeseca." Rekao je najveći od njih koji je dosta sličio toj Sarah. "Uzmimo se za ruke.." Počeli su zavijati kao pravi vukovi iako nisu ni bili preobraženi. Izgleda da je to jedini talent vukodlaka, osim što kad se povežu i žive sa svojom ljubavi žive zauvijek. 

Oči su mi se napunile suzama. Nisam znala što ću. On je povezan s nekom drugom djevojkom. 

Čula sam da su spominjali par puta vampire, ali ništa kritično i zato nisam obraćala pozornost. Kada su se razišli, ostali su samo Ash i Sarah. "Dobro pazi koju ćeš sudbinu odabrati. Znam da si meni suđen, a i ti bi trebao znati." Samo je gledao u nju nekim praznim pogledom nakon čega je ona otišla, a on je samo pogledao oko sebe i sjeo pored jezera.

Kada sam bila sigurna da ih ne čujem i da su svi otišli skočila sam dolje kod njega. Sjela sam i polako sam počela govoriti.

"Zadnjih nekoliko tjedana sam se osjećala posebnom.. Mislila sam da si stvarno povezan sa mnom, ali izgleda da ne.." Rekla sam dok su mi suze počele kliziti niz obraze. 

Pogledao je čudno u mene. "Zar ne znaš?" Skupila sam obrve u čudu.

"Šta?" Upitala sam nervozno čekajući odgovor..