Fight For Us

02.

Anna's P.O.V.

Nikki, Nina i ja smo došle kod mene kući. Čim smo stigle, ugledala sam svoju majku. "Jesi nam donijela??" Upitala sam i potvrdno mi je klimnula glavom. Otvorila sam frižider i izvadila sam dvije bočice pune krvi. "Treba mi nekoliko leća. Po mogućnosti smeđe.." Rekla sam bacajući Nini jednu bocu.

Pravila u kodeksu vampira nalažu da ne smijemo ubijati dok ne napunimo 21. godinu i da smijemo piti samo dvije boce krvi dnevno. Poslije 21. prestajemo stariti i možemo raditi što god hoćemo. Polako sam se spremala za trčanje. To mi je uvijek bio događaj tjedna i vjerojatno će uvijek biti.

Život mi je pre dosadan, a da ne spominjem to što sam besmrtna.. Čim mi je krv dodirnula usne, pojavili su se moji oštri očnjaci. Nakon što sam popila do kraja, isprala sam usta. Nikki je dosadilo s nama pa je otišla.

"Koliko je sati?" Upitala me dok sam brisala usta.

"Sedam.. Ubrzo će mrak. Gdje idemo? Jesi odlučila?" Klimnula je glavom.

"New York. Sigurna sam da skoro pa nema vukodlaka, a čak nije ni puni mjesec." Kada bolje razmislim, ni New York nije loše odredište. Tamo nikada nisam bila i svjetski je poznat grad.

Mislim da trebam iz toga izvući najbolje i zabaviti se. Bolje malo potrčati do New Yorka nego se dosađivati u ovom glupome gradu. Najviše od svega bih voljela pobjeći od ovog grada, bilo gdje u svijet, ali znam da bi me ubrzo i pronašli. Evan nebi dopustio gubitak još jedne glave obitelji.

"Koliko nam treba do New Yorka?" Upitala sam je dok sam uzimala mali crni kožni ruksak.

"Oko sat vremena." Rekla je. Klimnula sam glavom. Nije puno. Prošli smo tjedan trčale dva i pol sata do Miamija. Prekrasan je grad ali dugo se trči.

"Idemo se onda spremiti." Iz ormara sam izvadila odjeću za sebe i nju.

Sebi sam izvadila uske crne hlače, bijelu majicu, crnu kapu, crnu kožnu jaknu i crne martice, a Nini sam izvadila crnu majicu, crne uske hlače, zelenu duksericu i zelene nike tenisice. Izgledale smo u isto vrijeme cool i fancy.

U kožni ruksak sam spremila dvije boce krvi i bocu vode da na kraju možemo isprati krv iz usta.

Vani je napokon bio mrkli mrak i mogle smo krenuti. "Cesta ili prečac?" Upitala sam dok sam ju pratila.

"Cesta. Ne znam prečace do New Yorka, ali ne brini, ne mogu nas ni vidjeti koliko smo brze." Klimnula sam glavom i malo smo ubrzale.

Nakon otprilike 45 minuta, u daljini su se mogla vidjeti svijetla New Yorka. Bila sam sretna što smo napokon tu.

Ubrzo smo došli i u sami grad. Polako smo šetale ulicama New Yorka. Sve je tako savršeno. Naravno, ni jedno trčanje nije prošlo bez selfija, pa tako ni ovo. Odmah smo se počele slikati i zezati. Sve je bilo super.

Odlučile smo također trknuti do kipa slobode a onda i do Empire State Building-a, ili najveće zgrade New York-a. "Idemo se popeti na vrh." Rekla mi je pokazujući prema zgradi.

"Ne možemo, karte su preskupe." Gledala sam u ogromnu cijenu zapisanu na cjeniku koji je visio na zidu.

"Gledaj me." Prišla je dečku koji je prodavao karte. "Daj mi dvije karte i zaboravi da si nas ikad vidio." Klimnuo je glavom i uradio je točno kako mu je rekla. "Izvoli.." Rekla je dajući mi kartu. Osmijehnula sam se i krenule smo prema gore.

Pogled je bio pre savršen. Poslikala sam se oko sebe iz svakog kuta, a onda sam počela slikati selfije sa New Yorkom u pozadini. Izgledali su prekrasno.... Paaa, većina.

Odlučile smo sići dolje i naći mjesto gdje ćemo stati i popiti spremljenu krv. Došle smo u neki napušteni park i izvadila sam iz torbe dvije boce krvi i bocu vode. Jednu sam pružila Nini. Odmah ju je popila i isprala usta vodom. I ja sam uradila isto.

"Mislim da bi sada ozbiljno trebale krenuti." Rekla sam gledajući na sat na svome mobitelu. Bilo je 5 ujutro. "Brzo će jutro a prvi nam je sat biologija."

"Idemo onda." Rekla je. Vratila sam prazne boce u ruksak i krenule smo nešto sporije.

U Missouri smo stigle otprilike u 6:15. Na brzinu smo se presvukle u normalniju odjeću i polako smo otišle po Nikki, a zatim ravno u školu.

"New York??? Nice." Govorila je dok smo joj pokazivale slike.

"Bilo mi je pre ludo. Jedva čekam sljedeću srijedu da opet idemo.." Rekla sam veselo.

"Nadam se da nemate planove za večeras jer puni je mjesec..." Zakolutala sam očima..

"Imale smo ali očito više nemamo...." Rekla sam pomalo tužno.

"Ma nema veze. Možemo se zabaviti i kod mene." Da, na puni mjesec spavamo kod Nikki radi sigurnosti. Na svaki puni mjesec pogine najmanje jedan vampir i jedan vukodlak. Ako nema vještice za zaštitu, svaki bi vampir trebao imati srebrni bodež i benzin da se može obraniti.

Koliko god su vampiri snažni inače, toliko su i vukodlaci na puni mjesec. Ostali nam vampiri govore da trčimo na neki drugi dan, ali već odavno smo navikle na trčanje srijedom i uvijek ćemo trčati srijedom, iako uvijek srijedom bude dan prije punog mjeseca i vukodlacima jačaju osjetila.

Polako smo došli pred školu. Ispred škole je bilo 50ak ljudi, svatko u svojim grupicama prijatelja. Bilo je onih popularnih, geekova, kurve, normalnih i onih što treniraju nogomet. Oni su najpopularniji i skoro uvijek najzgodniji.

Ima nas svakakvih u ovoj školi. Čak sam i ja u jednoj od takvih grupica. Ja, Nikki i Nina smo BFFs i ne puštamo nikoga blizu. Mislim da se mi možemo svrstati u normalnu skupinu, iako smo zapravo jedinstvene, drugačije....