Dok moje ruke u drvetu stvaraju nešto čemu se ljudi dive, moja duša svakim novim delom koje stvorim malo po malo ide ka oporavku. Ovdje, u gorju život je jednostavan, miran, staromodan, obnavljajuć. A, meni je obnova itekako potrebna. Obnova duš...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Pustio sam je naprijed, ispred sebe nakon što je uzela nekakav ruksak iz terenca. Šarov kao pravo izdajničko pseto koje je namirisalo žensko ide uz nju umjesto uz mene.
- Koje je pasmine tvoj ljubimac? - pita pa nabaci ruksak više na rame.
- On je Šarplaninac - kažem, a ona stane.
- Šarplaninac? Šališ se? - slegnem ramenima - I Šarplanincu si dao ime Šar? Veoma maštovito.
- Trebao sam ga nazvati Džeki možda? Bobi? On je jebeni Šarplaninac, Šarov, Šar, što tu ima nejasno i čudno? - ona se spusti u čučanj pa ga pomiluje ispod vrata. Đubre uživa u dodiru.
- Ti ne voliš što te zove Šar, je l' da da je tako? Ne voliš da, osjećam ja to.
- Ne bulazni luda djevojko i goni do Janje smrznut ćemo se ovdje zbog tebe. I ohladit će se kompir. - uvrne nosom vidim je i ispod kape. Priđem vratima kolibe, čujem da joj televizor zvrlji, vijesti su na Novoj tv. Pokucam glasno par puta. - Babana otvori, ja sam, tvoj gladni vuk! Trebam samo malo društva neću požderati tvoje stare kosti, ponio sam svoju klopu. A, i Crvenkapu sam ti doveo.
- Blesavi stvore ne zajebavaj se pred vrati' ulaz' unutra kad ja to pa zaključavam svih ti svetaca!?- nasmijem se, pogledam u ovo djevojče pored sebe, ona odmahne glavom. Otvorim, Šar prvi uleti. - Gdje je babino sunce čupavo, ma gdje je on meni? - pas mlati repom dok ga bakuta draga.
- Tu sam baba, evo večeru donio.
- Ih, vuci te izjeli blesava, keru pričam, ne tebi. - digne glavu pa kad spazi da nisam sam, navuče naočale više na oči. - Iju sinko koga si to doveo sa sobom? - priđe, Mia skine kapu, pa korakne prema njoj.
- Baba Janjo, ja sam Mia Julija, Mih...
- Mia Julija... Svetoga mi Isusa. Sunce moje, zbilja? - pita pa pogleda u mene ne bih li joj ja potvrdio da je to stvarno Mia Julija. Kimnem samo potvrdno, ona je privlači uz sebe i grli. - Miš jedan maleni, vidi kolika si! Kad te Melanija dovela ovamo zadnji put nisi ni hodala.
- Poznavali ste moju majku?
- Jesam milo, srce mi je puklo kad umre mlada kao jutarnja rosa. Ostala si sama jadna s Mihom, on je duša jedna dobar čovjek uvijek bio.
- Bio je. - e k vragu, sada moramo i Babani saopćiti tužnu vijest. Ostavim hranu na šporet, pa ih posjednem obje. Kimnem Mii da joj kaže. - Ujka je... Umro je prije dva tjedna. - Janja se šokira, pa utone u stolicu.
- Pa, prokleti živote što je ovo? Mladi odlaze, mi fosili ostajemo, ne da nam se mrijeti. - tiho uzdahne isprekidano kroz jecaj, ali proguta tugu hrabra moja babuška. - Žao mi je milo moje. Jako mi je žao zbog tvog gubitka. Što su oni Bogu zgriješili da oboje odu u mladosti? Koliko je Mihi bilo godina, šezdeset je l' da?
- Jeste.
- K vragu, vražjem još je i dvije godine gulio zatvor nevin i tu izgubio vrijeme. Nije jadan imao sreće.
- Voljela bih da je poživio još, da je doživio sve što je maštario. Moj sređen život, mališane s kojima bi uživao u mirovini. Nije ju ni dočekao.
- Danas je rijetko tko dočeka - kažem, pa skinem sa šporeta kuhanu rakiju i naspem u čaše. - Narodu vijek kraći, a vrijeme za odlazak u penziju samo pomjeraju svake godine sve više. I bijedu daju. Evo Babana nesretna radila dvadeset pet godina k'o crnac i ima hiljadu ipo kuna penzije. Pa kad je dobila to što je dirinčila pol' života nije joj se ni odlazilo iz kolibe. Kuda će nesretna, gdje da živi s tim parama, ni za jesti nije dosta?! - Mia skine jaknu pa je objesi na stolicu.
- Mislila sam da ste vi baka Janjo uvijek ovdje živjeli.
- Imala sam četrdeset tri kad sam dobila invalidsku mirovinu. Radila sam u tvornici od petnaeste. Silazili dolje s brda vozili se do grada, kad sam nastradala u tvornici dobila penziju, ostala sam ovdje. Gdje ću takva, kome da teret budem?
- A, djeca su vam u gradu?
- Nema djece milo moje. Zbog te nesreće znaš. - ah k vragu, nije baš da volim ovo slušati. Znam što je bilo s Janjom, ali opet pred Miom mi je nekako neugodno to čuti. - Pala na me preša ona teška, podrobila me. Zdrobila mi kosti i odvalila organe. Nema tu ništa milo moje, - kaže, pa pređe rukom po trbuhu - sve prazno. Nije imalo gdje čedo da se smjesti. - vidim kako se maloj oči pune suzama.
- Joj baka Janjo žao mi je. Jako mi je žao.
- Ah, što ćeš sine moj, prošlo je. Ostala glava živa, kljakave kosti, ali živjela sam evo bez bolesti do sada.
- U to ime da mi nazdravimo i pojedemo dok je toplo - dignem čašu s rakijom, nazdravim pa potegnem. - Nećemo o tužnim stvarima više, treba da se radujemo Babana došla nam nova susjeda, nećemo biti sami.
- Zbilja milo, bit ćeš malo ovdje?
- Hoću. Ujka je želio da dođemo, ali nismo nikako, sada ga nema, ja zbilja bolujem i trebam mirno mjesto na osami, da se povratim, da se iscijelim. Ovo je savršeno. Njegovo je i znam da ću se dobro ovdje osjećati.
- Rekao sam joj da zanoći kod tebe pa ću joj sutra drva navući i pomoći da spremi i zagrije.
- Ako, ako tu je ključ kod mene, čuvam ja eh... - ustane pa sa police dohvati posudu sa poklopcem koju sam napravio. Stavi na stol, izvuče ključ iz nje. - Evo ga milo babino, uzmi, to je tvoje. - ona uzme uz blagi osmijeh, pa pređe rukom preko jelena izrezbarenih na posudi.
- Ovo je tako lijepo. Gdje ste to kupili baka Janjo?
- Kupila? Ja kupila? Baš bih ja sa ovom crkavicom mogla takvo što kupiti. - cimne glavom na mene. - Napravio Kralj. Svojim zlatnim rukama moje dijete izrezbarilo za svoju babetinu. - ona me oduševljeno pogleda.
- Zbilja? Znaš raditi s drvetom?
- Onako. - baba me mlatne krpom preko glave.
- Mater ti tvoju lažljivu Verku, što lažeš k'o pseto?! - slegnem ramenima. - Radi milo moje, umjetnička djela stvara. Otima se narod za sve što napravi. Anđeoske ruke ima kad ti kažem. - da ne povjeruješ od njezina raznježenog pogleda ja osjetim da mi se obrazi rumene. Sreća brade pa se ne vidi. Idi baba u tri jarca.
- Nikad ne bih rekla. Ne izgledaš mi kao netko... Tko se bavi umjetnošću.
- Nego kao jebeni šumar sa brda?
- Ne, mislim, nije tako, nego si... - sad se i ona postidi.
- Hoće reći da si grdosija namrgođena i divljaner, da se ne vidi umjetnička crta iz tebe, ali si sav jopet k'o umjetnost.
- Babana ne pij više te rakije. Dosta ti je. - otmem joj čašu, ustanem, pa stavim onu hranu na stol.
- Ostav' to, sjedi ja ću tanjure staviti. Imamo jedan više večeras, sreća je to. - ustane pa iz ormarića izvadi tanjure i escajg. - Ti ćeš Šaro dobiti kasnije nešto ne motaj se sad oko stola.
- Dobio je slaninu, ne treba mu ništa.
- Jes' mu dao moju slaninu izjeli te vuci?
- Nikako. Za tebe samo ekstra mesnata, Šar je dobio masnu.
- E ljubi te baba u oko crno. - stavi tanjure i sjedne ja natovarim njezin, zatim Miin, pa svoj.
- Smiješ jesti gradska curo, sve je prirodno uzgojeno neće te udebljati. Slanina ne goji naučno dokazano. - ona samo odmahne glavom uz smiješak.
- Voljela bih kasnije čuti malo više o tvojoj umjetnosti ako može. I vidjeti nešto što si napravio.
