Dok moje ruke u drvetu stvaraju nešto čemu se ljudi dive, moja duša svakim novim delom koje stvorim malo po malo ide ka oporavku. Ovdje, u gorju život je jednostavan, miran, staromodan, obnavljajuć. A, meni je obnova itekako potrebna. Obnova duš...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Evo, može ovako? – pita kada iziđe obučena u ski odijelo. Dođe mi da se ismijem kao luđak, ali ipak to ne učinim.
– Ma može. Skije ne moraš nositi nećemo se spuštati niz brdo – kažem, ona me pogleda s upitnikom.
– Skije?
– Pa vidim obukla si se kao da ideš na Jahorinu na spust...
– Ej, ne seri! Jesi rekao da se toplo obučem? Obukla sam se. Točka. – slegnem ramenima.
– Hajmo Šarov, povedi nas – pas skoči na noge lagane, otvorim vrata i pustim ga ispred nas. – Ti mlada gospođice ima da držiš oči zatvorene.
– Zatvorene, ali kako ću hodati zatvorenih očiju?
– Nećeš hodati, – uzmem je u naručje, ona odmah veže ruke oko mog vrata – nosit ću te.
– O svega mu dragog, osjećam se kao princeza.
– Pa kad te ovakav macan nosi u rukama, tvoja se kompletna ličnost promijeni.
– Nadobudni seronja – kaže, nasmijemo se oboje.
– Žmiri već jednom.
– Ako me ubaciš u onaj bunar ovako nespremnu ubit ću te.
– Ne ideš u bunar dosado. – ponesem je prema kolibi, pa usput provjeravam da li žmiri. – Ne gledaj rek'o sam.
– Evo ne gledam! – zagnjuri glavu u predio između mog vrata i ramena, trnci mi prolete tijelom, dok me cica s njene jakne škaklja po nosu. Prođem oko kolibe, Šarov mi se splete oko nogu. – Idi, bježi vraže mali past ću u snijeg, a vidi kako dragocjeni teret nosim u rukama.
– Ahhh, papak dragi – uzdahne pa se nasmije. – Osjećam neki dim. Je l' to nešto gori Tadej?
– Gori vatra, sad u nama, gori ljubav puna plamaaaa...
– Budalo!
– Smiješ sad otvoriti oči i pogledati prvo gore.
– Kakav si Firer muko moja. – digne glavu pa pogleda u ogroman, pun mjesec iznad šumovitog brda. Noćas je blizu čini mi se kao nikada do sada i spektakularan je, jer kako su rekli na vijestima noć je super mjeseca što god to značilo. Prva pomisao mi je bila da će svi kurjaci iz šume noćas ustati i hodati na dvije noge krvoločni i gladni ljudskog mesa, onda sam se sjetio da sam to u filmu gledao i da to nije to. Zato kada sam ga večeras vidio u svoj svojoj ljepoti nisam mogao dopustiti da ga ona iz kolibe ne vidi, da ne propratimo ovaj fenomen skupa kada je već tu.
– Isuse, Tadej! Predivno je. Ajme nikad nisam vidjela ovako lijep mjesec. Kao na filmu.
– Naravno kao na filmu Mališa i to ne bilo kakvom, nego onom romantičnom. Ja, kao Papak u glavnoj ulozi i ti mala, slatka princeza Smrzla u skafanderu pod sjajem super mjeseca uživamo u kuhanom vinu i pečenju sljeza.
