Dok moje ruke u drvetu stvaraju nešto čemu se ljudi dive, moja duša svakim novim delom koje stvorim malo po malo ide ka oporavku. Ovdje, u gorju život je jednostavan, miran, staromodan, obnavljajuć. A, meni je obnova itekako potrebna. Obnova duš...
I tako sam kao i par puta do sada ipak promenila malo radnju priče i ovaj nastavak je nova verzija. Bilo bi previše zbrkano da sam ostavila prvu verziju i ne bi stalo u još bar dva, tri nastavka koja nisu planirana za ovu priču. Tako da ipak sada ostaje ovaj predzadnji nastavak i još samo kraj. Nadam se da vam nije bilo dosadno.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Kao i uvijek kada ne znam gdje bih s glavom, obukao sam se debelo i otišao sa Šarom u šumu. Iako je snijeg padao kao bez duše i skoro ništa nisam vidio, pronašao sam put do mosta, zatim do Lovačkog i tu se utaborio. Znao sam da će Jakov kad–tad ovdje da se pojavi, da pokupi hranu za divljač i razbaca je po mjestima za lov, pa sam čekao. Šar zalaje pa istrči pred njega prije nego ga ja ugledam kako dolazi. Promrzao sam svega mi, napadalo je na mene ličim na jebenog dvometarskog snjegovića.
– Zašto si ovdje Kralju? – na dobar dan, ni pomaže Bog. – Zašto si došao?
– Da se izvinem.
– Ma nemoj? Vidiš ovu lijepu šljivu? Lijepo si me našminkao. Izgledam kao pederčina.
– Oprosti Jakove. Žao mi je.
– Pa, nema ti što biti žao za tebe sam ionako mrtav. Nema potrebe da se mrtvacu izvinjavaš.
– Obuzeo me bijes. Znaš da nisam baš normalan, i jebi ga, nisam nikada... Nisam nikada osjećao takvo što. Razumiješ, tu ljubomoru, to... Znam da sam pretjerao. Napao sam na tebe i na nju kao bijesno pseto. Znam da sam pogriješio. Cijeli prokleti dan hodam šumom po ovom zlu vremenu i sklapam se, rastavljam, usrao sam.
– Da li uopće možeš zamisliti koliko joj je bilo teško kada je vidjela slike na kojima krešeš tu... Tu ženu!? Slušaj me Vuče, upoznao sam ti curu za ovih dva, tri dana, jasno mi je zašto je voliš, zašto je ona ta koja te vratila nazad iz mrtvih. Čini mi se da je za tebe rođena. Sve je što trebaš, što zaslužuješ. Nije ju teško zavoljeti, divan je čovjek i ja nikada, ali nikada ne bih stao između vas. Tvoja sreća je i moja Tadej, volim te, ti si mi najbolji drug; boli me što si pomislio tako nešto o meni, a poznaješ me jako dobro.
– Nikada prije nisam bio zaljubljen, nisam znao kako je ljubomora grozna stvar. Znam da sam te povrijedio, oprosti. – on me gleda pa odmahuje glavom. – Jakove došao sam ovamo kao prokleti papak da cmoljim pred tobom zbog svoje greške. Došao sam prvo k tebi umjesto da sam otišao njoj jer je ona željela da... Rekla je da prvo tebi treba da se izvinem. I u pravu je.
– Ne znam kako ćeš oprati sa sebe ovo sranje Vuče. Kako si mogao ševiti tu žensku pored ove divote koju imaš ovdje.
– Nisam Jakove, Lola je sve to namjestila. Slikano je kada smo bili skupa, ni sam ne znam kada. Ona je zmija i tko zna koliko tih slika još ima.
– Pa zašto je to učinila? Odakle joj Miin broj?
– Lola radi u motelu u kojem sam odsjeo. Čim sam došao navalila je na mene kao luda. Odbio sam je i ... Siguran sam da je uzela broj iz mog mobitela kada sam je ostavio u sobi. Znam da jeste, nije moglo drugačije. Rekla je da sam je ja kao povrijedio što sam je odbio i da mi se sveti.
