Dok moje ruke u drvetu stvaraju nešto čemu se ljudi dive, moja duša svakim novim delom koje stvorim malo po malo ide ka oporavku. Ovdje, u gorju život je jednostavan, miran, staromodan, obnavljajuć. A, meni je obnova itekako potrebna. Obnova duš...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
O svi sveti sa nebesa, da li ja sanjam sve ovo ili je stvarnost više ne mogu da razaberem. Ruke mi prelaze njenim golim tijelom ostavljajući svoje pečate svuda po toj mekoj koži, da ako netko ikada samo i priđe blizu shvati odmah da je ovo bilo moje, da je moje, da će biti moje. Nečista posla su ovdje u pitanju tu više nema nikakve sumnje. Posla nekih većih sila, jer drugog objašnjenja za ovo nema. Za osjećaj koji mi tijelo puni energijom toliko brzo da ne stignem ni da pomislim na umor, na bilo što drugo osim da želim ovako dočekati ne jutro koje dolazi, nego i narednih deset. Ne ustajući iz ovog kreveta, ne odljepljujući usne od njenih, ne odmičući svoje tijelo od njezinog. Jesam, poželio sam ovaj mali, nježni cvijet od prvog pogleda, ali nisam mislio da će biti ovako. Nisam mislio da će oblik njenog tijela savršeno pristajati mojim dlanovima, da će vrhovi mojih prstiju dodirivati mjesto njezine želje i uživajući u tome zamišljati kakve sve oblike mogu stvoriti po uzoru na ove krive i prave linije koje joj tako savršeno pristaju. Nisam mislio da ću provesti ovu noć ovako, rastavljajući se od pameti sa ovom malom mrvom čija je želja u korak s mojom. Stežem joj grudi dok se pomjera na meni, zabacujući glavu u nazad, izvijajući se od ugode, prokleto savršeno umjetničko djelo držim u svojim rukama i osjećam na sebi. Pridignem se u trenutku kada se više svega mi ne znam koji put odvalim od mozga dok mi se tijelo grči i pulsira u prokleto najdivnijoj ugodi ikada. Veže mi ruke oko vrata, ljubi me, grize usne, a ja umirem i oživljavam opet i opet.
– Zora će uskoro Kraljeviću.
– I razdanit će najljepšu noć ikada.
– I meni je ovo najljepša noć ikada čisto da znaš. Nisam bila ni svjesna da sam sposobna za... pa ovoliko ovoga.
– Nisi naišla na pravog muškarca koji će te držati budnom i željnom cijelu noć.
– Tako prokleto pun sebe.
– O da znaš da se to drastično promijenilo ove noći. Tako sam se olakšao da ne mogu da ti opišem. Evo već imam manje sebe u sebi.
– Budalo. – poljubi mi čelo, odvoji se od mene i legne na stranu. Privučem je sebi ljubeći joj kosu i vrat, iskreno sad tek osjećam da sam žedan i da trebam na wc.
– Želiš vodu?
– Litru odmah. – ustanem pa bez da se trudim oblačiti otvorim kamin nabacam drva. Vatra se skoro i utrnula, pa nikakvo čudo da nisam osjetio hladnoću. Odem u wc, valja sada pišati dok si još u stavu mirno, ali nekako uspijem. Umijem se, operem ruke, pa naspem vodu u dvije velike čaše. Šarov cvili i skače po krevetu, naravno ne bude njoj lijeno digne ga k sebi. Ona ispod pokrivača, on gore, liže joj obraz, a ona se smije dok ga ćuška da prestane. Slika koju ću dugo držati u sebi.
– Marš dolje zvijeri mala čupava, ne diraj moje, zar ne osjetiš da sam zapišao svoj teritorij?! Nađi sebi curu ne diraj moju – pružim joj vodu, pridigne se i popije.
– Tvoju curu? Što sam sada tvoja cura? A, kada si me pitao želim li to biti?
– Pa, proveli smo noć jedno u drugom mislim da je pitanje suvišno.
