"Fallen Angel" |z.m.-croatian| *COMPLETE*

"Chapter ThirtySeven- "I love you""

Niall's P.O.V.

Otključavao sam crna vrata svoga skromnoga stana dok je Harry stajao pored mene. Kreten je skoro sve shvatio, pa mu sad moram dokazati kako nemam ništa Gemmino u svome stanu jer je par puta bježala. Otvorio sam vrata, pustio ga da prođe te sam zatvorio vrata za sobom. Razgledavao je cijeli stan i prvo je , nakon malog hodnika, ušao u spavaću sobu. Došao je do kreveta prevrpajući ga kako bi našao žensku odjeću, ili što god već traži. Pregledao je sve ormare i ormariće, čak i ispod njih, kao i ispod kreveta. I naravno, nije ništa našao jer je ona samo jednom tu bila, ali ništa nije ostavila.
Zapravo, i je, papir čokoladice koju smo pojeli. Harry je već i kuhinju pregledao i , naravno, ništa nije našao.
Nakon par minuta dok sam ja sjedio na kauču u svojoj maloj dnevnoj koja je spojena s kuhinjom, on je pretraživao zadnje kutke i rupe.
"Ipak niste lagali", izgovorio je sjedavši pored mene na kauč. "Kao što sam i rekao", slegnuo sam ramenima već pomalo iznerviran. Zašto sam se uopće upetljao u sve ovo? Svo ovo sranje, gluposti, laži i prijevare? Zar mi je to trebalo u životu? Nije. Ali mi treba Gemma. I trpim ovog seronju od njenog brata, upravo zbog nje. Jer ju želim samo za sebe u svom životu. A ne da ju Louis dira, pipka i tko zna šta joj sve radi dok su sami... Ona je samo jedna normalna cura koja je dobila nenormalnog brata.
"Nego", započeo je ustajući se s kauča, "idem ja onda." Ustao sam za njim. Došli smo do vrata te zastali, on vani, a ja unutra i jedva čekam trenutak kad ću zatvoriti vrata. "Pazi me se, Niall. Od sestre živim. Nećeš mi ju oduzeti ni na koji način, jasno?", uperio je svoj kažiprst u mene. Došao sam do toga da sam poželio odgristi mu taj prst. Ali, umjesto toga samo sam lagano kimnuo glavom i zalupio vratima zaključavajući ih.
Bacio sam se nazad na kauč duboko dišući kako bih se smirio. Kreten. Jedan obični nenormalni kreten. Gad koji zaslužuje umrijeti. Mislim da će i dobiti tu zaslugu.
Uzeo sam mobitel sa stola i sa skrivenim brojem nazvao Gemmin broj. Čudi me što joj je i to dopustio.
"Jesi ti?", čim je tutanje prestalo začuo sam njen mili glas. "Ja sam, bebo", umiljavajući se, rekao sam. "Nedostaješ", sa nekakvom sjetom mi je rekla na slušalicu. "I ti meni, nenormalno puno", otkad sam ja tako slatkorječiv? "Draga, imam plan", već sam se smješkao smišljajući cijelu radnju. "U vezi čega?", upitala me.
"Znaš ti dobro", da je tu, namignuo bih joj.
"Pričaj."

Amelia's P.O.V.

"Je li budna?" upitala sam Zayna preko telefona. Nakon velikog uzdaha odgovorio mi je :"Nije". I mislila sam. Već je dva dana prošlo, a ona se ne budi. Već je trebala zacijeliti, šavove joj je izvadio jučer... Također sam teško uzdahnula. "Jesi namjestio infuziju za svaki slučaj?"
"Prije par minuta završio", odgovorio je. "Jesi promj-...", zaustavila sam se kad sam čula lupanje vratima. "Jesam šta?" zbunjeni Zayn se javio. "Nazovem te kasnije", kratko sam mu rekla vidjevši gada kako mi se približava. Prekinula sam poziv spustivši mobitel pored sebe.
"Hej ljubavi", uzeo mi je bradu pokušavši me poljubiti. Umjesto u usne, poljubio me u obraz kada sam okrenula glavu na drugu stranu. Slegnuo je ramenima krenuvši prema kuhinji. "S kim si to pričala?" upitao me ostavljajući nekakvu vrećicu na stolu. "Šta te briga.", hladno sam mu odgovorila gledajući u TV na kojem se prikazivao spot neke pjesme, a jedva se čulo. Tako da sam se skoncetrirala na riječi pjesme. "Šta je tebi?" upitao me te sjeo pored mene i stavio mi ruku na koljeno. Istog trena sam ga lupila po ruci na što je on maknuo ruku. Sarkastično sam se nasmijala na njegovo pitanje. "Ne pravi se glup, molim te", prevrnula sam očima ni ne gledajući ga. "O čem ti pričaš?", 'zbunjeno' me upitao. Bogami, zna dobro glumiti. Dođe mi sad da mu zabijem ovaj mobitel u...ništa.
"Znaš da se neke tajne ne mogu doživotno čuvati?" upitala sam ga lažno se nasmješivši prema njemu nakon što sam obuzdala svoje misli. "I dalje te ne razumijem", sjeo je u indijaskom stilu okrenuvši se prema meni.
Nisam više mogla obuzdavati svoje misli te sam mu opalila toliku šamarčinu da se sama pitam odakle mi tolika snaga. Čak mu je glava odletjela u stranu. Polako ju je vraćao nazad dok je skupljao šake, a vene su mu se ocrtavale na rukama i vratu, pa čak i čelu.
I ne, ne bojim se. Neće me udariti, toliki gad nije. Bar mislim...
"Razumiješ li ovo?" uzviknula sam ustajući se sa kauča. "Amelia...", dozvao me i krenuo se ustati. "Da mi se nisi približio. Gade jedan! Kako možeš to raditi jadnoj djevojci? Kako možeš mene varati?!", sad sam već ozbiljno vikala. Nakon svojih pitanja zatvorila sam usta i duboko udisala i izdisala dok su mi šake bile skupljene. "I znaš šta?", nasmijala sam se na silu, "prekidamo", nabacila sam lažni osmijeh i krenula prema vratima uzimajući prije toga mobitel. "I znaš šta još?" opet sam se nasmijala otvaravši vrata, "tako gadno ćete završiti u zatvoru". Izašla sam zalupivši vratima 'naše' kuće. Krenula sam stazom prema Nicole koja je bila udaljena par ulica. Koračala sam i razmišljala što sam mu sve mogla reći ili napraviti...a nisam. Trebala sam ga koljenom u jaja udarit, da ih smiri malo. Ili bar još pet šamara opaliti. Ili mu sve sasut u facu. Glupa sam što nisam, ali... "Jedna briga manje", izgovorila sam naglas svoje misli i slegnula ramenima. Ionako nikoga nije bilo jer sam prolazila kroz malo zapušteniju ulicu, ali ipak bude ljudi danju. Sad je već sumrak.
"Jesi sigurna da si me se riješila?", čim sam se okrenula ugledala sam njegov blistav osmijeh koji trenutno nije govorio ništa dobro. "Louis", preplašeno sam rekla gledajući u plave oči koje su na neki način postojale sve tamnije i tamnije. "Mislila si da ću te samo tako pustiti?" nasmijao se glasno. Zadrhtala sam na njegove riječi. Što se sada događa? Zašto me nije pustio da odem? Kao da bih ga ikad odala. Pobogu volim ga.
Odjednom sam osjetila lagan stisak oko zgloba ruke i njega ispred mene. Trznula sam se te izvukla ruku iz njegovog stiska. "Pusti me!" viknula sam kada je ponovno došao do mene i uhvatio me za oba zgloba. Bili smo si udaljeni svega par centimetara. "Daj me samo ostavi na miru", isprekidano sam mu govorila dok sam se pokušala udaljiti od njega i istrgnuti ruke iz njegovog stiska. "Nikada". I odjednom je napravio ono što nikako nisam očekivala. Zagrlio me, a njegov mi se parfem uvukao u nosnice. Stojala sam kao kip ne znajući što napraviti. "Volim te, Emi"