"Fallen Angel" |z.m.-croatian| *COMPLETE*

"Chapter Seven- I have powers?"

Nicole's P.O.V.

Opet se ljubim s njim! Nicole,  prestani, bemti!! Ali ne moguu... Tako se savršeno ljubi, ima tako punašne usne koje me privlače... Ma što ja to pričam? On mene uopće ne privlači!

To sam mislila dok nije prekinuo poljubac i tiho mi šapnuo: "Savršeno moje" . Srce mi je zalupalo brže i pojavila mi se ona gamad u trbuhu. Kakva je ovo reakcija, pobogu? Ja nisam savršena nikako, a bome nisam ni njegova. "Ti si moja najsavršenija" šapnuo je još jednom. Čitač misli? Nemoguće... Ali... Oh taj njegov glaass... Tako sexy zvučiii... Nic!! Ne smijem si dopustiti da mi se on počne sviđati.

Počela sam se izvlačiti ispod njega, ali nije mi baš pošlo za rukom. Još se više naslonio na mene te me upitao tužno: "Što sam sada napravio?" . "Samo se makni sa mene." rekla sam mu pokušavajući biti hladna iako znam da sam se malo prije s njim žvalila. "Kako princeza želi" rekao je umiljato. Dignuo se sa mene te mi pružio ruku. Prvo sam ga pogledala čudno, ali ipak sam prihvatila. Čvrsto me uzeo za ruku i povukao prema gore s kreveta. Osjetila sam njegove snažne ruke oko sebe. Opet grljenje? Začudo, uzvratila sam mu zagrljaj. Nasmiješio se lagano, što sam mogla osjetiti na svojoj glavi. Nadvio se nad mene. Izgledao je tako zaštitnički prema meni. Ja onako sitna, a on visok i jak.  Vjerovala sam mu da će me spasiti od... svega.

Ispustio me iz svog zagrljaja, ali i dalje smo si bili blizu, preblizu. Odmaknula sam se jedan korak na što se on nasmijao. "Što voliš najviše?" upitao me. Nisam baš shvatila pitanje, al k'o iz topa sam izgovorila "Motore" nasmješivši se široko. "Znao sam" pokazao je svoje bijele zube. Kako ima predivan osmijeh! Pogotovo kad malo jezik stavi među zube pa... Ne! Nicole, smiri strasti. Nešto sam se previše počela opominjati u svojim mislima.

"Idemo" rekao je te me povukao za ruku. Vukao me je za sobom dok nismo došli do ulaznih vrata. "Pričekaj me tu" rekao je poljubivši me u obraz. Kimnula sam glavom te je izašao. Dok je on vani..nešto radio, otišla sam do kuhinje kako bih napunila svoj želudac. U hladnjaku sam našla NUTELLU! MMM... Uzela sam staklenku nutelle, nožić, kruh i tanjur te sam sjela za obližnji stol. Namazala sam si nutelle na kruh i pojela ga u roku od dvije minute. Namazala sam još nekoliko i sve smazala. Obožavam nutellu... Baš kad sam prala tanjur začula sam šuškanje iza sebe. "Zayn?" dozvala sam njegovo ime misleći da se vratio. Nije bilo odgovora pa mi je to bilo sve sumnjivo. Polako sam došetala do vrata i provirila. Ugledala sam čovjeka u crnom. Provalnik? Što ovdje može ukrasti? Kako sam se odmicala od vrata ne bi li me skužio, lupnula sam slučajno u ormarić što je proizvelo dosta buke. Čovjek se odjednom okrenuo u mom smjeru te sam refleksno zatvorila vrata. Počeo je gurati vrata, no ja sam bila jača. Kako je to moguće? Inače ni Zayna ne mogu maknuti sa sebe. Odjednom sam nesvjesno probila vrata vlastitim rukama! Koji k?!?!

Nisam imala vremena za razmišljanje jer je ispred mene na podu ležao čovjek. Gledao me crnim očima pokušavajući shvatiti što se dogodilo. Čak ni ja sama ne znam.  Ubrzo se ustao i krenuo prema meni. Samo sam stavila ruke ispred sebe u nadi da će ga to zaustaviti. U trenutku je bljesnulo jako svijetlo te sam ubrzo čovjeka vidjela u dnevnoj skroz na drugoj strani. Kako je to moguće? Što se sa mnom događa pobogu?!

Zayn's P.O.V.

Trčao sam i ogledavao okolicu od pet kilometara. Nikoga nije bilo, znači sigurna je. Za sad. Barem možemo malo izaći ako ništa drugo. Trčeći sam se i vratio u kućicu. Kad sam ušao ugledao sam njega s razbijenom glavom pored vrata, a na drugom kraju je stajala ona sa izbezumljenim pogledom. Dotrčao sam do nje i čvrsto ju zagrlio. Često mislim da zagrljaj pomaže, a sad jel to pali kod nje, ne znam. Ubrzo je stavila ruke na moj vrat, popela se na prste te me čvrsto zagrlila, pribijena skroz uz mene.

Jesu li joj se to moći probudile? Trebale su tek na njezin 18. rođendan, ne sada. K vragu i sve! Jel mora baš uvijek biti nekih komplikacija?!

Počeo sam spuštati ruke s njenih bokova na bedra, na što se ona trznula i počela micati od mene. "Sve je u redu, neću ti ništa"rekao sam umirujućim tonom. Dovukao sam svoje ruke na njena bedra i polako ju podignuo. Omotala je svoje noge oko moga struka te zabila glavu u moj vrat. "Želiš li malo odspavati ili na vožnju motoron?" upitao sam ju na što me odmah pogledala. "Motor." na rubu plača mi je odgovorila. Kimnuo sam glavom te krenuo prema svom motoru iza kućice. Za njega se nisam brinuo jer ipak on ne može umrijeti makar ga cijelog polomio. Nosio sam ju oko struka držeći ju malo ispod stražnjice. Nije se bunila kad sam svoje ruke prebacio na njenu stražnjicu. Samo je duboko uzdahnula u moj vrat. Ne mogu si pomoći, moram ju dodirivati. Tako je savršena!

Došli smo do motora. Bio sam prisiljen da ju ispustim. Sjeo sam na motor te čekao da i ona sjedne iza mene. Nakon što je sjela, dao sam joj kacigu,no odbila je. Pogledao sam ju zbunjenim pogledom. "Obožavam vjetar u kosi" slabašno se nasmijala. Znam kako joj je teško. Ona misli da ga je ubila. Možda je i bolje da tako misli. Možda će zaboraviti na te moći što je dobila. Iako baš i ne vjerujem u to...

Kacigu sam vratio na mjesto te počeo paliti motor.

Nobody's P.O.V.

Dok su se Nic i Zayn vozali na svojem omiljenom prijevoznom sredstvu sa osobom kojoj vjeruju, Edward je pokušao zacijeliti glavu svojim moćima no nije mu polazilo za rukom. Snažno je opsovao i zakleo se da će ju ubiti. Ali hoće li uspjeti? Jel se nju može ubiti? A Zayna?

To još nije bitno. Edward se odlučio povući na dva tjedna kako bi mu glava u potpunosti zacijelila. Tako će biti spremniji za njegovu zamisao.

Nicole's P.O.V.

Uživala sam u vožnji dok mi je kroz kosu prolazio vjetar, a ja sam grlila Zayna. Naslonila sam glavu na njegovo rame i poljubila ga u vilicu. Na rukama su mu se podigle dlačice. Znači i ja utječem na njega? Zar stvarno? Ma nemoguće,  naježio se zbog hladnog večernjeg vjetra. "Hvala ti" tiho sam mu šapnula kod uha. Vilica mu je promijenila položaj pa sam skužila da se nasmiješio. I meni je zaigrao osmijeh na usnama te sam ga čvršće zagrlila.

Još uvijek ne vjerujem što sam napravila u onoj kućici. Zar je to moguće? Ja koja sam jedva otvarala staklenku krastavaca da sam uspjela čovjeka baciti na drugi kraj prostorije i uz to probiti vrata vlastitim rukama? Izgleda da je moguće. Uh, što će Zayn imati popravljati. Uostalom jel onaj čovjek mrtav ili što? Da bar je. Ne želim da se ono ponovi. Ne želim imati te moći. Tako se osjecam drugačije. Samo se nadam da Zayn nema ništa s tim... Ne zelim i njega nekako izgubiti.

...

Stigli smo natrag do kućice. Zayn je sišao s motora, ali ja sam ostala sjediti. Što ako je on još tamo? Što ako nije mrtav? Što ako samo čeka da opet budem sama pa da me napadne? O jebiga... Bolje da je mrtav. Nije mi ga žao jer je to bila samoobrana. Samo sam bila zatečena onim prizorima, pa sam izgledala uplašeno. Vidjela sam Zayna kako je zabrinuto meni potrčao u zagrljaj u tim trenucima. Vjerojatno je mislio da mi je teško. Ali i nije nešto...Dok sam ja bila udubljena u svoje misli nisam ni skužila da sam u Zaynovom naručju. Pogledala sam u njegove smeđe oči. "Nisi htjela sići pa sam te ponio. Ne smeta ti?" upitao me s pomalo prestrašenom facom. Što on misli da ću i njega ubiti? Odmahnula sam glavom te ugledala njegov preslatki osmijeh. Izmamio je i moj osmijeh te sam ga poljubila. Ne mogu se suzdržati, kad je tako presladak! Okej, Nicole, dosta! Prekinula sam poljubac i opet ga pogledala u njegove prelijepe oči ukrašene crnim dugim trepavicama. Zavidim mu na tolikim trepavicama. Moje nisu toliko ni kad se našminkam. Na licu je imao široki osmijeh. Zar mu toliko znači moj poljubac? Nebitno... Ušli smo u kućicu i on me spustio na kauč. Ogledala sam se oko sebe i vidjela samo razbijena vrata i zid, ni traga onom mangupu. I bolje da je otišao, ali...dokaz da nije mrtav...
"Nešto si tiha" rekao je Zayn zabrinuto te sjeo do mene. "Nemam ništa za reći" odgovorila sam mu zamišljeno. Stvarno nisam imala što za reći?

Ma daj Nic urazumi se. Prestrašena si do bola i sada bi najrađe bila u Zaynovom zagrljaju, da te on tješi i ljubi.

Javio se moj glasić kojem se očito sviđa Zayn. Ne treba mi njegov zagrljaj, niti utjeha, niti poljubac. Ili treba? Ne znam ni sama. Mozak i srce mi imaju tešku borbu između dobrog i lošeg.

Odjednom sam osjetila njegovu ruku na mom bedru te sam ga pogledala. "Jesi u redu?" upitao me zabrinuto ne skrećući pogled. Kimnula sam glavom, ali nisam bila previše uvjerljiva. "Ne činiš mi se tako". Skrenula sam pogled s njegovih očiju na svoje ruke i počela se igrati prstima. "Dođi" rekao je tiho. Pogledala sam ga i imao je raširene ruke. Zagrljaj? Zašto ne?...

Sjela sam mu u krilo okrenuta licem prema njemu,  a on me čvrsto zagrlio svojim snažnim rukama gurajući me još bliže sebi. Zagrlila sam i ja njega te stavila svoju glavu u njegov vrat. Umirujuće je prelazio svojim rukama preko mojih leđa. Nekoliko puta mi je krenuo staviti ruke na stražnjicu,ali svaki put je odustao i vratio ih na leđa. Suzdržava se, ali ne treba, meni gode njegovi dodiri. Mogu mu malo olakšati...

Maknula sam glavu iz njegovog vrata te mu uhvatila ruke i stavila na svoju stražnjicu. Pogledao me čudno i zabrinuto u isto vrijeme. Samo sam mu se nasmiješila te ga ponovno zagrlila dok je on pritiskivao moju stražnjicu.  Ne znam ni sama zašto sam mu to dopustila, ali ipak sam šutila i uživala u njegovim dodirima i mirisu.