"Chapter ThirtyThree- Harry"

1.3K 98 10
                                    

"Anđele, znam da si uzbuđena, ali moras se smiriti."

"Ne mogu!" Veselo je uzviknula te me opet privukla u zagrljaj. Otkud se ona toliko voli grliti? Nebitno... Izvukao sam se iz njenog zagrljaja i sjeo na krevet.

"Ali moras..." tiho sam rekao zataknuvsi joj pramen kose iza uha. Obrazi su joj poprimili roskastu boju na moj gest sto je izmamilo moj smjesak.

"Torta!" Odjednom se zacuo duboki glas..Landona? Ili je to Anthony? Nemam pojma. Koji se stalno dere? Mislim Landon. Pogled sa toga decka sam skrenuo na Nicole koja je blistala. Sto od radosti, sto od ljepote. Iako je imala i vidljive oziljke na licu, bila je predivna.

Jedna crnkinja, Mary, ako se dobro sjecam je uzela tortu iz Landonovih ruku i donijela ju na stolic pored kreveta te stolic privukla malo ispred uz krevet.

"Skvadro, znate da vas obozavam?" Nakezila se. "Group hug?" Napucila je donju usnu i rasirila ruke. Oh, ne.

"Ne moze, Nicole, ozlijedit cemo te." Javio se Liam, mislim. Oh, sad bih ja njega zagrlio.

"Ima pravo." I na glas sam se slozio s njim te dobio ljutit pogled od Nicole. Slegnuo sam ramenima i uputio joj onaj 'jebiga' pogled.

"Pa to je samo zagrljaj!" Uzviknula je podignuvsi ruke te ih je prekrstila na prsima uopce se ne obaziruci na razne igle i cjevcice po njenome tijelu. Znao sam... "Onda ce jedan po jedan." Ponovno joj se vratio osmijeh na lice. A k vragu sve!

"Nicole, moras se odmarati." Polozio sam ruku na njeno rame, ali ju je otresla sa svoga tijela.

"Samo im zelim zahvaliti." Napucila je donju usnicu i zapocela nekakvu igru prstima. Sad me podsjeca na neko malo dijete koje nije dobilo zeljenu igracku.

"Zahvalit ces im sutra, sada se moras malo odmoriti." Poljubio sam ju kratko u celo, a ona se samo jos vise naprnjila. Da znas sto se događa, ne bi se tako ponasala... "Moze ljudi? Dođite i sutra." Osmjehnuo sam se kada sam vidio kako svi kimaju glavama. Ubrzo smo ih Liam i ja sve otjerali iz sobe.

"Cuvaj se!" Uzviknuo je prije nego sto je otisao. Ona mu je mahnula te sam zatvorio vrata. Okrenuo sam se prema njoj i krenuo koracati. Cim je vidjela da idem prema njoj, okrenula je glavu prema prozoru i prekrstila ruke.

"Nic-..." krenuo sam joj se ispricati, ali me prekinulo kucanje. Sigurno je netko od njih nesto zaboravio. Uzdahnuo sam te otvorio vrata.

"Gdje je?" Cim sam otvorio vrata Harry je navalio. "Mogu uci? Samo ju zelim vidjeti." Rekao je te sam ga s malim negodovanjem pustio u sobu.

Nicole's P.O.V

Slusala sam nekakvo mumljanje kod vrata izmedju Zayna i nekoga, ali nisam nista mogla vidjeti jer je Zayn previsok, a samo je malo otskrinuo vrata. Taman kada sam htjela upitati tko je to, Zayn se maknuo s vrata i ugledala sam anđela, doslovno. I to poznatoga. Njegove zelene oci su gledale ravno u moje plave te je rukom prosao kroz svoje duge kovrce. Svojim prezgodnim tijelom je dosetao do moga kreveta i sjeo uz kraj.

"Tako mi je drago sto si ziva." Prosaptao je te me obgrlio svojim ogromnim rukama. Pritisnuo mi je glavu na svoja prsa, a svoju je glavu polozio na moju. Otkad smo mi tako bliski postali?

"I meni, Harry." Sapnula sam u njegova razvijena prsa kada me je odjednom odmaknuo i pogledao zbunjeno.

"Sjecas me se?" Pitao me sa ogromnom srecom u glasu dok su mu zeleni smaragdi blistali. Sjecam ga se, da, sto je tu toliko posebno?

"Pa da...ti si Tatianin decko." Slegnula sam ramenima. "Zapravo, bio si." Kada sam izgovorila posljednje rijeci prosli su me hladni trnci, a Harry je pogledao prema Zaynu koji je pokunjeno gledao u svoje patike.

"Fallen Angel"  |z.m.-croatian| *COMPLETE*Where stories live. Discover now