"Fallen Angel" |z.m.-croatian| *COMPLETE*

"Chapter TwentySeven- Jealousy."

Zacuvsi njegovo pitanje, istinktivno sam kimnula glavom. Taman kada mi se krenuo priblizavati, polozila sam ruke na njegova prsa i odgurnula ga. Jebene cigarete!

"Smeta ti miris, zar ne?" Odaljio je glavu od moje te ju pognuo. Odjednom sam zacula jak udarac i Zaynove rijeci: "K vragu!" Naredio je srusenu stolicu te otrcao prema hodniku. Koji klinac sada izvodi?

Uglavnom... Sjela sam na stolicu koja se nalazila u blizini mene te promatrala kako kisica polako pada dok sam cekala Zayna. Gdje je utek'o, dovraga?

Zayn's P.O.V.

Otrcao sam u kupaonicu oprati zube. Je li moguce da cu ju sada poljubiti?! K vragu zasto sam uopce i poceo pusiti?! Zbog jebenog drustva. Samo kako bih se uklopio. Oh, koja sam budala bio...

Zavrsio sam s temeljitim pranjem zubi te puhnuo kako bih provjerio. Nista se ne osjeti. Odlicno! Praveci velike korake stigao sam do trijema. Ugledao sam ju leđima okrenutu kako sjedi na stolici. Prisao sam joj s leđa i uhvatio ju za ramena. Trznula se na moj dodir, ali kada se okrenula osmijeh joj je obasjao lice. Prosao sam ispred nje te ju uhvatio za ruku dizuci ju iz stolice. Zahvatio sam ju rukama oko struka i polako se poceo priblizavati njenim socnim usnama.

Milimetar od naseg poljupca se zaculo zvono. A kvragu! Odmah se odmaknula od mene.

"Argh..!" Iznervirano sam uzdahnuo pustajuci ju iz moga stiska. Dosetao sam do vrata te ih otvorio.

"Je li Nicole u redu?" Histericno me je upitao Harry koji je stojao na ulazu. Zasto bi se on za nju brinuo? Ja sam taj koji se treba brinuti o njoj i za nju.

"Dobro sam." Odjednom se pojavila Nic sa velikim osmijehom. Zar oni nesto skrivaju? Nemoguce...

Tih nekoliko minuta kojih smo stajali kod vrata sam ga sumnjivo gledao. Jebemu zasto mu ne mogu procitati misli?! O pa da! Zbog stita, naravno!

"Kao sto i sam vidis." Rekao sam te zagrlio Nicole oko struka kako bih mu dokazao da je moja. Postaje mi sumnjiv...  odvojio sam nas te pustio Harrya da uđe u kucu. Sto mogu?

"I tako mi je drago zbog toga!" Uzviknuo je te potrcao prema Nicole. O ne...

Cim ju je krenuo zagrliti, zavristala je tako jako da sam mislio da ce popucati svi prozori. O mamu mu njegovu...

"Pa jesi ti normalan?!" Viknuo sam na njega te ga odgurnuo dalje od nje. Zagrlio sam ju i rekao jedno tiho "Sve je u redu." gladeci ju po kosi.

"Sto sam krivo napravio?!" Istim tonom glasa mi je uzvratio. Koji idiot. Odgrlio sam Nic te ju uhvatio za obraze i znacajno pogledao. Odmah me je shvatila.

"Pa ne podnosi muski dodir, idiote!" Viknuo sam ponovno, okrenuvsi se prema kovrcavom kretenu. Na licu mu se pojavila cudna faca koju nisam mogao prepoznati.

"Pa kako onda podnosi tvoj?!" Jos uvijek je vikao. Ljubomora? Rekao bih... ali ipak nisam znao odgovor. Jednostavno sam slegnuo ramenima te se okrenuo prema Nic koja je cijelo vrijeme stajala iza nas i slusala nase vikanje.

"Dođi." Tiho sam rekao te ju uzeo za nadlakticu i krenuo vuci prema trijemu.  "Zelis objasnjenje ili ne?" Okrenuo sam pogled prema Harryu koji je stojao na istom mjestu i gledao u pod. Zacuvsi moj glas, podignuo je glavu te krenuo za nama.

Namjestio sam stolice i sjeo na jednu od njih povukavsi Nicole za sobom. Harry me je cudno pogledao te sjeo na drugu stolicu.

"Ti ili ja?" Sapnuo sam Nicole iza uha. Osjetio sam kako se najezila.

"Ja." Kratko mi je odgovorila. Harry nas je cijelo vrijeme gledao, malo nju pa mene. "Prvo da ti kazem. Ne znam zasto se toliko bojim jednog obicnog muskog dodira, ali ne mogu to promijeniti. Zao mi je." Pognula je glavu. Zagrlio sam ju cvrsce te je nastavila. "Osim njegovoga. Zaynu vjerujem, i previse. I stalno sam s njime, pa vjerojatno i zbog toga." Nasmijesio sam se na njene rijeci. Vjeruje mi. "A i gdje si ti bio ovih mjesec dana, ako ne i vise?" Upitala ga je. Uzvrpoljio se na stolici te se pocesao po vratu. Smislja nesto?

"Paa.. ovaj... bio sam... izvan grada. Privatno." Odvratio je pogled od nas. Pa ovo bi i malo dijete skuzilo da laze.

"Lazes." Nicole mi je uzela rijeci iz usta.

"Zar je to toliko bitno?" Odmah je odvratio.

"Jest. Odjednom banes na nasa vrata i ispitkujes kako sam. Zar to nije malo... nastrano?" Pobjegao mi je osmijeh na onu rijec 'nase'  ona uvijek govori 'nasa kuca', nikada 'moja ili tvoja kuca'. Harry je slegnuo ramenima suteci. Prckao si je po prstima dok sam ja smirivao Nic. Previse se uznemirava u zadnje vrijeme. Prelazio sam rukama preko njenog ravnog trbuha i bokova. Naslonio sam se na naslon i ona za mnom. Stavila je glavu na moje rame te me pogledala i ostavila mali poljubac na mome obrazu. Vidjevsi to, Harry je ustao i krenuo na ulicu kroz dvoriste. Pa koji mu je sada vrag?