"Fallen Angel" |z.m.-croatian| *COMPLETE*

"Chapter Seventeen- I need you, Zayn"

Ne, ne, ovo se ne događa! Zayna nema, sama sam, i to sa ovim maloumnim idiotom!

"Malouman? Hah, ne bih se bas slozio." Sjeo je na krevet malo dalje od mene. "Trebalo je ovo sve osmislit. Mislis da je samo tako lako nekoga" zastao je, ali ubrzo dovrsio "oteti, na neki nacin. Priznaj. Zelis me." Skoro sam se izbljuvala. Lagano sam se nasmijesila kao i on. "Znaci, imam pravo?" Vise je zvucalo kao zakljucak, a ne pitanje. Prestala sam se smjesiti te sam stavila dva prsta u usta i malo izbacila jezik. 'Povracala sam.' Vratio je ozbiljan izraz lica i ubrzo sam osjetila peckanje po obrazu. Osamario me?! O picka mu strinina!

Refleksno sam ga jos jace opalila po obrazu. Nije me briga za nista, ionako cu vjerojatno odavdje izaci u lijesu. I trebala bih prestati previse misliti, moze sve doznati. Od moga udarca mu je glava odletjela u stranu. Proizveo je zvuk poput "Hah" i pomazio si obraz. A mica mala mora sam sebe maziti, ajooojj...

"Zar nije i vas prvi susret ovako zavrsio?" Podlo se nasmijao. Tocno sam znala na sto je mislio. "I evo, u vezi si s njim." Na ovo nisam imala rijeci, on vjerojatno vjeruje da ce biti nesto između nas. Posto je vidio da sam ostala bez rijeci, pobjednicki se nasmijesio i pomazio me po obrazu kojeg je malo prije osamario. Istog trena sam maknula njegovu ruku s mene i obrisala obraz.

"Pa nisam sugav!" Uzviknuo je ljutit. Obozavam ga ljutiti jer znam da me trenutno nece ubiti, vjerojatno mu za nesto trebam. Mozda ipak jest? "Anđele, upozoravam te da-" bio je prekinut mojim rijecima.

"Nemas pravo zvati me tim nadimkom! To samo Zayn smije." Viknula sam na njega ljutito i pobjegla s kreveta dok je on ostao sjediti i pratiti me pogledom. "I pusti me van!" Pocela sam lupati po onim sugavim zakljucanim vratima u nadi da ce me pustiti. No, dogodilo se nesto skroz suprotno. Dosao je nenormalnom brzinom do mene te me uhvatio za lakat i odmaknuo od vrata. Pogledao me ostro svojim smeđim ocima sto je dalo upozorenje mome mozgu da smiri hormone. Prestala sam lupati po vratima, ali sam zato pokusavala maknuti njegovu ruku s moje.

"Smiri se, Anđele." Rekao je tiho te mi uhvatio i drugu ruku. Ponovno sam pogledala u njegove oci, promijenile su boju u tamniju. Sto je s njima? To se i Zaynu događa, ali samo kad... nadam se da nije ista situacija i kod Edwarda. I opet taj sugavi nadimak... pa nije jedini na svijetu!

Povukao je obje moje ruke iza sebe i u trenu me obgrlio rukama. Drzao je svoj trbuh pritisnut od moj. Ubrzo sam osjetila tvrdi zid na mojim leđima. Tijela su nam bila pritisnuta jedno o drugo, a njegovu erekciju sam osjetila na donjem dijelu trbuha. Nisam zeljela ovo. Ne zelim da me dira. Zelim da je Zayn na njegovom mjestu, da me on dodiruje i ljubi. Edward mi se gadi.

Snazno sam pozeljela da se makne od mene i to se dogodilo. Nije bio s glavom u zidu, ali je bio par metara od mene. Ostala sam pribrana iako sam iznutra zudjela za Zaynovim dodirom.

"Ooo.. imas i moci?" Vise je zvucalo kao zakljucak, a ne kao pitanje. Sada sam ga se odjednom bojala, ne znam zasto, ali ipak nema Zayna, vjerojatno nece ni doci, a i sam je rekao da ja sa svojim mocima ne mogu nista.

Osjetila sam stezanje vrata iako me nitko nije dodirivao. "Vidis... imam ih i ja." Rekao je ponosno, drzeci ruku ispred sebe. Bio je u pozi da me gusi, iako me nije dodirivao osjetila sam grcenje vrata. Naslonila sam se na zid i savila pokusavajuci doci do zraka, ali to mi nije uspjevalo. Odjednom sam pala na prasnjavi pod. Jedva sam dolazila do malo zraka. I bas kada sam mislila da ce mi ovo biti posljednji uzdah, Edward je spustio svoju ruku i odmah sam uzdahnula duboko. Disala sam otezano pokusavajuci doci do potrebnog kisika. Podignula sam glavu, sjela na pod te se naslonila na zid. Oh, zrak, napokon! Edward mi je prisao tih par koraka i cucnuo ispred mojih nogu.

"Ne poigravaj se sa mnom. Budi sretna sto si jos ziva." Rekao je ozbiljno.

"Rađe bih da sam mrtva." Promukla sam od nedostatka kisika i nisam sigurna je li me cuo.