"Fallen Angel" |z.m.-croatian| *COMPLETE*

"Chapter Fourty- I believe you"

"Što se meni dogodilo?" upitala sam Zayna koji je eksperimentirao nešto sa nekakvim začinima. Uglavnom je pravio neko jelo, to znam. I to bez majice... Uh...
Na moje pitanje je prestao sa svim radnjama.
"Onesvjestila si se nasred ulice", rekao je nakon par sekundi te nastavio sa pripravljanjem jela, a mišići na leđima su mu postali napetiji. Samo tako? Kako je to moguće? Morat će mi bome sve objasniti jer se apsolutno ničega ne sjećam.

Ustvari... Amelia... Louis... O k vragu. Moram znati što je bilo s njima, pod hitno. Gdje je uopće ona?
"Koliko dugo?" pitala sam kako bih skrenula s misli o Amelii. Opet mi par sekundi nije odgovorio. Odjednom se čuo lom, a bijele krhotine došle su čak do mojih nogu. "A k vragu!" uzviknuo je i počeo kupiti razbijeni tanjur na podu. Sa stolice na kojoj sam sjedila uspjela sam dohvatiti metlicu s lopaticom i pomela ono kod svojih nogu. Sišla sam sa stolice, čučnula i nastavila mesti do njega. On je također čučao.
Pomela sam sve do njega i kleknula na čisti pod dok se on još mučio sa krhotinama. Nije me još ni jednom pogledao otkako sam započela ovaj razgovor. Željna njegovog pogleda uzela sam mu ruku s kojom je skupljao tanjur. I moj maleni plan je uspio. Pogledao me. A oči su mu se caklile, kao da će zaplakati. "Zayn?", upitno sam izgovorila njegovo ime u nadi da će mi objasniti sve. No, to nisam dobila. "Idi sjedi, ozljedit ćeš se", rekao je, istrgnuo ruku iz moje te mi preoteo metlicu i lopaticu. Par sekundi sam ga gledala u čudu, ali sam ga ipak poslušala. Vratila sam se na stolicu i gledala ga kako skuplja sve u lopaticu koju je kasnije ispraznio u smeće. Ostavio je metlicu i lopaticu pored smeća. Točnije, bacio ih. I nastavio sa kuhanjem. Šutke sam promatrala njegove pokrete. Kada je krenuo miješati nešto u loncu nisam mogla odoljeti njegovim mišićima na leđima. Tko bi, zapravo, mogao? Taj dečko je savršen. Ponovno sam se ustala sa stolice te mu prišla i zagrlila ga. Trznuo se na moj zagrljaj, ali me nije odmicao niti išta slično. Nastavio je sa svojim radnjama.
Polagano sam počela ljubiti njegova mišićava leđa, a posebno ogromne ožiljke, uspela se na prste i nekako uspjela doći do njegova vrata po kojem sam nastavila ostavljati poljupce. "Nicole, ometaš me", rekao je u zabavljenom tonu. To sam čekala! "Znam, zato to i radim", rekla sam te sa poljupcima, počela mu prelaziti preko trbušnih mišića s noktima.
"A dovraga i hrana!" viknuo je i bacio kuhaču. Okrenuo se prema meni, obuhvatio mi lice rukama te me počeo ljubiti onako kako samo on zna. Ruke sa lica premjestio je na moje bokove približivši me još vise k sebi. Ovila sam mu ruke oko vrata te se uspela malo na prste. Ruke je još više spustio, na moju stražnjicu i počeo ju masirati. Još jače sam ga poljubila nakon te radnje i još više se stisnula uz njega željna njegovih daljnih dodira. Odjednom je stao sa ljubljenjem, prislonio svoje čelo o moje, zatvorio oči i duboko uzdahnuo. "Nicole, ako ovako nastavimo... Neću se moći zaustaviti", rekao je šapatom. Kimnula sam lagano glavom te se maknula od njega. No to mi nije uspjelo jer me privukao natrag u svoj zagrljaj. "Ne moraš odmah bježati"
"Nisam bježala", stvarno nisam. Zašto bih uopće? Istina, trnci su me prošli tijelom od njegovih riječi jer se uvijek sjetim one scene... Kad je krenuo... "Nemoj razmišljati o tom" prekinuo me u mislima i odvojio malo od sebe kako bi me pogledao. Kimnula sam glavom. "To se neće ponoviti". Opet mi je glavu stavio na svoja prsa i počeo prelaziti rukom po leđima. "Zayn?", upitno sam ga zazvala. Promrmljao je kao odgovor. "Što se dogodilo onaj dan? Želim znati sve", odlučno sam rekla. "Jesi sigurna?", prestao je s radom ruke i počeo mi se igrati s kosom. Kimnula sam glavom i promrmljala jedno "Mhm".
"Dođi". Uhvatio me za ruku i odvukao u dnevnu. "Znaš da ovako volim", lagano mi se nasmiješio te sjeo na kauč potapšavši si nogu. Sjela sam mu sastrane u krilo, tako da su mi noge bile na kauču ispružene, a glavu sam naslonila na njegovo rame. "Ja ti ne mogu baš sve ispricati otpočetka jer je Amelia bila s tobom. Ona me nazvala i rekla da si se onesvjestila i da užasno krvariš. Stigao sam odmah i ugledao te tako..." zastao je, "bila si puna krvi" čvršće me je stisnuo uz sebe. "Odveo sam te kući. Amelia mi je donijela sve potrebno za" opet je zastao. "Abortus"
Na tu riječ tako sam naglo dignula glavu da sam ga slučajno udarila u bradu. Rekla sam tiho "sori" i upitala ga "Kako to misliš? Bila sam..." prekinuo me "Da, bila si trudna"
"Ali.. Mi.. Mi nismo..." objašnjavala sam mu pokazujući rukama na njega i sebe. "Nismo, Anđele" rekao je s izdahom i spustio pogled. Ali kako onda?