"Fallen Angel" |z.m.-croatian| *COMPLETE*

"Chapter ThirtyNine-Excuse"

Amelia's P.O.V.

"Z-zašto?", zamucala sam upitavši ga. Duboko je udahnuo, spustio glavu i ruke te se odmaknuo od mene dva koraka. Što izvodi?
"Idi", rekao je pokazavši mi prema stazi koja nestaje u daljini. Molim? Da idem? Pa sad je rekao da mu trebam? "Jel ti trebam ponavljat možda?" upitao me povisivši ton glasa. On stvarno to želi? No dobro, meni super. Jeste da mi ga je malo žao ostaviti u ovakvom stanju i još sam uvijek zatečena svime što se dogodilo u samo desetak minuta pa još uvijek stojim ukipljena naslonjena na auto. Polako sam dolazila sebi te se počela kretati u svom smjeru staze. Dok sam hodala par puta sam se okretala da vidim što on radi. U početku je mirno stajao, pognute glave, ali onda se odjednom zaletio svom snagom u auto i polomio stakla i vrata na što sam ja zavrištala prestravljena cijelom scenom. Nisam bila predaleko od njega pa sam potrčala da vidim je li u redu. Znam da ovo nije pametno i da će najvjerojatnije vikat opet na mene, ali morala sam vidjeti je li dobro. Pošto je sjedio na stazi s glavom na koljenima, kleknula sam pored njega i počela mu prelaziti rukom po leđima. Bar mene to uvijek umiri, možda upali i kod njega. "Što radiš?" promuklo me upitao još uvijek spuštene glave. "Smirujem te", tiho sam odgovorila.
"Hvala ti", rekao je i nekako ispustio zrak kroz nos, osmjehnuo se, čula sam. Prestala sam sa radom ruke te se ustala ispred njega. Podignuo je glavu i pogledao me čudnim pogledom. Nisam ništa komentirala nego sam mu nekako uspjela sjesti u krilo, okrenuta prema njemu, a on se smješkao. "Zašto ti trebam?" prošaptala sam spajajući nam čela. Znači, sjedimo nasred staze. Nadam se da neće nikakvi biciklovi naići... "Jer..." započeo je. Duboko je udahnuo te pognuo glavu stavljajući mi je ispod brade, na prsa i počeo ju namještat po grudima. "Lou-" krenula sam mu rukama podignuti glavu, ali zaustavio me je, uzeo mi ruke i isprepleo nam prste.
"Voliš li me?", prošaptao je. Ostala sam zatečena. Da, volim ga, bez sumnje, ali... Prevara se ne oprašta tako lako. Što da odgovorim? Dodatni pritisak stvarao mi je stisak njegove ruke za moju kada mu nisam par sekundi odgovarala. Što će biti ako kažem ne, a što ako kažem da? Što ako...
"Da", rekla sam odlučno. Osjetila sam pomak njegove čeljusti na svojim grudima. Što bi značilo da se raskesio. "I ja tebe"
"Čemu onda varanje?" k'o iz topa sam ga upitala. Čim je čuo pitanje pojačao je stisak ruke. Polako su me već prsti počeli boljeti. Duboko je uzdahnuo. "Jer...", započeo je. Kao znak da nastavi, jednu sam ruku (jedva) odvojila od njegove jer se on bunio i krenuo podignuti glavu, ali sam mu glavu s istom tom rukom vratila na prijašnje mjesto i počela ga češkati po kosi. Pogledala sam malo sa strane i vidjela da je zatvorio oči, smješkajući se. Ruku, koja mi je još bila isprepletena s njegovom, uzeo je i s drugom rukom između naših tijela te se počeo igrati s mojim prstenjima vrteći ih oko prsta, premještajući i isprobavanja na svoju ruku. Jeste da nisam vidjela što radi, ali sam osjetila, naravno. "Jer?", potakla sam ga na daljnji razgovor. "Jer sam jebeno muško", izdahnuo je teže. "Ti mi..." zastao je, "ti mi ne daš." Zakašljala sam se kad je rekao tu rečenicu. "Ja...ovaj...imam svoje potrebe, kužiš?". Tipično muško. "Imam i ja svoje potrebe pa ne spavam okolo sa drugima", ljuto sam mu odgovorila. "Ali ja tvoje potrebe mogu zadovoljiti. Ti moje očito ne". Nisam imala riječi na to i jednostavno sam šutila. "Ti si djevica, zar ne?". Skamenila sam se na to pitanje. Srce mi je počelo brže udarati, a dlanovi znojiti. To nije obično pitanje za mene. "Emi?", upitno me zazvao podignuvši glavu sa mojih prsa. "Emi!" viknuo je glasnije. Ali ja se nisam mogla pokrenuti. Ne dok su mi se scene te noći vrtjele po glavi.

Zayn's P.O.V.

"Nicole!" obojica smo uzviknuli i u isto vrijeme krenuli prema njoj. No, zastao sam gurnivši ga iza na zid. "Nemoj da joj prilaziš, jasno?!", ljuto sam mu se unio u facu. "A ti ćeš mi kao reći?" odgurnuo me od sebe par metara. Hvala bogu pa imamo veliku kuću. "Da, hoću! Ona je moja, jasno?!" rekavši to otišao sam do Nicole koja je još uvijek stojala na stepenicama i prazno gledala prema dolje. "Nisam ti ju ni mislio oduzeti, nego se ispričati za sve!" Edward je i dalje vikao gledavši u nas dvoje.
Prišao sam joj iza leđa, maknuo kosu na jednu stranu izloživši si tako njen vrat te ju zagrlio lagano oko trbuha pazivši na rane koje će za par sati zacijeliti. "Jesi u redu?", šapnuo sam joj na uho, a nakon toga osjetio kako se naježila. Lagano je kimnula glavom. Pomaknula je pogled 'iz praznog' i pogledala gore u mene. Doslovno gore. "Nicole", zazvao ju je Edward. Spustio sam glavu par centimetara te ju poljubio u obraz i upitao "Hoćeš ti to riješiti ili ja?". Odgovorila je tiho "Ja" i maknula se iz moga zagrljaja spuštajući se niz stepenice. Kada je i zadnju prešla, Edward je došao ispred nje. Mogao sam joj očitati strah u očima, ali vješto ga je prekrivala hladno gledavši u njega.
"Žao mi je, Nic, stv-", prekinula ga je. "Ne zovi me Nic. Tako me samo prijatelji i voljene osobe smiju zvati", hladno mu je rekla. Osmjehnuo sam se ponosan na nju što se tako hladno i čvrsto drži. "Nicole", ispravio se, "stvarno mi je žao za sve što sam ti priuštio. Da mogu, vratio bih vrijeme i sve ispravio. Da bar mogu..." tužno ju je gledao, ne skrećući pogled ni jednom kao ni ona.
"Jel' ti lakše?" opet je hladno progovorila. "Što?" Edward je ostao začuđen. "Jel' ti lakše sada kada si se riješio grižnje savjesti?" prekrižila je ruke na prsima. "Nicole..." krenuo joj je staviti ruku na rame. "Nešto sam te pitala!" uzviknula je i izmaknula se njegovom dodiru. Stojeći još na ovim stepenicama nisam mogao vjerovati da ona može biti takva, to jest, nikad ju nisam vidio takvu, koliko se sjećam. Ah, kako i ne bi takva bila. Zagorčao joj je već zagorčani život. "Dok te gledam ovakvu... Nije mi nikako lakše". Ovaj lik ne skida pogled s nje! Počinje me ozbiljno ljutiti. Pokunji se, pseto. Prestani ju skidati pogledom. Ugh.
"A kakva da budem? Da počnem skakati od sreće što si mi se ispričao? Da te možda čak zagrlim? Ili da te tješim kako je sve u redu i da sam ti oprostila? O tom nemoj ni sanjati. U mojim očima si od početka na dnu. I nikada se nećeš popeti na viši nivo. Ne želim da te moje oči više ikad vide, jasno? Inače ćeš imati probleme s nama."
Usta su mi razjapena... Nije ni Edward ništa bolji. Otkad je ona tako jaka na riječima? "Jel ti trebam još nešto crtat možda?!" uzviknula je.
"Edwarde. Odi prije nego pokupiš još batina", naglasio sam riječ 'još' te sišao niz stepenice i stao pored nje.
"Dobro", odgovorio je kratko, bez ikakvih osjećaja i izašao sam kroz ulazna vrata. Otišao sam do vrata, zaključao ih i stavio ključ na ormarić. Okrenuo sam se prema Nicole. Potrčao sam prema njoj kada sam ju vidio na podu. Sjedila je uz stepenice prekrivši si lice rukama. Došao sam do nje i pokušao joj maknuti ruke sa lica. "Pusti me!" uzviknula je i trgnula se od moga dodira. Čučnuo sam ispred njenih skupljenih nogu. Počeo sam joj namještati kosu, ali me prekinuo njen glas "Ostavi me na miru". "Nikada, Anđele", nježno sam joj rekao te opet pokušao maknuti ruke s lica. Ovaj put sam uspio. Maknuvši joj ruke vidio sam ništa drugo nego uplakano lice predivne djevojke. Uzeo sam joj ruke u svoje i pomogao da se ustane. Sjeo sam na kauč, a ona je krenula sjesti do mene. No, nije uspjela jer sam ju povukao sebi u krilo. Skoro je pala na što smo se oboje nasmijali. Sjela je okrenuta prema meni, noge savijene i  s obje strane moga tijela. Gledala me sa smiješkom bez prestanka. Što je izmamilo naravno i moj osmijeh.
"Malo si mi tupav", rekla je skrenuvši pogled na moju kosu. "Šta sam?" čudno sam ju pogledao i opalio se smijati što je popratilo i njen smijeh. "Čupav" rekla je i nastavila se smijati naređivavši mi kosu. "Jooj, budalo moja mala", uzdahnuo sam smirivši smijeh. "Tvoja? Mala?" upitala me. "Da i da", iscerio sam joj se. "Nisam mala", prekrižila je ruke na prsima i napućila usnice skrenuvši pogled od mene. Ljuti se. "A moja?" upitao sam ju tiho. Pogledala me, premjestila ruke u moju kosu i počela se igrati s njom, a zatim me pogledala i odlučno rekla "U potpunosti".

Jaa vam se duboko ispričavam što ne stavljam baš često nastavke. Ali stvarno nemam vremena. "Šta sam ja to upisala??).
Uglavnom, nadam se da vam se sviđa, čitajte, votajte i komentirajte.

U vezi one knjige u kojoj ću vam govoriti kada će nastavci... To će naravno biti otvoreno za sva moguća pitanja o priči pa čak i o meni, ak vas išta zanima hahah

I nadam se da vam se sviđa novi cover :$

Uživajte mi. Sretno svima na polugodištu s ocjenama. (Vec je polugodište :O)

I ZAHVALJUJEM SE NA SKORO 50k ČITANJA I 2,5k+ VOTEA <3<3