06: "Kakvo donje rublje nosiš?"

5.1K 397 162
                                    


Za Mateu(matea2002) koja je Katarini pomogla fiziku i najdražu Teu(tea_story) koja je napravila predivan cover hehe❤

AIDA JOHNSON

Idući dan u školi bilo je veoma dosadno.

Profesor matematike počeo nam je objašnjavati novo gradivo, takozvane faktorijele. I iskreno, nisam se mogla skoncentrirati kao što to uvijek činim. Misli su mi, na moje veliko iznenađenje, letile do jučerašnjeg poslijepodneva s Nateom u knjižnici. Nisu mi se svidjela pitanja koja mi je postavljao. Mislim, nisu bila previše privatna ali... nisam željela odgovarati na njih.

Pogled mi je po petstoti put na ovom satu poletio prema Nateu, koji je začudo bio na ovom satu. Ali ono što me najviše začudilo jest to kako su on i Daniel, jedni od onih koji markiraju skoro sve satove, pozorno pratili profesora iz matematike.

"Gospođice Johnson, molim vas da prestanete neprestano gledati u gospodu na suprotnoj strani učionice i skoncentrirate se na sat", rekao je profesor trgnuvši me iz misli. Posramljeno sam spustila glavu praveći se da proučavam neku črčkariju na klupi dok se ostatak razreda hihotao. Amanda do mene je prijezirno frknula.

Zbunjeno sam pogledala u nju. Što je ovo sada bilo?

Samo sam kratko odmahnula glavom i pogled usmjerila natrag na profesora, ali moje misli su još uvijek počivale na arogantnom seronji svima znanim kao Nathan Bennett.

                       *  *  *

"Kasniš", rekao je Nate čim sam zakoračila u knjižnicu. Kratko sam preokrenula očima i sjela na stolicu nasuprot njegovoj, spustivši torbu na pod. Vani je doslovno lijevala kiša i da nisam obećala Nateu da ću mu i danas pomoći oko matematike svejedno bih se pojavila ovdje, čekajući mamu da dođe po mene s posla.

"Pa? I ti si kasnio jučer", rekla sam nezainteresirano i otvorila torbu na podu. "Mozak mi danas ne funkcionira pa ću pronaći u knjizi zadatke kako bih ti na njima mogla objasniti."

Izvadila sam ogromnu knjigu iz matematike i stavila je na stol. Užurbano sam tražila neke lakše zadatke na kojima bih mu mogla objasniti.

"Kakvo donje rublje nosiš?" upitao me jednostavno i natjerao me da podignem glavu. Imao je izraz lica kao da me upitao jedno najobičnije 'kako si?', a ne privatno pitanje.

"Što te briga?" rekla sam nimalo bezobrazno i nastavila tražiti zadatke. Osjetila sam njegov ispitujuć pogled na sebi i nisam se mogla suzdržati, a da ne podignem glavu.

"Ne znam, imam običaj pitati djevojke takva pitanja."

"Dobro je znati", odvratila sam suho i okrenula knjigu prema njemu kad sam napokon pronašla zadatak koji mi se činio dovoljno lagan za njega. "Dobro, ako se sjećaš onoga što smo jučer radili, nećeš imati problema s rješavanjem ovog zadat-"

"Jesi li još uvijek djevica?" prekinuo me.

Naglo sam podigla pogled i susrela se s njegovom divljim zelenim očima. Promatrao me s vragolastim cerekom, izgledajući kao da ga sve ovo užasno zabavlja.

"To nije tvoja stvar", odvratila sam. Sad sam već bila ljuta. Tko mu daje pravo da me takvo što ispituje?

Nonšalantno je slegnuo ramenima i naslonio se nazad na stolicu. "Pretpostavljam da ću to morati sam saznati."

To je bila kap koja je prelila čašu. Toliko sam naglo ustala da je stolica pala. Zaradila sam prijekoran pogled knjižničarke kojeg sam ignorirala i strpala sve stvari u torbu.

Note ljubaviWhere stories live. Discover now