AIDA JOHNSON
Čim sam ušla u kuću pobjegla sam u sobu. Odnosno, bolje rečeno tavan. Prije sam sobu imala na drugom katu, ali sam kasnije izrazila želju da noćima gledam zvijezde kroz ogroman prozor iznad kreveta. Naporno sam radila i svaki dan čistila tavan kako bi napokon bio spreman za moje useljenje u njega.
Čim sam ušla u sobu ispunilo me neko veselje, kao i uvijek. Na zidovima su bile naslikane note, mojom rukom, i jedna srednje velika Jade iz crtića Bratz. Možda sam djetinjasta, ali jednostavno sam kao mala obožavala taj crtić. Iako sam se na tavan uselila tek kada sam imala četrnaest, još uvijek sam željela imati uspomene na rano djetinjstvo.
Bacila sam se na krevet pun raznoraznih jastuka i zatvorila oči. Danas je ponovno padala kiša i nekako sam imala osjećaj da nebo nastavlja plakati umjesto mene. Cijelim putem plakala sam more suza jer nisam više mogla izdržati. Kiša me skroz smočila, ali bila sam prelijena da se sada presvučem i osušim.
Bila sam bijesna na sebe jer sam uopće dopustila da me rasplače onaj seronja ranije danas i jer me svi iskorištavaju, a ja im to dopuštam. Nikada ništa ne dobijem zauzvrat, bar ne ono čemu sam se nadala, a to je grupa mojih vlastitih prijatelja.
Imam prijatelje, ali samo one preko interneta. Nikada mi nije bilo jasno zašto drugi oko mene nisu upola dragi kao ljudi iz drugog grada ili drugog kraja svijeta.
Rukama sam protrljala oči i tiho osluškivala sve rjeđe padanje kapljica kiše iznad mene.
Nikada brže i lakše nisam zaspala.
* * *
Ovo mi zbilja nije trebalo.
Već tri dana zaredom zbog temperature i prehlade ležim doma ogrnuta raznoraznim dekama, a sve zbog svoje lijenosti u ponedjeljak poslijepodne.
Ali, ako ništa drugo, barem sam dobila malo odmora. Svakodnevno se čujem s Elle i prijateljima s interneta. S Elle sam razmijenila broj još u petak nakon orkestra i od tada stalno pričamo. Danas sam bolje pa će mi doći u posjetu.
Začula sam zvono na vratima i tihim i sporim koracima se spuštala niz stepenice. Zakašljala sam se i otvorila vrata. Ispred njih stajala je Elle, noseći na sebi crni kaput, uske traperice i čizme na visoku petu. U ruci je držala kutiju sa čajem od šipka, capuccino i knjigu. Na licu mi se odmah našao osmijeh te sam ju uz pozdrav pustila unutra.
"Kako si?" upitala me i sjela na kauč. Slegnula sam ramenima i sjela do nje.
"Bolje, mislim da ću sutra u školu", rekla sam, slabašno se osmjehnula i utonula u jastuke na kauču.
"Hvala Bogu. Michael će popizdit ako se ne budeš pojavila sutra", rekla je i uzdahnula. Kratko sam se nasmijala i uzela keksić sa stola.
"Zaboravila sam te pitati, što se dogodilo u utorak?" upitala sam još uvijek žvačući keks. Prošla je rukama kroz kosu i zagrizla usnicu.
"Bio je bijesan. Rekla sam mu da si bolesna, ali nije se smirio. Mučio nas je cijelih sat i pol vremena. A onaj tvoj... kako se već zove... Nate? On je cijelo vrijeme šutio kao zaliven, pokorno ga slušajući. Izgledao je bijesniji od svakoga u sali."
Na ovo sam se samo lagano zasmijuljila. Iako je to mrvicu loše, uživam kada nešto nije po njegovom. Seronja se previše umislio i netko ga treba spustiti na zemlju.
YOU ARE READING
Note ljubavi
Teen Fiction[ knjiga prva ] Svi u srednjoj školi Perth znaju tko je Nathan Bennett: najpopularniji dečko u školi, a ujedno i učenik s najviše izostanaka i previše loših ocjena. Uz to, pohađa i srednju glazbenu školu u kojoj nije nimalo bolji. Stoga mu ravnatelj...
