Note ljubavi

09: "Lijepo sviraš, usput."

(Pustite pjesmu :) )

NATHAN BENNETT

Čim su se vrata zaključala, pogledao sam kroz male prozore na vratima i ugledao Dana i nepoznatu djevojku kako bježe s lica mjesta. Iziritiran, primio sam vlasi kose i potegnuo ih što je izazvalo popriličnu bol.

Da sam znao da će Dan napraviti ovako nešto, nikad ne bih pristao na to sranje. Bilo mi je sumnjivo od početka - zašto bih se ja morao pojaviti u glazbenoj sat vremena prije proba, i to još na nagovor svog najboljeg prijatelja koji nema dva pojma o glazbi, osim onoj koju on sluša? Nije mi imalo smisla ništa od toga, ali sam odlučio ne zapitkivati.

To je bila kobna greška koju više nikad neću ponoviti jer se ispred mene glavom i bradom nalazila ona bezobrazna klaviristica, Aida Johnson.

Zahvaljujući svjetlosti ulične lampe koja je padala na njezino mokro lice, shvatio sam da je bila prestrašena. "Zaključani smo", rekla je tiho, ogledavajući se po sobi.

"Shvatio sam", odvratio sam suho i pošao prema vratima kako bih mogao upaliti svijetlo. U tom sam procesu slučajno nogom šutnuo bubnjeve pa sam opsovao ispod glasa.

"Što ćemo sad?" upitala je.

Ignorirao sam ju i napokon došao do prekidača za svjetlo. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da se naviknem na osvjetljenu prostoriju, a kad jesam, pogledao sam u nju.

Promatrala me ruku prekriženih preko prsa. Sad kad je svjetlo bilo upaljeno, nije bila tolika plašljivica.

"Pitala sam te nešto, ne ignoriraj me."

"Ne znam što ćemo", živčano sam odvratio i okrenuo se na mjestu. "Čekat ćemo."

Nije mi odgovorila, već je sjela za ogroman klavir i lagano prešla prstima preko tipki. Kad sam shvatio da planira svirati, uputio sam se prema kliznim vratima koja su vodila u drugu prostoriju. Došavši tamo, ugledao sam ulazna vrata i odmah potrčao prema njima, no bila su zaključana.

Naravno, na sve su mislili.

Uzdahnuo sam, vratio se do tih kliznih vrata i zalupio njima kako bih barem malo utišao glupu melodiju koju je svirala. Glazba je stala; imao sam osjećaj da sam ju uplašio svojim činom, ali nije me bilo briga.

Ako su mislili da ćemo ona i ja sad postati ne znam što, prevarili su se. Nema teoretske šanse da ikad postanem dobar s tom bezobraznicom. Danas na matematici me toliko popljuvala da mi se još više zgadila. Odakle joj pravo da tako priča o meni? Zbog onih laži da se kupim gdje stignem i s kim stignem se Amanda naljutila na mene.

I uostalom, zašto je, zaboga, Dan uopće i pričao s njom?

Sjeo sam na jednu od stolica leđima okrenut svim glupim violončelima što su bili ondje. Da moram birati između Aide i njenog sviranja i ovih sranja, odabrao bih ta sranja petsto puta.

Međutim, kao da mi vrag nije dao mira. Nakon nekog vremena sam ustao i otišao do jednog od njih. Uzeo sam gudalo s police i vratio se nazad do stolice. Namjestio sam violončelo u dobar položaj i duboko uzdahnuo. Iako ću sad ispasti budala jer idem odsvirati pjesmicu iz Disney crtića kojeg sam toliko puta pogledao s nećakinjom, nije me bilo briga. Bio sam natjeran da naučim svirati to sranje.