NATHAN BENNETT
"Doma sam!" viknuo sam s ulaznih vrata. Međutim, čim sam pogledao u vrata koja vode prema dnevnom boravku, zaledio sam se ugledavši bijesnu mamu.
"Pa gdje si ti dosad?" upitala je prekriženih ruku. Uzdahnuo sam.
"Oprosti. Bio sam na večeri kod Aidinih roditelja."
"Oh. Kako se zovu?" upitala je podigavši obrve.
"Alessia i Clay Johnson", rekao sam i pažljivo je pogledao. Naglo je problijedjela i skrenula pogled u pod.
"Rekao si Clay Johnson?" upitala je ne podižući pogled.
"Da. Zašto?" upitao sam zbunjeno. Pogledala me s nekom čudnom smirenošću u očima.
"Ne spominji je ocu. Zapravo, najbolje je da odmah prekineš s njom. Ne želim da imaš posla s njima", rekla je i okrenula se, marširajući prema kuhinji.
"Koji kurac?" promrmljao sam sâm sebi u bradu i krenuo za njom.
"Neću dok mi ne kažeš zašto moram prekinuti s Aidom", odbrusio sam joj naslonivši se na zid u kuhinji, prekriženih ruku.
"To nije tvoja stvar", odbrusila mi je jednako žestoko, otvarajući ladice. Razrogačio sam oči. Mama nikad nije ovako razgovarala sa mnom.
Između tate i gospodina Claya dogodilo se nešto veoma, veoma, loše.
"Dobro, ne moraš mi reći. Ali saznat ću kad-tad. Do tada, nemoj me očekivati na večeri. Bit ću s Aidom", rekao sam i uletio u sobu u podrumu.
* * *
Zagladio sam kragnu košulje i ogledavao lice u zrcalu zahoda, imitirajući one čudne likove u reklamama za parfeme.
Nate, budalo.
Odmahnuo sam glavom i izašao. Svi su već bili spremni i nekako ukočeni, kao da se boje da ću ih sad na koncertu za kraj školske godine s komornom osramotiti pred svim ljudima. Oprezno i u tišini su me gledali, s vremena na vrijeme pogledavajući na sat.
"Nate!" vrisnula je Gabby i dotrčala do mene. Na sebi je imala slatku svijetlo ljubičastu haljinicu, bijele hulahopke i cipelice jednake boje.
"Hej, pa gdje si ti slatkice?" upitao sam nasmiješivši se njenom oduševljenom izrazu lica. Zakolutala je očima i uzdahnula.
"Nate, nisam više mala beba", rekla je iziritirano. Iznutra sam umirao od smijeha dok sam izvana nosio bezizražajan izraz lica.
"Kako god ti kažeš", rekao sam i pogledao ostatak obitelji. "Idemo, već je vrijeme."
Svi smo zajedno izašli iz kuće i podijelili se i dva auta; Dolores, Fred i Gabby su išli jednim autom, dok smo mama, tata i ja išli drugim.
Vožnja je prošla u neugodnoj tišini. Pogledavajući malo prema ocu, malo prema majci, shvatili su da traže riječi kojima bi započeli razgovor, ali bezuspješno.
Čim smo stali na parkiralište, izašli smo iz auta i uputili se do dvije minute udaljenoj glazbenoj školi. Duboko sam udahnuo i pokušao smiriti drhtaje ruku. Zaprepastio sam se kada sam shvatio da imam tremu.
Doduše, u zadnje vrijeme me ništa više ne bi trebalo iznenađivati.
Ušao sam u predvorje škole i bacio pogled na sat na ruci. 5:30. Još pola sata.
Zaputio sam se prema šestici na dogovoren sastanak. Unutra su me dočekali prestrašen Alex i mrtva ozbiljna lica Aida i Michael. Ponekad sam primjećivao sličnosti između njih dvoje, u njihovom staloženom glasu, licu i pokretu u ovako ozbiljnim trenucima. Međutim, kasnije bi Aida bila potpuno sramežljiva tinejđerica dok vi Michael bio visokoobrazovani čovjek mrka izraza lica.
Dok smo Alex i ja imali svijetlo plava odijela, ona je imala haljinu jednake boje, baš kao što smo se dogovorili. Haljina je imala samo jednu naramenicu i bila je dugačka do poda, što joj je nevjerojatno dobro pristajalo.
Odmahnuo sam glavom, bez riječi sjeo na stolicu i iz torbe izvukao prastaro violončelo. Aida me pogledala i suosjećajno mi stisnula ruku, pročitavši na mom licu zabrinutost.
Zadnjih pola sata proletjelo mi je u magli. Nisam se ni snašao, a već smo bili u sobici pokraj koncertne dvorane, zagušljivoj prostoriji s još par nervoznih učenika.
Jedino su Aida i Michael izgledali prisebno.
"Nate, ideš malo na zrak?" upitala me Aida glavom pokazavši na vrata i prostoriju na otvorenom, koje je bilo kao malo dvorište unutar škole. Uzdahnuo sam od olakšanja i pitao se zašto se toga ja nisam sjetio.
"N'rav'o", promrmljao sam jedva razumljivo i krenuo za njom.
Međutim, ispada da to ipak nije bila dobra ideja.
Čim je nogom zakoračila na stubu, dvije su se noge ispriječile ispred nje te se ona spotaknula i pala na preostale dvije stepenice. Zaprepašteno sam potrčao zadnjih par metara prema njoj i pogledao prema krivcima.
Gloria i Amanda gledale su je s gađenjem i naposljetku pogled prebacile na mene.
"Što misliš, Naty, hoće li i dalje krasti dečke?" upitala me Amanda umiljato. Gloria se pored nje vještački nasmijala.
"Gubite mi se s očiju", prosiktao sam kroz zube s Aidom u krilu. Podigao sam se na noge i primio ju u naručje u mladenka stilu.
Grčevito je držala ozlijeđenu ruku, čelo pomalo crveno od udarca glave u kamen naslonivši na moje rame. Stisnula je oči i usnice, međutim, bezuspješno, jer suze koje je namjeravala spriječiti već su klizile njezinim obrazima. Nisam morao ni pitati kako je, vidio sam da se svim silama trudila ne raditi scenu i pokazivati dojam da je ne boli iako se cijela tresla.
Probijao sam se kroz uzburkanu masu na vratima na putu prema autu, kako bih ju odveo u najbližu ambulantu. Čim sam izašao iz glazbene začuo sam ubrzane korake iza mene i okrenuo se prema Michaelu.
"Što se dogodilo?" upitao je zabrinuto. U drugom slučaju bih iznenađeno blenuo u njega (Michael Anderson! Zabrinut!), ali ovo nije bio taj slučaj.
"Duga priča. Moram ju odvesti u ambulantu", rekao sam uznemireno i okrenuo se, ali me zaustavila njegova ruka na mom ramenu.
"Ne. Imaš koncert. Gdje su joj roditelji?"
"Rekla je da će malo kasniti zbog nekog posla, tako da pretpostavljam da ih još nema."
"Dobro. Onda ću je ja odvesti. Reci gospođi Taylor da mijenja Aidu i umjesto nje svira klavir. Već sam je zamolio da malo proba svirati njezin dio, za svaki slučaj. Idi, Nathane. Ja ću se pobrinuti za nju", rekao je i primio Aidu u narjučje. Tako sam se loše osjećao što ju moram ostaviti u rukama nekoga drugoga, ali znao sam da je u pravu.
Kad se on brzim korakom uputio dalje i skrenuo prema najbližem parkiralištu, okrenuo sam se na peti i ušao u sada pretrpano predvorje.
Osjećao sam se užasno. Istovremno su me proždirala trema i zabrinutost za Aidu, ali i veliki bijes. Prema Alexu. Prema Gloriji i Amandi.
Prema sebi.
Ne bi se našla u ovoj situaciji da nije bilo mene i Alexa. Oboje smo ignorirali te dvije rospije, da bi one uzvratile još gorom mjerom. Aida je vjerojatno slomila ruku i od udarca dobila potres mozga.
Što znači, nema nikoga na mjestu klavirista na natjecanju.
Očekivao sam od Michaela da pošizi zbog toga. Ali, on mi je izgledao samo zabrinut. Ne zbog tog glupog natjecanja, već zbog Aide.
Svi smo mi bili seronje. Alex, Michael, ja. Doduše, Alex je još uvijek, ali shvaćate što želim reći.
I upravo zato, ma koliko god se puta na dan pitao zaslužujem li osobu poput Aide, neću ju ispustiti iz ruku.
Volim ju.
ESTÁS LEYENDO
Note ljubavi
Novela Juvenil[ knjiga prva ] Svi u srednjoj školi Perth znaju tko je Nathan Bennett: najpopularniji dečko u školi, a ujedno i učenik s najviše izostanaka i previše loših ocjena. Uz to, pohađa i srednju glazbenu školu u kojoj nije nimalo bolji. Stoga mu ravnatelj...
