Note ljubavi

21: "Aida nije takva."

NATHAN BENNETT

Nisam mogao vjerovati da se ovo događalo. Pristala je - pristala je biti sa mnom!

"Ti to ozbiljno?!" šokirano sam upitao kad se odmaknula od mene.

Predivan, široki osmijeh krasio je njeno rumeno lice te je polako kimnula glavom. Uhvatio sam ju oko struka i zavrtio, a ona je zavrištala kroz smijeh i naredila mi da ju pustim. Kad sam to napravio, obuhvatio sam joj dlanovima lice, nježno ju poljubivši.

Čovječe, trebat će se naviknuti na ovo. Zapravo, oboje ćemo se trebati naviknuti na ovo.

Prekinula je poljubac, ali spojila nam čela. Prsti su nam bili isprepleteni i oboje smo se smiješili. "Mislim da bismo se trebali vratiti", šapnula je, ne prekidajući kontakt očima.

"Aha", promrmljao sam.

Iako sam htio ostati s njom cijeli dan i samo ju gledati i probavljati činjenicu da smo zajedno, to sam ipak morao ostaviti za kasnije jer smo se oboje spustili na zemlju čim smo se vratili u salu gdje su nas svi čekali, a Michael jako pizdio.

"Napokon!" uzviknuo je čim je Aida gurnula ulazna vrata. Preokrenuo je očima kad je vidio naše isprepletene prste. Ipak, svaki komentar je ostavio za sebe na čemu sam mu bio izrazito zahvalan jer bih ga, bez imalo razmišljanja, odalamio da je nešto rekao. "Sad kad su svi napokon ovdje, možemo započeti!"

*  *  *

"Bennett, dođi malo, da porazgovaramo", rekao je Michael na kraju orkestra pozivajući me rukom. Zbunjeno sam se namrštio i prišao mu, sjedajući na jednu od stolica. Odmah zatim je i on sjeo i okrenuo se prema meni.

"Pretpostavljam da ste ti i Johnsonica sada zajedno, je li?" upitao je smrtno ozbiljan.

"Da, jesmo. I što s tim?"

"Sve je to lijepo i slatko, ali ne znaš kakve stvari su njoj na pameti. Savjetovao bih ti da se paziš, jer sam i ja u mladosti kao i ti bio smrtno zaljubljen u jednu djevojku i mislio da ću s njom provesti pola života. Međutim, pa... izigrala me i nestala jednako brzo koliko se i pojavila u mojem životu", rekao je Michael bezizražajnog lica.

"Aida nije takva. Ne poznajete ju."

"Istina, ne poznajem ju. Ali ne poznaješ ju ni ti."

*   *   *

Sav ošamućen i nespretan sam stigao doma, pokušavajući proći neopaženo. Ali, naravno, očima moje najdraže sestre Dolores nije promaklo moje tiho šuljanje prema podrumskoj sobi.

"Nate, hej. Dođi ovdje", pozvala me uputivši mi kratak pogled. Uzdahnuvši, uputio sam se prema kuhinji i trenutak zatim mi je u zagrljaj uletjela Gabby, kao i svaki put.

"Kako je bilo na orkestru?" upitala je mama kuhajući ručak, ni ne okrenuvši se prema meni.

"Dobro", rekao sam odsječeno i sjeo za jednu stolicu. Dolores me pažljivo promotrila.

"Zašto ti je usnica rasječena?" upitala je Dolores namršteno. Istog trenutka mama se okrenula prema nama i ispitivački me pogledala.

"Udario sam se u... u vrata", rekao sam opalivši si šaku u mislima. Stvarno, Nate?

"Tukao si se, je li? Ako si se tukao, ponovno, iz nekog bezveznog razloga, kunem ti se Nathane, ja ću..." započela je mama bijesno ali ju je, srećom, prekinula Gabby.