Slomljen ✔

8. Previše blizu

Daria

I dalje ne mogu da vjerujem da mi se Hunter izvinio, loši dečko New Yorka kojeg su svi smatrali usamljenikom koji niti nije zaslužio da ima prijatelje. Njemu je bilo potrebno samo da mu neko pruži šansu, da mu pomogne da skine masku, da sruši zidove koje je očito jako dugo vremena nosio. I sama znam da sam na veoma dugačkom putu da probijem do pravog Huntera, ali imam osjećaj da je on toga vrijedan. Sve cure su lude za njegovim izgledom i pokušavaju da pridobiju njegovu pažnju svojom odjećom, ali se ne usuđuju da mu priđu jer se i same boje.

Bila je srijeda, a Millie i ja smo sjedile na jednoj klupi vani za vrijeme velikog odmora. Oko mene je bilo još dosta osoba zajedno sa mojim bratom koji je kao po običaju bio u centru pažnje. Jacob se vratio u školu i sjedio je sa moje druge strane previše blizu za moje sviđanje, ali nisam htjela ništa da komentarišem. Umjesto toga, kako ne bih izbrbljala nešto za šta sam znala da ću da zažalim, trpala sam usta sendvičem koji sam uzela iz karantene.

"Daria?" Začula sam Jacoba pored sebe i okrenula se prema njemu sa punim ustima.

"Hmmm?" Nasmijao se na šta sam ja preokrenula očima.

"Prvo pojedi to pa da mogu sa tobom normalno da razgovaram." Već me je nervirao sa svojim naređivačkim tonom, ali sam ga poslušala i nastavila žvakati neko vrijeme prije nego što sam progutala hranu.

"U redu, sad kad sam sposobna za razgovor, reci šta želiš." Jacob se nagnuo prema meni, i i prije nego što sam stigla da se odmaknem, ostavio je poljubac na moj vrat na šta sam se naježila razrogačenih očiju.

"Tebe, Daria, uvijek tebe." Šapnuo mi je u uho na šta sam duboko udahnula i zadržala dah čekajući šta će dalje da kaže, a kada nije i dalje mi dišući u vrat, odlučila sam da preduzmem stvar u svoje ruke.

"I-i šta još želiš?" Pogledala sam ga samo kako bih vidjela zao osmjeh na njegovom licu. Pretpostavljam da je on moje zamuckivanje shvatio kao znak da mi se sviđa, što uopšte nije bilo istina. Bila sam prestravljena njegove blizine, a nisam ništa mogla da uradim zato što sam znala da Jacob uvijek ima spremnu osvetu.

"Želim da dođem lično po tebe u petak." Pogledala sam ga zbunjeno dok je njegov pogled počivao na mojim usnama.

"O čemu pričaš?"

"O zabavi na koju si mi obećala da ćeš doći. Sjećaš se?"

"Ah, da, da. U redu. Ne... Doći ću sa Royem..."

"Roy će biti zauzet, bojim se."

"Sa čime?"

"Rekao mi je da ću ja da te odbacim na zabavu zato što on ima posla. A ti znaš kakva tvoj brat ima posla." Klimnula sam glavom i ljutito pogledala u Roya koji se smijao sa svojim društvom nasuprot mene, ne obraćajući pažnju na mene i Jacoba koji smo bili previše blizu jedno drugom za moje sviđanje.

"U redu." Odustala sam uzdahnuvši, znajući da mi iz ovoga nema spasa i da ću biti primorana da budem sama sa Jacobom samo nakratko. Zar ne?

"Hej, Daria." Okrenula sam se i pogledala u Ellie koja me je gledala sa zlim osmjehom dok je sjedila pored mog brata. "Primjetila sam te često u društvu..."

"Ellie, kunem ti se, ako ne umukneš, neće se dobro završiti." Bio je to Roy koji je upao još jednom da me spasi. Ja sam samo sa gađenjem pogledala u djevojku koja se i dalje zvala mojom prijateljicom nakon što se prema meni ponašala kao da sam vreća otpada. Jacoba je međutim, nažalost, njena izjava zainteresirala.

"Sa kim si je vidjela u društvu?" Upitao je i ispravio se, a njegova ljubomorna strana se pokazala i više nego očito. Ellie je pogledala najprije zabrinuto u Roya jer nije htjela da ga naljuti, a onda u Jacoba jer je htjela meni da napakosti.