Slomljen ✔

20. Broj

Daria

Vozili smo se dosta dugo, sigurno više od pola sata, ulicama New Yorka koje su čak i ovako rano bile pune ljudi koji su žurili na posao ili onih koji su imali ludu noć pa nisu znali ni gdje se nalaze. Za sebe sam primjetila da je moj strah od motora dosta umanjen i da sada mogu da držim oči otvorene, ali i dalje se držim za Huntera kao da mi život o tome ovisi. Ne znam kako do sada jadnik nije ostao bez vazduha koliko jako sam ga obgrlila zato što ja ponekad znam da budem dosta jaka.

Vozili smo se, vozili i vozili. Već je počelo i da mi se spava kada sam primjetila da smo zalazili u siromašne četvrti New Yorka, koje su se sastojale od zgrada čiji su se zidovi konstantno raspadali i ljudi koji su radili sve kako bi imali malo hljeba da prežive. S obzirom da su tu ulice bile dosta uže, a ljudi su se nalazili sa svake njene strane, Hunter je morao da uspori. Osmotrila sam osobe pored kojih smo prolazili, i većina njih imali su crvene oči, dosta velike podočnjake, držali su flašu alkohola ili cigaretu u ruci, a neki su napastvovali djevojke dok niko na to nije reagovao.

Bio je to apsolutni užas.

Mislila sam da ćemo samo da prođemo kroz tu četvrt, ali kada sam primjetila da je počeo da se zaustavlja ispred jedne oronule zgrade svjetlo plavih zidova koji se više nisu ni prepoznavali, srce mi je stalo. Šta ili bolje rečeno ko može da se ovdje nalazi da je dio Hunterovog života? Možda ima još nekog prijatelja koji nema najbolji život, zato što sam vidjela kakav Hunter ima stan, a za to mora da se ima dosta novca. Dosta, dosta novca.

"Hunter?" Sišla sam sa motora dok je on prišao zgradi na čija je vrata bila naslonjena jedna djevojka dosta... Pa, jadnog izgleda. Imala je smeđu u potpunosti raščupanu kosu kao da je nije počešljala više sedmica, šminka joj je bila razmazana svuda po licu, a smeđe oči gladno su posmatrale Huntera. Nosila je kratku pink boje haljinu koja joj je počivala jedva ispod zadnjice, a dugi nokti su me više podsjećali na kandže koje je htjela da zarije u dečka ispred sebe.

"Lydia." Hunter je klimnuo glavom u njenom pravcu i okrenuo se prema meni pruživši mi ruku koju sam rado prihvatila kada sam shvatila da se oko nas skupilo još nekoliko ljudi, muškaraca osrednjih godina koji su čak i sa udaljenosti smrdili na alkohol. Lydia je osmotrila naše ruke i stisnula šake, a onda mene osmotrila od glave do pete.

"Ko ti je ova ljepotica, ha? Joše jedna kurva iz onih bogatih klubova u centru grada?" Iznenadila sam se kada Hunter uopšte nije reagovao na to što me je djevojka ispred vrijeđala, a ona, kada je to i sama shvatila, se zlobno nasmiješila.

"Nije tvoje da brineš o tome, Lydia. Siguran sam da imaš dosta svojih mušterija koje te čekaju." Djevojka je zaključala pogled sa njegovim i zagrizla usnu prije nego što se odmaknula od vrata i počela polako da mu prilazi, zabacujući kukove u seksi stilu. Moram da priznam da iako je izgledala jadno, imala je taj seksipil i bila je izrazito lijepa.

"Da. Ali znaš... Nedostajao si mi ti, Hunter." Rekla mu je zaustavivši se na jedva nekoliko centimetara od njega, a ja sam se na njene riječi ukočila shvativši šta misli.

"E pa, ti meni nisi, Lydia. A sada moramo da idemo, imamo nekog posla." Ona je polako ne slušajući ga stavila ruku na njegove bicepse i lagano ih stisnula oblizavši usnu. Bila je to ista ruka koja je držala moju, a on se nije trudio da išta uradi. Pokušala sam da istrgnem svoju iz njegove jer nisam htjela da ometam intiman momenat, ali Hunter me je samo jače stisnuo.

"Ma daj. Hajde, Hunter, molim te. Barem jedan poljubac, za staru prijateljicu?" Nagnula je svoje lice prema njegovom, a on je tada kao oparen pustio moju ruku. Bojim se da je u tom trenutku blago bilo reći da mi se srce slomilo dok sam zagrizla usnu zadržavajući suze.

"Daria, idi u zgradu i čekaj me na stepenicama."

"Ali..."

"Poslušaj me." Bez riječi sam prekrstila ruke i poslušala ga ušavši u zgradu koja koliko je bila jadna izvana, toliko je bila i iznutra. Sve je smrdilo od vlage, a stepenice na koje sam stala kako bih ga čekala opet su mi davale jasan pogled na njih dvoje koji su nešto pričali. Jače sam zagrizla usnu koja je počela već i da krvari zato što sam shvatila da me Hunter nije nazvao Anđele već mojim imenom.