21. Stari prijatelj

782 48 11
                                    

Tri sedmice.

Tačno tri sedmice su prošle od kada sam zadnji put vidjela Huntera. Od kada je jednostavno ispario sa zemlje kao da nikada nije ni postojao. Od kada je prekršio svoje obećanje kada mi je rekao da će da mi otkrije svoju najveću tajnu. A ja sam mu kao budala kakva jesam, povjerovala što me je koštalo jednog slomljenog srca, mnogo suza i neprospavanih noći koje su bile ispunjene noćnim morama. Noćnim morama koje su bile moj apsolutni pad, koje su me skršile.

Roy, kojem sam sve ispričala zajedno sa Millie bili su moja najveća utjeha i jedini koji su mi istinski pomagali da ga barem na trenutke zaboravim, zaboravim u koliku mizeriju me je stavio. Naravno, htjela sam da posjetim malog Jaya koji mi je strašno nedostajao, ali s obzirom da bi bilo veoma čudno da se pojavim bez Huntera ili ga možda tamo i zateknem, odbila sam tu misao koja mi je svaki put iskakala.

Mama i tata su se vratili iz bolnice i svi smo bili vidno srećniji. Pa, svi osim mene. Naravno, bila sam ekstatična što su mama i tata bolje i što se već polako vraćaju poslu, ali to mi nije pomoglo oko situacije sa Hunterom. Bila sam kao hodajući zombi, a mami se jedno vrijeme nisam usuđivala da bilo šta ispričam. Naravno, nakon samo par dana žena me je zaključala u sobu zahtjevajući da zna šta nije u redu sa mnom tako da sam bila primorana da joj sve u detalje objasnim zbog čega sam kao mrtvac. Hvala bogu, nije se ponašala kako sam očekivala. Mada sam mislila da će da poludi, ona se samo misteriozno osmjehnula i rekla mi samo kako treba da sačekam da stvari dođu na svoje.

Da sam bila šokirana je blago rečeno.

A onda tu dolazi i Jacob kojeg sam izbjegavala uspješno zahvaljujući Millie. Nisam htjela ništa da ispričam Royu kako ne bih uništila njihovo prijateljstvo, ali mi je jako malo falilo da mu sve priznam svaki put kada bi me pitao šta se dešava između mene i Jacoba i da li postoji nešto što mu ne govorim.

Što se tiče Millie i Ellie i problema oko droga, i dalje nisam znala šta da radim u vezi toga. Ellie je očito bivalo sve gore i oči su joj postajale sve crvenije što je Millie nekoliko puta i sama spomenula, ali bih ja brzo promijenila temu. Nisam bila spremna da je i pored sebe ovako slabe tješim, a znala sam da će do toga kad-tad doći.

Nastavnik Liam je moram da priznam takođe bio moja velika podrška i on i ja smo se dosta zbližili tokom ove tri sedmice. Izgledao je dosta zabrinut za mene i jednom prilikom zahtjevao da ostanem poslije časa, i tada sam mu ispričala samo ono što osjećam, ali to je bilo to. Nisam se usuđivala da kažem stvarne razloge zbog kojih noću ne mogu da spavam.

Nastupio je ponedjeljak, i ujedno i četvrta sedmica kako nigdje nema Huntera. Ja sam sjedila u Royevom autu dok me je on zabrinuto posmatrao.

"Daria, da li si sigurna da ćeš da budeš dobro? Izgledaš loše, možda da te odvezem kuć..."

"Roy, stvarno, nema potrebe." Uzdahnula sam i pogledala kroz prozor. "Ne mogu vječno da brinem za nekoga ko neće isto da mi uzvrati. Mislim, čemu poenta?"

"U pravu si. A kada ga vidim, ja ću..."

"Ništa." Okrenula sam se prema svom bratu i mirno mu rekla. "Nećeš ništa da uradiš. Taj dečko ne zaslužuje ni tvoje, a ni moje vrijeme." I bila sam iskrena. Više od ičega htjela bih da neko namlati Huntera, da u ovoj školi postoji barem jedna osoba koja bi zapravo mogla fizički da mu se suprostavi. Šakama. Ali s obzirom da ta osoba ne postoji, ostaje mi da ga emocionalno i mentalno povrijedim.

"Ali.."

"Roy, ozbiljna sam. A uostalom ne bi me čudilo ni da se ispisao iz škole." Roy se nagnuo i poljubio me u obraz, a onda izašao iz auta. Uzdahnuvši, pratila sam ga sve do školskog dvorišta gdje sam odšetala od njega do Millie.

Slomljen ✔Where stories live. Discover now