Slomljen ✔

17. Suze, suze, suze

Daria

Četiri dana. Toliko je prošlo od kada me Roy izbjegava, od naše svađe i od onda kada me je Jacob pokušao iskoristiti na školskom hodniku. Moj život se činio kao jedna velika crna rupa u koju sam sve više upadala, bez trunke svjetlosti, bez izgleda za spas. Ali on... On je bio moj najveći pad, moj najveći ponor koji me je čekao na dnu, da padnem u potpunosti i da me uhvati kao što to uvijek radi. A onda, možda tek tada, i to samo možda, mogla bih sve ispočetka da počnem i sve da ispravim.

"Spremna?" Upitala me je Millie koja je stajala pored mog ormarića zajedno sa Hunterom koji svoj pogled nije skidao sa mene. Uprkos tome što sam se sada družila sa samo niih dvoje, Millie i Hunter su odbijali da pričaju, ona zato što nije imala razloga, a on zato što u stvari nikada ne razgovara ni sa kim osim sa mnom.

"Da. Samo moram da provjerim kako će Roy kući." Millie je uzdahnula i odmahnula glavom.

"Zašto? Mislim, kako se ponio prema tebi on ne zaslužuje ni da ga pogledaš." Zatvorila sam ormarić i okrenula se prema svojoj najboljoj prijateljici uzdahnuvši.

"Znam. Ali blizanac mi je, drugi dio mene. Šta ja znam, valjda imam potrebu da ga štitim." Ona se posprdno nasmiješila i odmahnula glavom.

"Stvarno? Ja ga ne vidim da hoće da ti priđe, i dalje se druži sa Jacobom, kojeg kunem se ako samo vidim na svom vidiku, da ću da mu iščupam jezik, i na to sve počeo je da se ljubaka po školi sa Ellie." To je bila istina. Roy je počeo istinski da se kurva po školi, a on i Ellie su činili glavni par škole iako je on pred njom flertovao sa još par cura koje su mu se bacale pod noge. Zgadila sam se kada sam se prisjetila da sam ih samo juče vidjela u ostavi kako rade ono. Fuj.

"Čim mama i tata izađu iz bolnice, sve će biti bolje."

"I ti ćeš tek tako da mu oprostiš? Ozbiljno, Daria?"

"Ne, naravno da neću. Ali kada shvati šta je uradio što će biti vrlo skoro, i kada me bude molio za oprost, neće tako lako da ga dobije." Millie je klimnula glavom i zlobno mi se osmjehnula kad smo počeli da se krećemo prema izlazu iz škole.

"Ne mogu da dočekam da ga vidim kako te moli na koljenima. Moraš da obećaš da ćeš da me obavijestiš kada se to desi i pošalješ mi snimak." Nasmijala sam se i udarila je u rame šaljivo, a onda se naslonila na Huntera koji me je obgrlio oko ramena bez riječi gledajući nešto na svom telefonu. Bila je to naša svakodnevnica i nijednom od nas to nije smetalo, čak štaviše, mislim da smo oboje uživali u dodiru drugog. Millie je osmotrila tu gestu, ali odlučila da ništa ne iskomentariše.

"U redu. Millie, sačekaj me u autu." Ona je klimnula i bez riječi se zaputila prema svom autu, a ja sam se okrenula prema Hunteru koji je telefon vratio u svoj džep. "Imam jednu ideju." On je uzdahnuo i prevrnuo očima, ali se ipak osmjehnuo.

"Kakvu sad?"

"Ti i ja možemo da imamo isto ovako prespavanjac u tvom stanu. Sljedeći vikend. Šta kažeš?"

"Prespavanjac? Ozbiljno, Anđele?" Brzo sam klimnula glavom i široko se osmjehnula.

"Mhmm. I možemo da gledamo filmove, i pravimo palačinke i kokice, a onda ćeš ti lijepo da me ušuškaš i maziš dok ne zaspem." On je odmahnuo glavom i nasmijao se na moj predlog prije nego što me je obgrlio oko struka i privukao prema sebi. Primjetila sam u zadnjih par dana da je uvijek gledao kako da me što više dodiruje, a neki od tih načina su izgledali dosta intimnije nego što su zapravo bili. Barem za nas.

"Nekako mi se čini da samo želiš da me iskoristiš kao svog velikog plišanog medu kojeg nikada nisi imala."

"Pa, naravno. Već sam ti rekla da nikada nisam imala jednog i sad nadoknađujem sve izgubljene godine." On se nasmijao i zario glavu u moj vrat, a ja sam ga obgrlila oko vrata i zatvorila oči uživajući u toploti koju mi je pružao.