24. Zabrinutost

723 34 19
                                    

Taj dan nisam spavala ni trunčicu, jer kako se ispostavilo, Ellie me je bukvalno čekala na vratima svoje kuće kako bi me ponovo napala zato što sam navodno za sve ja kriva. Da nije bilo Huntera koji je skočio ispred mene i praktički bacio Ellie na kauč, ne znam šta bih uradila i kako bih izgledala. Nakon tog incidenta, zgrabio me je za ruku i odvukao me u kuhinju, mada pretpostavljam da je nasumično izabrao pravac i tu me smjestio na stolicu.

"Da li si dobro? Jesam li stao na vrijeme ispred tebe?" Klimnula sam glavom i raširila ruke i noge, a on mi je prišao i obgrlio me oko struka dok sam se ja obavila oko njega kao majmunče. "Ta ljubomorna kučka."

"Hunter. Molim te."

"Znaš li koliko sada malo imam kontrole?" Upitao je i iznenada me poljubio u vrat na to osjetljivo mjesto, te sam iznenađena ispustila uzdah razrogačivši oči. "Kada sam je ugledao, samo sam poželio da je rastrgam." Stisnuo mi je zadnjicu svojim rukama i još bliže me sebi primakao, a ja sam kao opčinjena ispuštala uzdahe za svakim njegovim poljupcem, prolazeći prstima kroz njegovu kosu.

"Hunter..."

"Anđele... Ti si moja..." Ponovo me je gricnuo za vrat za koji sam znala da će da bude prepun ljubavnih ugriza već za par sati. "Personalizovana droga. Znaš li to?"

"O, bože..." Osjetila sam nešto mokro u gaćicama i nesvjesno sam se počela trljati od Huntera koji je samo zarežao i zgrabio mi vrat koji je počeo sve gladnije da ljubi. Vrat, za koji sam htjela da bude zamijenjen mojim usnama već jednom. Kada planira da mi oduzme prvi poljubac?

"Anđele, jebote... Šta mi radiš..." Sve sam jače čupkala njegovu kosu, a onda sam kao omađijana svoje usne naslonila na njegov vrat. Osjetila sam kako je na nekoliko trenutaka prestao da diše, kako se ukočio, a onda mi je samo stisnuo zadnjicu i tiho zarežao. Trljali smo se jedno o drugo, požuda je u nama divljala kao da smo životinje, a ja sam se osjećala kako se nešto nakuplja u meni.

"Daria! Jesi li došla?!" Poskočila sam na stolici na kojoj sam sjedila i brzo gurnula Huntera od sebe, koji mi je zauzvrat pružio jedan brzobrazan osmjeh. Na vratima kuhinje ugledala sam Laylu koja nas je sa čuđenjem posmatrala, a ja sam se trudila da izgledam što neutralnije. "Da li sam prekinula nešto?"

"Ne! Mislim, ne. Naravno da ne. Uh... Ovo je, ovo je Hunter. Hunter, Layla." Hunter ju je samo odmjerio od glave do pete i ponovo mi se približio obgrlivši me oko struka, dok je Layli vilica ispala do poda.

"Onaj Hunter?!" Uzviknula je, a ja sam se zacrvenila i zatvorila oči na nekoliko sekundi prije nego što sam samo slabašno klimnula glavom.

"D-da. Ovaj... On je došao da... Samo da se družimo."

"Nadam se bez ikakvih prljavih poslova u mojoj kuhinji." Rekla je sa bezobraznim osmjehom, a meni je srce zamalo iskočilo iz grudi. Da li je vidjela?

"Šta? Kako možeš to samo da pomisliš?!" Pravila sam se uvrijeđena, ali kada sam vidjela da njen pogled konstantno skreće na moj vrat, brzinom svjetlosti sam ga prekrila rukom kao na instinkt. Ona se nasmijala i odmahnula glavom, dok se Hunter za to vrijeme samo igrao sa mojom kosom, u potpunosti u nekom svom svijetu.

"Želite li nešto možda da pojedete? Mogu da vam nešto nabrzinu napravim." Ponudila je i počela da se kreće po kuhinji svakih par sekundi gledajući u Huntera koji ju je u potpunosti ignorisao.

"Hunter?" Oglasila sam se i malo ga odmaknula od sebe, ali se on ponovo priljubio uz mene i zario glavu u moj vrat.

"Hmm?"

"Jesi gladan?"

"Umoran." Klimnula sam glavom i tada i sama jednom zijevnula, nakon čega sam pogledala u Laylu koja nas je posmatrala sa nekakvom majčinskom toplinom koja mi je zagrijala srce.

Slomljen ✔Where stories live. Discover now