10 dio

865 32 14
                                    

Maxim P. O. V.

Oblačim prvo odjelo na koje nailazim u ormaru i izađem iz sobe. Nakon prvog koraka se okrenem prema vratima njene sobe i krenem prema njima. Polako ih otvorim kako je možda ne bih probudio. Uđem unutra ali zateknem praznu sobu. Vjerovatno je u kuhinju, ma sigurno je tamo. Bio sam veoma skeptičan i potrčao sam prema kuhinji. Nisam je ni tamo zatekao i nervoza me već obuzimala. Tada sam ušao u dnevnu sobu i na stolu sam našao papirić.

" Da samo znaš kako se zabavljam,uživaj u večeri bez mene."

I još je uz to ostavila otisak ruža. Ko joj je dozvolio da izađe i to bez moje dozvole. Kunem se da će čitati ugovor ponovo pred mojim očima. Uzeo sam telefon i otkucao sam njen broj,neće mene niko praviti budalom. Zvonio je duže vrijeme i nije se javljala,kako se samo usuđuje. Pobjesnio sam i poslao sam joj poruku. Pokajaće se zbog ovoga.

Anita P. O. V.

Izašla sam neprimjetno iz kuće ostavljajući poruku na stolu. Ako misli da će me zadržati u kući dobro se prevario. Meni niko ne sudi niti me kontroliše,radije ću da budem do kraja života sama nego da ovih par mjeseci provodim sa njim. Nažalost potpisala sam taj prokleti ugovor i sad nema nazad. Ali to mi nije oduzelo slobodu,bar se nadam. Ulazim u restoran i odmah ugledam Nikolaja na ulazu. Pozdravio me i zaputili smo se prema jednom od stolova.

- Drago mi je da si došla.

- Vjeruj mi i meni je. On nije čekao ni trenutak odmah je počeo da priča.

- Nego hoću nešto da te pitam, ali ne znam kako.

- Pitaj, ne grizem. Nasmješio se i onda je nekako izgovorio.

- Znaš one noći kada si išla sa Julijom u klub. Molimm? Otkud on zna za to?

- Kako ti.. Nije mi dozvolio da završim moju umalo započetu dramu.

- Stani da kažem do kraja. Sve u svemu znaš da je otišla da "popriča" sa nekim plavušančićem. Pokazivao je sve rukama oko sebe dok sam ga ja zabezeknuto gledala.

- Stani hoćeš mi reći da si ti.. Zastala sam rukama pokazujući na njega.

- Da ja sam plavušančić i da čuo sam vaš razgovor koji mi pomalo laska. Nasmješio se,a meni su kroz tijelo prolazili trnci.

- Nikol.... Htjela sam mu nešto reći ali se začuo moj telefon. Izvadila sam ga uz torbe i osmjeh mi se odmah ocrtao na licu. Maximovo ime je sijalo na ekranu i ovo je značilo da je vidio moju malu porukicu. Odmah sam isključila ton i odložila sam ga na sto. Nakon toga se na ekranu pojavilo obavještenje. On stvarno ne odustaje.

- Maxim?

- Da. Odgovorila sam mu dok sm ponovo uzimala telefon.

" Bolje bi ti bilo da se odmah pojaviš kući da ja ne bih dolazio po tebe!!"

Ovo mi je bilo dovoljno da shvatim da je ozbiljan.

- Nikolai meni je žao što prekidam naše druženje ali moram ići. Uzela sam svoju torbu i polako sam ustala.

- Pa onda se nadam da ćemo se uskoro vidjeti. Imaj razumjevanja za mog brata,težak je čovjek. Lagano sam ga zagrlila i poljubila u obraz.

- Vidimo se i hoću. Izjurila sam napolje polako sam šetala prema kući. Nisam znala šta da očekujem kada dođem tamo ali sigurno nije dobro. Polako sam otvorila vrata i ušla sam unutra. U kući je bio mrak i malo je reći da sam se prepala. Odjednom se nečija ruka našla na mojim ustima i počela sam ludački da se koprcam. Ta osoba me podigla od tla i odnijela me u dnevnu sobu. Idalje sam imala zarobljena usta čak i dok me taj neko spuštao na sofu i nadvio se iznad mene.

- Gdje si bila? Bjesno je prorežao Maximov glas u blizini moga uha i polako mi je smaknuo ruku sa usta.

- Tamo gdje sam htjela da budem! Viknula sam na njega dok me on uhvatio za vrat i pribio me uz sofu.

- Pitaću te još jednom,gdje si bila?! Sada je bio vidno bjesniji i na licu sam mu mogla vidjeti kako mu se mišići grče.

- Ja sam ti fino odgovorila! Drsko sam mu odbrusila.

- Više nikad da nisi povisila ton kada pričaš sa mnom i odgovorićeš mi na sva pitanja adekvatno i više nikad nećeš izaći iz kuće bez pitanja. Da li je to jasno?! Ovo me odmah podsjetilo na ugovor koji sam potpisala,ali to mi uopšte nije pomoglo.

- Šta je bojiš se da ću ti pobjeći pa hoćeš da mi oduzmeš kompletno slobodu? Polako se odmakeo od mene ,ustao je i okrenuo se prema prozoru.

- Sama si kriva jer si se igrala sa mnom. Hladno je rekao što je iz mojih usta izbacilo ciničan smijeh.

- Ljubomoran si. Uz ove riječi sam mu se i podsmjehnula što je njega natjeralo da se okrene prema meni.

- Nisam ljubomoran samo neću da djelim ono što mi pripada. Moja si , sviđalo se to tebi ili ne. Laganim hodom mi je prilazio i to je u meni izazvalo paniku. Osjećam se kao glupa djevojčica.

- Posesivan si i to mnogo. I znam zašto me želiš tako jako. Obišla sam ga i došla sam do stola sa alkoholom,loša ideja ali sutra ću da se kajem.

- Doktorirala sam na takvima kao što si ti,egoistični , bahati, sebični, pohlepni ,oholi, bezobrazni, manipulatori,lista je duga ali najvažnije od svega je to što si žedni dominacije. Hoće da upravljaju svime oko sebe, da su im svi podređeni ,a to im hrani ego. Moć. Moć im je pokretač svega i ne obaziru se na to šta će biti sa drugim ljudima. Možda unište nekoga nevinog,možda ne,nije im ni bitno. Slušao je svaku moju riječ pažljivo i gledao me sa interesovanjem.

- Ti su ljudi bez duše,prazne olupine koje se hrane tuđom nesrećom. E takvi mi se najviše gade i mnogo takvih sam strpala tamo gdje im je i mjesto,a vjerujem da će i tebi neko stati na kraj. Procesovao je svaku moju rječ i ništa nije progovarao samo je zgrabio čašu iz moje ruke i ispio je piće do kraja. Odložio je čašu na sto i povukao me u dug poljubac....

Mišljenja? 😊

Znam nije me bilo dugo but I am back now.😁

U pogrešnim rukamaWhere stories live. Discover now