U pogrešnim rukama

13 dio

Anita P. O. V.

Ovaj ručak je sigurno maska za neki njegov plan. Kako god otvorila sam ormar onako zamotana u peškir,morala sam ponovo da se istuširam ,ali još uvjek po sebi osjećam njegove dodire.

- A mogla bi da se obučeš da se ne bi desio sličan scenario od maloprije. Čekam te veċ pola sata,a znaš da je vrijeme novac. Izvukla sam crne hlače,košulju i kožnu jaknu.

- Ajde izlazi da se obučem. Prišla sam mu i bukvalno sam ga gurala kroz vrata.

- Dobro,dobro,ali kao i da ima nešto što nisam vidio. Podigao je ruke u znak predaje i izašao je. Ja sam brzo obukla i obula sam crne štikle. Istrčala sam iz sobe i odmah sam naletjela na njega koji me čekao obučen u odjelo koje je savršeno ocrtavalo njegove linije tijela. Prišao mi je i uzeo je moju ruku u svoju i izašli smo napolje. Vozili smo se prema jednom od restorana koji nije u njegovom vlasništvu i jedva je pristao. Kada smo stigli nevoljno je izašao iz auta i odmah je zgrabio moju ruku koju sam ja vješto izvukla.

- Dimitrijev u javnosti smo. Nasmijao se i ponovo je zgrabio moju ruku i ovaj put je nisam mogla izvući.

- Pa šta? Neka svi znaju kome pripadaš.

- Dimitrijev ja nisam ničije vlasništvo pa tako ni tvoje,previše ti sebi dozvoljavaš zbog komada papira. U ovom trenutku sam uspjela da izvučem svoju ruku i prošla sam pired njega ulazeći u restoran. On se brzinom svjetlosti pojavio pored mene dok sam ja šetala pogledom samo da ne gledam u njega. Na ulazu nije bilo nikoga da potvrdi našu rezervaciju i polako sam bjesnila. Tada nam je trčećim korakom prišla očigledno radnica, koja je čim je ugledala Maxima otkopčala jedno dugme na svojoj košulji.

- Gospodine Maxim dobrodošli. Glumila je nekakvu srmežljivost,ali džaba joj kad izgleda kao posljednja uličarka.

- On je za tebe gospodin Vasilevich i malo više poštovanja bi mogla da pokažeš. Djevojko makar se na radnom mjestu ne ponašaj kao da si u štali. Sad mi fino pokaži sto prije nego što odem do tvog šefa i sredim ti otkaz. Dreknula sam na nju,a ona se našla kao uvrjeđena.

- Molim Vas nemojte nam praviti probleme. Gospodin je ovdje došao kako vidim sam i molim Vas da se ne mješate, ako Vam je lakše prvo ću pogledati Vašu rezervaciju,gospođice.. Zastala je sa lažnim smješkom. Jao pametnica ,mene je našla u zdrav mozak da bocka.

- Gospođa. Maxim me pogledao sa iznenađenjem i znao je šta slijedi.

- Prezime molim..

- Vasilevich, Anita Vasilevich. Preblijedjela je i glas joj je postao trzav nakon ovoga.

- Naravno gospođo,gospodine. Drhtavom rukom nam je pokazala u smjeru jednog stola i pokušala je da ostane smirena. Dok sam ja ponosno koračala prema našem stolu Maxim je smjestio svoju ruku na moj struk,što meni nije toliko smetalo. Izvukao mi je stolicu i čekao je da se smjestim,a onda je i on sjeo. Kelner je odmah došao i Maxim je naručio i u moje ime.

- Pa Dimitrijev da čujem, šta trebaš? Ponosno se nasmješio i zavalio se u stolicu imajući idalje onaj muževan i dominantan stav.

- Drago mi je da si odmah razumjela zašto smo ovdje,ali prije nego što ti sve objasnim,objasni ti meni svoje ponašanje gospođo Vasilevich. Zagrcnula sam se na njegove riječi i tražila sam neku slamčicu spasa samo da ne moram da razjašnjavam ovo.

- Osoblje treba da zna svoj nivo i da se ponaša u skladu sa tim. Mogla je da pokaže makar malo poštovanja prema nama kao gostima. Uh uspjela sam nekako da mu serviram ovo,ali pitanje je da li će on pokupiti tu priču na relaciji gost - radnik.

- Ili si samo ljubomorna. Približio se i u lice mi se nasmijao. E pa Maxime nećemo tako da razgovaramo.

- Ti stvarno imaš bujnu maštu. Da budem ljubomorna na kilo plastike i umetaka,ti stvarno nisi čist u glavi.

- A to što si djevojku napala ni krivu,ni dužnu. Još uz to si preuzela i moje prezime,ali.... To mi i ne smeta. On mene ovako direktno provocira.

- Maxime... Bijesno sam prozborila,ali moje namjere je prekinuo onaj isti kelner od maloprije.

- Vaša narudžba gospođo. Sa poštovanjem mi se nasmješio i ovo je bila moja prilika. Zagrizla sam usnu i on se vidno iznenadio i osmjeh mu je bio još širi. Već sa druge strane stola Maxim je pucao od ljutnje i ljubomore koju je pokušao da prikrije. Kada se ovaj mladić otišao Maxim je bio opušten što me začudilo.

- Ugovor,novinari,sud.. Počeo je da nabraja , ali sam ga nekako zaustavila.

- Ti si ljubomoran. Zaključila sam i on se na moje riječi malo trznuo.

- Svaki put kad pogledam drugog ti mi prijetiš ugovorom. Bilo mu je nelagodno i samo sam čekala njegov sledeći potez. U tom trenutku mu je zazvonio telefon i sa izvinjenjem me napustio "na trenutak". Iz pristojnosti sam ga čekala da jede sa mnom i usput sam se dosađivala.

- Dobar dan. Zašto gospođica sjedi sama. Prišao mi je jedan uglađen gospodin kojo je možda bio na početku svojih tridesetih godina. Lagala bih kad bih rekla da nije zgodan.

- Čekam nekoga. Ljubazno sam odgovorila i kratko sam se nasmješila.

- Da li biste prihvatili moje prisustvo dok čekate? Obećajem neću biti dosadan. Imao je tako divan pogled dok se smješio. Pokazala sam mu rukom ispred sebe i odgovorila sam mu na pitanje.

- Naravno meni ne smeta. Sjeo je i nije prošao ni trenutak kad se Maxim vratio.

- Jakove!

Maxim P. O. V.

Natasha me nervozno nazvala i morao sam nastaviti razgovor sa njom.

- Jesi li joj rekao!? Vikala je na mene i mogu samo zamisliti koliko je crvena.

- Maxime smjesta da si joj rekao da dođe ovamo,moram da izaberem haljinu. Odmah idi,odmah. Poklopila je kao i uvjek ,ovo znači da sve mora biti po njenom. Nasmješeno sam se vraćao prema stolu kada sam ugledao Jakova Paselovog,poljaka i vlasnika ovog restorana.

- Jakove! Rekao sam malo glasnije da bih im privukao pažnju.

- Maxim Vasilevich, kakvo iznenađenje. Rekao je gadljivo i ustao je da bi me gledao pravo u oči.

- Maxime šta se dešava. Anita je pitala sa strane dok smo nas dvojica bili kao vukovi koji samo što se ne pokolju.

- Aaa našao si novu žrtvu. Anita preporučujem ti da bježiš od njega glavom bez obzira ,samo će ti navući bijedu na vrat. Okrenuo se i otišao je tek tako. Poljak nevaspitani,meni je našao soliti pamet u mojoj državi. Rivali smo već godinama čak i kad je bio sa Natashom nije mi bio omiljena osoba. Uhvatio sam Anitu za ruku i izveo sam je napolje. Ona je moja pred zakonom i tako će biti dok god ja kažem da će biti tako. Ona je moja.

.......