U pogrešnim rukama

12 dio

Anita P. O. V.

Ispod sebe sam osjetila toplu podlogu koja se svaki sekund pomjerala gore - dole kao da neko diše. Lijeno sam otvorila oči i čim sam ugledala Maxima ispod sebe odskočila sam kao opečena. Dobro je pa ga nisam probudila ,idalje je spavao i bio je tako spokojan,neko bi rekao da je čak i normalan. Nečujno sam se popela na sprat i otišla sam u svoju sobu. Ušla sam u kupatilo i razmišljala sam o svemu,a naročito o ovome između Maxima i mene. Možda bih trebala biti opreznija sa njim,još uvjek mi je nesiguran,arogantan i prepotentan kreten. Ipak kad sve sagledam sa druge strane možda ovo i nije tako loše,nije loš u nekim oblastima života,a ima i ekstra porodicu,ali ovaj ugovor među nama je problem. Hoću da ga poništim,ali ne znam kako. U svakom slučaju ću ja ispasti neodgovorna,drska i brzopleta. Nisam više pametna. Otuširala sam se i odmah sam se obukla. Isfenirala sm kosu i zavezala sam je u rep. Ponovo sam se spustila u dnevnu sobu ,a on je još uvjek spavao. Hmm mogla sam nešto da uradim i on će sigurno dobiti želju da me smakne sa lica zemlje.

Nakon izvršenja mog izvanrednog plana otišla sam u kuhinju. Još samo malo i začuće se milozvučni glas Maxima Dimitrijevog. I tako dok sam mirno pila svoju kafu i jela doručak desilo se ono što sam i očekivala.

- Anita dolazi ovamo smjesta! I uz njegov bjesan glas se čuo i tresak. Lagano sam ustala i sa zadovoljnim smješkom sam došla u dnevnu sobu i naslonila sam se na štok od vrata. On je ležao potpuno go pored stola zakovan lisicama za isti.

- Zašto se smješkaš,donesi mi ključeve da ne razbijem sto,ovo je poklon od moje sestre. Gledala sam ga kako se pati dok onako ogroman sjedi pored niskog mramornog stolića i malo mi je trebalo da prasnem u smjeh.

- Dragi moj probaj pa sam uzmi ključeve ili ostani da sjediš tu i da se patiš. Vrlo dobro sam znala koliko je težak taj stolić ,a i koliko je skup.

- Anita ne zajebavaj me i dohvati mi ih. Bjesnio je sve više,a ja sam samo došetala do fotelje sa druge strane stola i lagodno sam sjela. Uzela sam daljinski i uključila sam televiziju.

- Dušo pazi da se ne nahladiš pod je hladan nije ti dobro za zdravlje može da izazove impotenciju. Podbadala sam ga uz osmjeh zbog koga sam sigurna da bi me sada bacio pod sebe. Polako sam ustala i otišla sam u kuhinju po kolač. Vratila sam i ignorisala sam njegov bijes i sjela sam ponovo na isto mjesto isključivo pridajući pažnju seriji koju gledam. Jela sam kolač što sam sporije mogla prateći njegovu reakciju krajem oka ,i idalje je bio bijesan kao ris. Eh ne bih ja bila ja ,a da ne zabiberim ovu situaciju. Prstom sam zakačila malo šlaga sa torte i zasisala sam isti. Moglo se primjetiti da mu je tijelo odmah reagovalo i nije bio bijesan kao maloprije. Zadovoljno sam se nasmješila jer je ovo bila ona situacija - tako blizu ,a tako daleko. Odjednom se čulo nekakvo pucketanje i kao što sam pretpostavila oslobodio se. Ja sam se u tom istom trenutku našla zarobljena ispod njega dok me brzo ljubio. Pokidao je svu odjeću sa mene i podigao me u svoje naručje. Nosio me na sprat ,ali sam ga odmah zaustavila.

- Kancelarija. Kroz uzdah sam jedva progovorila,a on je sa prljavim osmjehom promjenio svoj smjer hoda. Ušao je u kancelariju i spustio me na sto. Hodao je do druge strane stola dok sam ja pomno pratila svaki njegov korak. Otvorio je ladicu i uzeo je ključić da skine lisice ili bolje rečeno ono što je ostalo od njih.

- Pališ se na to kad te neko kontroliše. Nisam shvatila da li je ovo bilo pitanje ili zaključak.

- Ne bih rekla. Mrzim posesivno sadističke manijake. Nasmijao se zavodljivo i ponovo se vratio ispred mene.

- A zašto sam ja manijak.

- Pa svaki normalan čovjek prvo izvede djevojku na dejt,pa na ručkove i sva ta sranja,da bi veza mogla da im funkcioniše kakva god bila. A ovo je stvarno previše napadno.

- A vidim ti se nisi žalila. Bio je tako blizu moga vrata i provokativno je gledao u moje oči,zašto mora da radi ovo.

- A ko je rekao da sam ja normalna djevojka. Polako je otiskivao poljupce na mom vratu i to me izluđivalo.

- Samo moram da pazim da se manijak nije nahladio pa da je ne daj Bože stvarno postao impotentan. Od bijesa mu je proradila vena na vratu i rukama je snažno udario o sto.

- Sad ćeš da vidiš ko je manijak i ko je to impotentan. Povukao me na samu ivicu stola i približio mi se što je više mogao. Nije bio nimalo nježan i odmah je počeo svom snagom da se zakucava u mene. Rukama sam snažno obuhvatila njegova leđa i privukla sam ga još bliže. Prislonila sam glavu tik uz niegovu i prošaputala sam njegovo ime uz blago stenjanje. Trznuo se na ovo što sam iskreno nesvjesno uradila. On kao da je želio još više i više i rukom je promjenio položaj moga tijela da sam u izvjesnom trenutku skoro doticala sto leđima i bila sam u potpunosti izložena njegovom gorućem pogledu. Nisam osjećala sram kao što bi mnogi već sam luđački uživala. Na trenutke sam primjećivala njegov zadovoljan pogled dok sam se ja izvijala pod njegovim grubim dodirima. Uskoro smo oboje bili na vrhuncu i glasno sam uzvikivala i vrištala njegovo ime. Obavila sam njegov struk nogama i još bliže sam ga povukla sebi. U tom trenutku smo bili gotovi i on i ja,ali oboje smo htjeli još,jednostavno ovo nije bilo dovoljno. Moje ruke su bile oko njegovog vrata i glava mi je klonula na njegovo rame dok se on pridržavao rukama oko mene. Kada je napokon uspio da uspori puls i disanje podigao me u naručje i odnio me u moju sobu. Spustila sam se na noge i odmakla sam se od njega.

- Hajde spremi se,vodim te na ručak. Zatekle su me njegove riječi i ostala sam bez teksta.

- U redu. Jedva sam progovorila prije nego što je izašao. Znači idemo na ručak. Sigurno je nešto smislio,ali još nisam sigurna šta.

......

Evo novog djela.
Moja draga Juca4444 me nekako natjerala.
Nadam se da Vam se dopada,ostavite mišljenje i vote.
Juca4444 spavaš li mirno? 😁