15 dio

705 29 5
                                    

Anita P. O. V.

Naše dogovaranje i uzimanje mjera nije dugo trajalo zahvaljujući Ulyani. Nekako je urazumila Natashu i odgovorila ju je od floruscentne zelene haljine. Sa druge strane mene su nagovorile da mi haljina bude u potpunosti zlatna. Ne znam zašto mi je ovako nešto trebalo,da idem na dobrotvorne balove sa čovjekom kojeg ne podnosim i koji je nemoguće iritantan sa svojom arogantnošću. Sigurno će tamo da se šepuri i vući će me za sobom kao trofej,kao i sve ostale kurve koje su bile sa njim. Možda mi je ipak lakše da ga samo ubijem i mirno spavam i sebe spasim neugodnosti i javne sramote.

- U redu djevojke, haljine će sutra biti dostavljene u ranu zoru. Nasmješeno nas je pozdravila i otišla je sa svojim skicama. Ja sam ostala sa hormonalno i psihički nestabilnom i trudnom Natashom kojoj je svašta padalo na pamet.

- Idemo da jedemo krastavce sa šlagom. Na njene riječi sam napravila grimasu kao da ću povratiti,ali sa ipak krenula sa njom.

- Nemoj praviti takve grimase,vidjeću tebe kada budeš bila trudna. Na ulazu u trpezariju je izgovorila ove riječi i sada sam se još više zgrozila. Šta je svima danas,kakvu crnu trudnoću spominju stalno? Dovoljan mi je ugovor između mene i arogantnog,još mi samo dijete treba na to,kao šlag na tortu. Kad već spominjem šlag želudac mi se okreće dok gledam Natashu kako ga jede sa kiselim krastavcima. Uživa u tome,a ja samo što dušu ne ispustim ovdje ispred nje.

- Previše si ćutljiva. Da se nije nešto desilo? Natasha je prekinula tišinu i odložila je svoju hranu na trpezarijski sto.

-  Malo sam umorna,vjerovatno se nisam naspavala dovoljno.

- Tako je i meni bilo na početku trudnoće. Moj pogled se zaledio na njoj. To je u potpunosti nemoguće,da sam trudna vjerovatno bih primjetila neke simptome.

- Pa mislim.... U trenutku kada sam pokušala da nekako ovo razjasnim Maxim je ušao u prostoriju.

- Šta rade moje dvije omiljene djevojke. Prišao mi je s leđa i zagrlio me. Čudno.

- Pričale smo kako bi bilo divno da je i Anita trudna. Kako bi vam bila slatla bebica,ali samo da povuče sve gene na Anitu.

- A šta meni fali? Maxim se našao kao uvrjeđen i svojim izjavama mi je skakao po nervima. Ovaj razgovor je postajao sve gori i samo sam čekala završetak.

- Dobro nek na tebe povuče tvrdoglavost i to ti je dovoljno.

- Shvatate da govorite o nepostojećem dijetetu? Ja sam se napokon izborila za svojih par riječi u nadi da ću prekinuti ovaj nebulozni razgovor.

- Šta se odmah ljutiš kao da je to nešto uvredljivo. Možda upravo sada nosiš dijete,a da ni sama nisi toga svjesna. Taman kada sam pomislila da je ovome kraj ,potonula sam još dublje u ovo živo blato.

- Ja idalje mislim da će naš sin ličiti na mene. Maxim se stvarno dobro uživio u ulogu,previše on sebi dozvoljava. I tako dok je njhov razgovor trajao i trajao,ja sam čekala. Kao da me sunce obasjalo kada je Maxim rekao da žurimo i da moramo da idemo. Tokom vožnje sam bila toliko bijesna da nisam ni riječi progovorila. Čim smo ušli u kuću moj jezik se razvezao kao kasetofonska traka.

- Znači hoćeš sina? Suzila sam oči i pažljivo sam pratila njegove pokrete.

- Jednog dana,vjerovatno će biti dogovoren brak jer moram nastaviti lozu. Nisko gađaš Dimitrijev,nisko.

- Hmm.. Interesantno,a šta bi bilo na primjer.... Evo da sam ja sada trudna šta bi ti uradio?

- Pa prvo bih se pobrinuo za dijete,a tebe bih morao da oženim zbog oca.

- A ovako?Nadovezala sam se na svoje pitanje u nadi da ću iz njega izvući bar iskricu ljubavi.

- Šta ovako?

- Da li bi me ovako oženio, bez garancije da ću ti roditi sina. Na trenutak me gledao začuđeno ,a onda je u potpunosti promjenio temu. Krenuo je prema stolu sa alkoholom i ležerno je uzeo vodku.

- Znaš ovaj bal sutra je dobrotvoran,nisam baš siguran kuda pare idu,ali neka idu...

- Dimitrijev, ne zagovaraj! Strogo sam ga opomenula i odmah sam počela da ga napadam.

- Shvataš li ti da sam ja ovog mjeseca već trebala biti udata,ha. Znaš li Maxime!? Pustila sam vezu od sedam godina radi sitne afere sa,sa..... Bjelosvjetskim kurvarom i probisvjetom! Vikala sam na njega iz petnih žila,a on me samo mirno gledao.

- Znaš li koliko će meni bitni uništena reputacija nakon ovih usranih 10 mjeseci i male predstave koju si mi priredio. Svi će me se odreći zbog tebe,a oni lešinari od novinara će me salijetati na svakom ćošku! Duboko sam disala dok sam gledala u njegove oči. Trebao mi je samo tren da se izgubim u njima. Baš u trenutku kada je otvori usta da progovori nešto zaskočila sam ga. E kad on mene može koristiti kao igračku mogu i ja njega, jeste da je protiv ugovora i da ću sutra platiti svoju kaznu,ali ja ne mogu više da izdržim. Halapljivo sam ga ljubila ,,a on je bio još gori. Znali smo u ovom trenutku oboje koliko je pogrešno da ovako završavamo razgovor,ali nismo se mogli odmaknuti jedno od drugog. Bio je ovo dobar osjećaj,prokleto dobar osjećaj. Moje noge oko njegovog struka, moje usne blizu njegovih,moje ruke na njegovim. A čim sam osjetila njegovu muškost koja je prijetila da mu izazove probleme,uzdahnula sam glasno.

- Hmmmm,večeras smo veoma bezobrazni. Prvo tvoj brzopleti jezik,a sad i ovo. Čini mi se da nećemo stići do sobe. Gladno je rekao svojim hrapavim glasom,a kroz moje tjelo je prošlo hiljadu trnaca.

- Ko kaže da trebamo stići do sobe? Zaigrano sam rekla ,a on me iznenađeno pogledao.

- Anita,makar će to večeras da bude po mome. Ĉini mi se da nisam dobro čula,ali ako jesam to znači samo jedno. Dimitrijev popušta sa posesivnošću. Spustio me na pod i povulao me za sobom. Izgledao je kao grijeh na dvije noge sa licem boga,a iz očiju su mu isijavale požuda i glad. Znala sam po ovome da večeras neće biti nimalo fin ni nježan,a kamoli da će popustiti sa posesivnošću. Čim smo ušli u sobu gurnuo me na krevet i nije gubio vrijeme. Ljubio me jako,grizao mi je usne,činilo mi se da ću vrisnuti od njegovog dodira usana. I sama sam mislila da me njegove usne previše uzluđuju,a tada je svoju ruku počeo polako spuštati niz moj struk. Polako je zavukao svoju ruku u moi donji veš i prstima je dodirivao moje središte. Nisam željela da ispustim vrisak i zagrizla sam svoju ruku dok je on sve to pomno pratio.

- Nismo ni počeli,a ti si već blizu. Prljava mašta. Bio je u pravu,jer svaki put kad bih ga samo pogledala um bi mi se pomutio i mozak nije mogao normalno da mi funkcioniše. Ne bih sebi priznala nikada,ali danas sam shvatila da ja više niti jednog drugog ne mogu zamisliti pored sebe. Mislim da ga volim,ali pitanje je da li on voli mene.

...........

Zdravo.

Žao mi je što nije bilo nastavaka,ali jednostavno nisam imala inspiracije,a i ovo mi nije baš tako dobro.

Mišljenja?😊

U pogrešnim rukamaWhere stories live. Discover now