chapter 25

455 14 0
                                    

U ovom trenutku nemam pojma šta da mislim ili kako da reagujem. Da li treba da obavestim druge dve? Ili bi to izgledalo sumnjivo? Bilo bi korisno znati sa čime ili sa kim imamo posla, ali Džejson očigledno nije smatrao da je potrebno objasniti svoje stavove, posebno ovo van konteksta koji je bio od pomoći. Odlučujem da se prvo obratim Alisi, pod pretpostavkom da je ona bila u boljem stanju.

"Ne gledaj oko sebe, u stvari se ne miči." Šapćem, dok se ona naginje da čuje šta imam da kažem, a zatim se smrzava.
"Upravo sam dobila tekst od Džejsona, mislim da smo u opasnosti." Šapnem pokazujući joj diskretno svoj ekran telefona. Alisa me brzo pogleda, a zatim okrećući glavu malo u stranu, sili se širokim osmehom.

"Ko god da je, verovatno su negde pozadi, najbolje je mesto da nas posmatraju. Moramo se ponašati kao da za sada ne znamo."  Rekla je celu stvar sa tako svetlim izrazom lica, da sam čak i ispitivala da li pričamo o istoj stvari.
Njena taktika je ipak bila dobra i i ona i Džej bili su u pravu u vezi sa jednom; ko god da je bio, nisu mogli znati da smo toga svesni. Alisa je učinila da izgleda kao da razgovaramo o filmu, što sam smatrala pametnim potezom. Pokušavamo da se osvrnemo na bioskopsko platno, iako budni, ali trznem se kad uskoro dobijem drugi tekst.

Koja devojka pri zdravoj pameti poziva bivšeg svog mate da se uplete u kosu? Kakve su šanse? Održavaj je živu ili ću reći Garetu da ga želiš videti. Dolazimo.

Bilo mi je drago što sam videla da je Enzo pronašao humor u situaciji kada smo svi troje mogli umreti svakog trenutka, od zvuka stvari. Očigledno mu je bilo stalo i više do Mire nego do svoje krvi i mene, što je bilo ohrabrujuće. Ono što je dodalo ozbiljnosti situacije bila je činjenica da mi Danijel nije poslao poruku ili me pozvao. To je značilo da je ili bio previše zaokupljen sastancima da bi i primetio komešanje, ili je bio zauzet isušivanjem krvi iz zglobova nogu neprimetno se hvatajući za volan svog Poršea, ubrzavajući ovde odmah.
Nisam želela da se pitam koju neizbežnu smrt preferiram - onu koja mi je trenutno pretila ili Danijel kad stigne ovde nakon što je saznao da sam ostavila čopor bez ikoga da me zaštiti i ubila se. Ne da bi me bilo briga da li sam već bio mrtav kad je on umro.

"Da li sam jedina koji više ne mogu da podnesem ovu napetost i smatram da bismo trebali nešto preduzeti u vezi s tim?" Pita Alisa iznenada. Glava joj je i dalje bila okrenuta prema prednjem delu, dok se trudila da ne bude očigledno da razgovaramo o bilo čemu. Mira još uvek nije bila svesna cele ove stvari, očiju zalepljenih za ekran. Alisu sam potpuno razumela. Nazovite nas glupima što nismo slušali Džejsona - što je najverovatnije bilo naređenje Danijela - ali dok ne dođete u situaciju da znate da možete umreti u bilo kom trenutku, a ne smete ni da pogledate oko sebe, nećete razumeti pritisak. Bukvalno sam se osećala kao da imam pištolj uperen u moju glavu pozadi i nisam znala kada će se povući okidač - i koliko sam znala, to bi zaista mogao biti slučaj upravo sada.
Počeli smo da osećamo još veći pritisak jer smo primetili da se film bliži kraju. Imala sam neodgovorena pitanja iz kritično ograničenih detalja koje su sadržavale tekstualne poruke. Nismo dobili uputstva šta da radimo kada film završi i svi počnu da odlaze, što će uskoro biti i scenario.

"Šta kažeš na to da se pretvaramo da odlazimo u toalet?" Šapće Alisa.

"Šta, sve troje? Pratili bi nas." Odgovaram odmahujući glavom. I to mi je sinulo, jer sam shvatila da zaista ne možemo mnogo učiniti i da smo u stvari bez dečki ovde u osnovi bespomoćni. Znojimo se još nekoliko minuta, samo gledajući u ekran očnih očiju, a onda se približava strašni kraj filma. Vidimo poslednju scenu i u tom trenutku sam znala da moram reći Miri kakav će biti plan. Naginjem se, spremajući se da joj kažem. Ljudi su počeli da stoje sa svojih mesta, a plan je bio da se stopimo s njima, nisko se saginjući i pokušavajući da pobegnu iz pozorišta.
Baš kad sam htela da otvorim usta, nečije toplo telo iznenada se ovije oko mog. Uspaničila bih se, da nije trenutne udobnosti koju sam osetila na dodir. Podignem pogled i vidim Danijela i trenutno se osećam sigurno u njegovom naručju.

"O ovome ćemo razgovarati kad se vratimo u svoju sobu." Samo kaže, glas mu je čvrst. Osvrćući se oko sebe, videla sam Enza i Džejsona kako počinju da odvode druge dve devojke i činilo se da imaju isti plan kao i mi dok drže glave nisko, ostavljajući sobu sa nama na sigurnom s njima. Gledam redove sedišta iza nas, ne mogavši da obuzdam radoznalost. Sada sam mogla da vidim čoveka kako brzo stoji i pažljivo posmatra kuda idemo, a da nikada ne skida pogled sa nas. To je sigurno bio on. Čim smo prošli njegovo vidno polje, brže se krećemo kroz gomilu, izmičući se i gurajući se pored ljudi. Izlazimo iz bioskopa brzo i pravo u Danijelov automobil, gde očekujem objašnjenje.
Beta, Alisa i ja došli smo sa Danijelom dok su Mira i Enzo ušli u njegov automobil koji je takođe priskočio u pomoć. Želeli smo da damo malo privatnosti i pretpostavili smo da bi ovo mogla biti prilika koju je Mira imala da kaže Enzu o svojoj trudnoći.

Alisin automobil ostavljen je na parkingu tržnog centra. Neko će ga sutra pokupiti, što joj očigledno nije bilo drago. Bila sam na mestu suvozača. Džejson je bio ljubazan da me pusti da sednem bliže svom  mate jer je znao da bih želela da razgovaram s njim uz malo privatnosti koja nam je pružala ispred. Osim ako mu potajno nije bilo drago što sedi dalje od Danijela i želeo da se umesto njega pozabavim njegovom besnom stranom. Gledajući Danijela sigurno sam verovala u tu drugu hipotezu, jer besan ni sada ne počinje da pokriva kako izgleda. Da, prilično sam sigurna da me je Džejson upravo bacio pod autobus.

"Šta si dođavola razmišljala?" Daniel odjednom progovara gorkim tonom zbog kojeg se trznem, nakon što smo svi sigurni da se naš auto ne prati.

"Da mogu sa prijateljima da izađem u tržni centar, jer znaš, ljudima je to obično dozvoljeno bez traženja dozvole. Naročito kada imaju više od osamnaest godina." Je moj odgovor na njegovo glupo pitanje. Ko bi ikada pomislio da će nas neko pokušati ubiti u bioskopu?! Ne može me samo kriviti što nisam predvidela nešto tako smešno! Vidim da Danijel zatvara oči malo duže od uobičajenog treptaja. Sigurna sam da da nije vozio, ovo bi trajalo mnogo duže. To je bio njegov način da se pokuša smiriti i verovatno ne navaliti na mene. Ili je shvatio da je pogrešio u situaciji. U šta sam sumnjao da će priznati.

"Žao mi je." On diše. Možda sam tada pogrešila.
"Razgovaraćemo o ovome kad se vratimo, u redu?" Nismo mogli zaboraviti ni dvoje drugih ljudi koji su sedeli pozadi automobila koji su bili sa nama. Ovo je verovatno više bio privatni razgovor.

"O čemu se tada radilo?" Pitam, misleći na pretnju koju smo doživeli i o kojoj nismo znali ništa.

"To je najverovatnije ili u vezi sa savezništvom koje sam sklopio sa Randallom ili onim sa Nejtom Lokom. On odgovara. Imala sam još toliko pitanja da sam imao osećaj da ne želi da odgovori, ali odlučio sam da okušam sreću.

"Kakve to veze ipak ima sa nama?" Pitam, sad se pitam zašto smo mi devojke bile meta.

"Rem, molim te kod kuće." Opet mi kaže, na šta prevrnem očima i pogledam kroz prozor. Napolju je bilo pepeljasto, plašt tame se još nije zgusnuo, ali nam je istovremeno pružio jasan pogled na mesec i zvezde tako rano u noći. Bilo je to malo stvari koje sam cenila u životu, a ovaj pogled je bio jedan od njih - pre nego što ću slušati predavanje iz besne Alfe iz Andersona.

Stižemo nakon prilično kratke vožnje, jer tržni centar nije bio predaleko od čopora. Najduži deo puta bili su kilometri šume kroz koju smo se vozili prolazeći tamo, a činilo se da će to trajati zauvek. Već sam se navikla na tu rutu i ​​smatrala sam da se smiruje. Cela grupa nas odlazi u konferencijsku salu, na privatni razgovor.
Svi su izgledali napeto i pod stresom. Alisa je u mislima odmarala bradu na dlanu dok je sedela pored stola, a Mira je nervozno petljala po kosi. Nisam bila siguran da li je Enzu još rekla za svoje stanje, ali definitivno sam želela da saznam. Džejson je bio udaljen nekoliko metara od Danijela, ali istovremeno uz njega, dok Enzo sedi na suprotnoj strani stola, izgledajući ravnodušno sa poker izrazom lica. Jedina razlika u osećanjima potekla je od Danijela, koji je bio prosto besan. Takođe je stajao, ne želeći da sedi, ali ostao je blizu mene dok sam sedela na jednoj od stolica.

"Nismo sigurni odakle dolazi izvor pretnje." Počinje moj mate.
"Ali danas je postojao neko ko je želeo da jedna od vas devojki bude mrtva. Pretpostavljam da je to bio čin prenošenja poruke meni."  Daniel to govori s jasnom oštrinom u glasu. Bilo je to nešto što ga je dirnulo na ličnijem nivou i direktno je uticalo na njega.
"Neko je želeo da ti naudi, Rem. I mislim da je to bilo zato da bi me kroz to oslabio."

ALPHA DANIEL - PREVOD NA SRPSKI   -ZAVRSENA-Where stories live. Discover now