PSYCHOTIC // Harry Styles//

'PSYCHOTIC'- Chapter 23 "Escape"

//Dugo željeni nastavak nadam se da će vam se svidjeti , postoji objašnjenje za ubrzavanje to sam kasnije objasnila. Poslušajte pjesmu na početku pošto baš paše uz taj dio.I ja sam ju slušala kad sam pisala ovo tako da , Pa da vas ne zadržavam , UŽIVAJTEE <3 //

~ 2 tjedna kasnije~

Istina je,sve je drugačije. Svaki njen pogled njemu, svaki njegov pogled njoj.
Svaki dodir njegove ruke na njoj je drugačiji i intezivniji što naravno utječe na nju. Istina je i to da ona to ne želi još zapravo priznati da je pala. Pala sa njime kad ga je prvog dana ugledala u kantini.Pala kao anđeo kojemu su oduzeta krila.

"Harry,nemoj spava mi se." Kažem dok me njegove kovrče škakljaju po vratu dok on ostavlja vlažne poljupce.

"Kakvo spavanje? Skoro će podne. Zar smo ovdje došli samo spavati?" Upita svojim hrapavim glasom između poljubaca. 

Konačno otvaram oči te se okrećem prema njemu dok ga još uvijek pospano gledam. 

"Harry,.." ne uspijem dovršiti svoju rečenicu jer me prekine.

"Znam Anima , ovdje smo zbog mene, zbog mene si izgubila posao zbog mene moramo biti ovdje,ali zar ćeš od sada uvijek biti ovakva prema meni? " Upita me te me nakratko pogleda

"Harry, gledaj. Vjeruj mi. Drago mi je da sam ovdje sa tobom samo mi treba malo vremena da se naviknem na ovu situaciju.Ti na ovo gledaš kao da se ništa ne događa , a naši životi su ugroženi." Objašnjavam mu dok mu milujem lice.

"U redu , shvaćam.Dođi da doručkujemo." kaže nasmiješi mi se te me lagano poljubi. 

"Evo stižem samo da se na brzinu obučem." kažem te me Harry samo vragolasto pogleda.

Ne dajem pre veliku pozornost tom njegovom pogledom te ustanem samo u doljnjem rublju te stanem pred ogledalo.Nekoliko sekundi se promatram. Ne prepoznajem se. Raščupana kosa u labavoj pundji tijelo puno modrica, te gubitak nekoliko kilograma koji su se osobito odrazili na moje grudi i stražnjicu.Odjednom me iz mog promatranja sebe 'probudi' Harryeve hladne ruke i njegova glava naslonjena na moje lijevo rame. 

"Ne gledaj se tako." kaže tužnim šapatom. 

"Kako?" Upitam ga dok promatram njegove ruke na sebi dok gledam u ogledalo. 

"Kao da si uništena." Kaže te poljubi moje lijevo rame.

"Nisam li Harry?" Upitam ga gledajući i dalje njegove ruke na mojim kukovima.

"Nisi i nikad nećeš biti.Ti si vjerojatno najhrabrija žena koju sam sreo u svom životu. "Kaže

"Harry ne laži mi."Kažem dok mi na oči izviru suze.

"Pogledaj me."Kaže ne okrenuvši me prema sebi već svojom rukom uspravi moju glavu tako da sam gledala još uvijek u ogledalo samo sam ovog puta mogla jasno vidjeti njegovo lijepo pomalo dječje lice.

"Anima, ja nikad , ali ama baš nikad tebi ne lažem. Zapamti to." kaže gledajući me bez prekida.

"Harry." Kažem te se okrenem prema njemu. Stavljam ruke oko njegovog ramena te šapatom kažem

"Hvala ti što još nisi otišao,što si tu sa mnom." 

"Nikada te neću ostaviti,zapamti to.I kad ćeš me tjerati ,ja ću i dalje biti tu.Nikamo ja ne idem bez tebe." kaže te me poljubi onako kako samo on zna i ponovno me vraća u svijet koji je potpuna suprotnost ovome u kojemu živimo. Vraća me u raj rekla bih. Da definitivno mora da svaki puta iznova i iznova umirem kad se naše usne sudare.Nema druge. Nema drugog objašnjenja.Cijelo tijelo me izdaje. Pokazuje mu koliko ga želim , koliko ga trebam.