"Čestitke svim diplomiranim sada doktorima medicine." Javio se sada već moj bivši ravnatelj fakulteta.Čovjek u najboljim godinama moglo bi se reci.Zapravo izgledao je mnogo mladje nego sto je zaista imao godina.Prica se da mu je to zadnja godina te da ce otici u mirovinu,a kladim se da bi mu vecina studenata na ovom fakultetu dala oko 40 godina ,a on? On pa juri u mirovinu.
"Neki su ostvarili vrhunski uspijeh dok drugi i ne bas tako dobar uspijeh,ali jabitnije od svega je da ste vi svi koji sjedite na ovim stolicama uspijeli." ponovo je progovorio ravnatelj svoj vjeciti govor .Zapravo koliko sam bila upuce na proslogodisnje dodjele diplome zapravo uvijek je imao isti govor.Svake godine.Barem su tako pricali.
Jos je nekoliko minuta pricao svoj govor te besmislice kako je vrlo ponosan na nas i sjeo na svoju stolicu.
Konacno je pocelo ono najbitnije,zbog cega smo mi svi ovdje.
"Anne Jade Fox" zacula sam dobro poznato ime svoje najbolje dugogodisnje prijateljice te je dijevojka prljavo plave kose ustala sa svog mjesta te pomalo zbunjeno i nesigurno krenula prema pozornici.Njezina vitka figura popela se stepenicama te prisla ravnatelju fakulteta.Cestitao joj je s najvecim mogucim laznim osmijeom te pruzio diplomu dok su njoj sijala oci sjajem kojeg jos do sada nisam primjetila.Prstile su radoscu i uspijehom.Nakon nekoliko sekundi okrenula se te vratila do svog mjesta pored mene.
"Ovo je bilo nevjerojatno" prosaptala je An dok je drzala svoju diplomu cvrsto u svojim rukama pritisnuvsi ju na svoja prsa.
" Primjetila sam An " prosaptala sam da ne zadobijemo jos nepozeljnih pogleda upucenih ni manje ni vise nego nama .
"Anima Ereiz" konacno sam cula i svoje ime te se ustala.Sigurnim koracima koracala do pozornice.Prisla sam ravnatelju te mi je pruzio ruku uz jedno " Cestitam i sretno ti bilo " te mi pruzio diplomu.
Prosaptala sam jedno " Hvala " te se vratila na svoje mjesto ne pre daleko od pozrnice a ne i pre blizu nje.
Jos je ta procesija trajala nekih pola sata te je napokon dosao onaj red bacanja kapa u zrak.Skinula sam svoju kapu te ju cvrsto primila u ruke prije nego li je zavrsila u sudaranju sa drugim kapama studenata u visini.
Neprocijenjiv dozivljaj.Potpuno djetinjast,ali toliko neprocjenjiv jer tek nakon tih bacanja kapa vise nisi student.Kreces u novu avanturu .Zapravo trazenje posla.Dobro za mene ne posto su me primili u jednu od pomalo drugacijih bolnica.To je zapravo umobolnica na zapadu Londona.An je ostala sokirana kad sam joj saopcila da su prihvatili moju zamolbu za posao nakon sto zavrsim fakultet.Rijetki su htjeli raditi na takvim mjestima sam naziv umobolnica je odbojna te znas da tu ne dolaze oni sa bas najrazumnijim dijelima te da bas nisu normalni,ali ja se ne bojim takvih stavri.Pomagat cu im i nadam se da nece nesto krenuti po zlu.Znam da ce biti mnogo uboica na jednom mjestu i raznih psihickih bolesnika sa raznim vrstama nasilja ili nepromisljenih radnji ,ali tjesim se na neki nacin.Ipak necu biti jedina koja ce raditi tamo i to je ono sto me drzi da odmah ne nazovem te da velim da zapravo i ne zelim raditi tamo sa svim tim bolesnim umovima ali nema povratka.Bila sam najbolja na zadnjoj godini te na psiholoskim casovima,zbog toga su i prihvatili moj poziv barem su mi tako govorli ,a sad sretno mi bilo .
"Znaci stvarno ides tamo?" Upitala je An jos uijek zgrozena tom ideom.
"Ne znam zasto tako reagiras na to,to je zapavo bolnica kao i svaka druga samo sa malo ,puno vecom placom." rekla sam dok smo krenule u potragu za nasom obitelji.
An je bila zapravo moja sestricna,ali vise mi se cinila kao sestra ili najbolja prijateljca.Zivjele smo zajedno nedaleko od fakulteta dok su nam obitelji iz L.A.
"I bolnica puna ludjaka, ne zaboravi na to " rekla je dok je razvukla svoj osmijeh vidjevsi svoju majku Danielle te svog oca Markusa kako joj masu dok su pored njih stajali moji roditelji.Visoki pomalo prosjedi covjek nasmijeseno mi mase te mi prilazi dok plavokosa zena u 40 -tima vec me vuce u svoj snazni zagrljaj.
"Tako smo ponosni na tebe Ani." prosaptala je moja majka dok nam se i otac prikljucio u zagrljaj.Obiteljski zagrljaj koji je bio dosta rijedak ali vrlo dragocjen ,barem u nasoj obitelji.Maloj obitelji sa tri clana. Majkom Elizabet ,ocem Lazardom te mojom malenkosti.Roditelji su mi uvijek bili podrska u svemu,u najgorim te u najboljim situacijama mog zivota.Rijetkos zar ne? Vecina dijece ne postuje svoje roditelje te uvijek postoji ta jedna osoba u koju roditelji nemaju povjerenja ili dijeca u njih te poticu na svadje dok kod mene ne .Potpuna idila moglo bi se reci.Ne tretiraju me ni za sta.Pustaju me da ucim na vlastitim greskama jer znaju da na tudjim greskama necu nista nauciti i naravno ja postujem to.Postovanje je vjerojatno zasluzno za sve ,ne povjerenje vec postovanje.Potuno je druga strana sveg tog ako roditelji postuju tvoju rijec i tvoja djela.Potpuno druga knjiga.
"Nemas pojma Ani koliko smo ponosn na tebe,srce uspijela si." rekao je moj otac dok se majka izvukla iz zagrljaja te me poljubila u obraz nakon toga rukom prosla po tom mjestu posto je vjerojatno ostao njezin otisak ruza na mojem obrazu.
"Znam oce,i ja sam ponosna na samu sebe." rekla sam te se nasmijala .
"Uopce se ne brinem za tebe ,znam da ces se odlicno snaci u onoj bolnici." prosaptao je te smo krenuli do An koja je neprestano ljubila svoje roditelje te im se kesila.
¨¨
Ova prica je vise onako " skeri" nadam se da vam ne smeta to.
Mislim bit ce romanse,"skeri" i smijesnih djelova.Znaci sve cete ovo naci u ovoj prici .Nadam se da vam se svidjela te da ste uzivali u 1 dijelu <3
-AnitaM.<3
YOU ARE READING
PSYCHOTIC // Harry Styles//
Fanfiction"Ti si jebeno lud." "Ti si jednako luda kao i ja ,draga." " Molim?Ne ja nisam. " "Al češ biti ... " " Ne ,neću,ja to nikad neću biti." "Ali draga" kaže hrapavim glasom šapatom, "Ludilo je zarazno." Upozorenje: ova priča sadrži erotskih i paranormaln...
