PSYCHOTIC // Harry Styles//

'PSYCHOTIC' - Chapter 14. "GOODBYE"

//Niste propustili ni jedan nastavak vec sam jednostavno 'ubrzala' jedan dio,kasnije cete shvatiti zasto //
//Oprostite sto anstavak nije pretjerano dug //


"Ustaj." Kazem mirnim glasom dok se Harry samo okrece an drugu staru kreveta.
"Harry" kazem sad vec strozim glasom dok pokusavam maknuti deku sa tog majmuna koji ne shvaca da ide upravo kuci.Vucem svom snagom deku sa njega dok ju on pridrzava jednom rukom i pravi se da spava dok se lagano kikotanje cuje ispod deke.
"Ajde Harry,majka i je stigla." kazem dok odustajem te uzimam njegov kofer spremajuci mu stvari u njih koje su bile njegove u ovoj celiji mada ih nije bilo mnogo.Nekoliko knjiga,te pomalo razne ,ali crne odjece.
"vec?" zacudjeno podigne obrve dok se primjesta iz lezecek u sjedeci polozaj na krevetu.
"Da." kazem dok uredno slazem majcu te ju pazljivo stavljam u kofer.
"Pa zar ne idem nakon rucka?" Upita zbunjeno me promatrajuci kako pazljivo slazem sad njegove crne traperice te ih stavljam u kofer.Zatvaram ga te spustam s malog stolica.
"Ocito ne." kazem dok popravljam svoju vestu na sebi.
"Ti si se ovako obukla da me primamis da ostanem?" Upita zavodljivo dok ustaje s kreveta te obua smedje cizme.Iskreno primjetila sam da je to jedina neka 'boja' u njegovom 'ormaru' smedja,crna i bjela.Jedine boje koje prevladavaju kod njega.cak su i na knjigama koje sam pospremila u kofer bile u crnom tonu jedino bi imale bijeli natpis ,koje nravno nisam zapamtila.
"Ne vec se jednostavno nisam imala vremena presvuci,vc sam morala doci ovdje spremiti te." kazem dok se okrecem prema njemu gledajuci ga kako oblaci crni kaput.
"Koliko je sati uopce?" Pospano sad vec govori svojim hrapavim glasom dok stavlja desnu ruku u dzep a lijevom uzima kofer.
"Jos nije sedam." kazem
"Ond ne iem poslije rucka?" Upita me pomalo tuzno.
"Ne,majka ti je stigla prije,samo ces morati jos pricekati da ti napisem otpusno pismo te odnesem ga upraviteljici da ga postambilja i potpise i onda si slobodan covjek." kazem objasnjavajuci mu da zapravo ne moze jos otici.
Izlazimo iz tamne celije te val svjetlosti zarulja para mi oci te pomalo zmirkam dok mi se oci ne prilagode na zarku svjetlost.
"Zar nisi to mogla jucer napraviti?" Upita sad vec nestrpljivo dok dodamo do prizemlja gdje ga ceka njegova majka.
"Ne." bahato odgovorim dok ga ni ne pogledam.
"Dal si sigurna da ces moci sama sve ovo?" Upita me odjednom dok nekon njegovog pitanaj vlada nekoliko minutna sutnja s moje i njegove strane.
"Morat cu,a i moci cu.ne brini." kazem dok gutam knedlu koja mi je zapala u gutu .
"Ako se..." prekine ga 
"Nece se nista dogoditi.Nitko i nista nece stradati ne brini." kazem dok silazimo stepenicama do prvog kata.
Mnogo stavri se dogodilo unutar dvije sedmice.Mnoge neobjasnjive i okrutne stvari izasle su na povrsinu,ali ne svima.Ponekim koji bi slucajno bili u krivo vrijeme na krivom mjestu.
Ustanova zapravo izmice kontroli te se pustaju svi pacjenti koji su na listu za otputanje.Mada to nitko od pacjenata ne primjecuje,naravno osim nekolicine koji primjete svaku novu mrlju u blagovoni ili novi sloj prasine na prastarim stolicama koje nitko ne koristi .
"Anima.." opet ga prekinem te jednstavno mijenjam temu dok dolazim ispred prvih vratiju na prvom katu.
"Unutra te ceka majka sa tvojim prijateljima.Pozurin se da te ne cekaju,a ja cu vam donjeti otpusni pismo za nekeih desetak minuta." kazem mu te ejdnistavno odsetam te pokucam va velika i teska uredska vrata Mrs.Anastasie.
"Napred" zacujem te se neslonim cijelom svojom tezinom da mogu otvoriti velik i teska vrata glavog ureda.
"Treala bih da mi potpisete i postambiljate otpusno pismo." Kazem dok sitnim koracima odlazim do njezinog stola te joj pruzam papir koji sam medjuvremenu uzela.
"Stylesnovi?" Upita dok prima papir te cita ime i prezime pacjenta.
"vec su stigli pa da ih ne zadrzavamo bespotrebno ovdje." kazem dok objasnjavam situaciju.
"Da naravno." kaze te se potpisuje u kutu 
"Evo." kaze pruzajuci mi papir

~.~

Ulazim u prostoriju dok se susrecem sa nekolicinom pari ociju uprtih bas u mene.
"Doktorice Erzei." Kaze Harryeva majka dok ustaje sa stolice nasuprot svog sina.
"Dobro jutro gospodjo Styles." kazem nsmijeseno im prilazeci cvrsto u rukama drzeci otpusno pismo.
"Oprost sto te zamaramo ovako rano." akze dok me odmjerava te shvaca da nisam u svojoj radnoj odori.
"Ma ne." kazem 
"Evo sve je sredjeno,mozete otici,ali prije bih nasamo porazgovarala s vama." nadodam dok pruzam otpusno pismo gospodji Styles.
"Da naravno..nesto se dogodilo?" Upiat sad vec ozbiljnije dok me svi posmatraju zbunjeno.
"Ne nije vec me zamolila Mrs.Anastasia da vam kazem neke stvari,to je to.Nista strasno." kazem dok sam osjetila neko olaksanje u prostoriji dok sam izrekla tu recenicu.
"Oh,da naravo." kaze te obje izazimo iz prostorije ostavljauci Harrya sa grupom svojih prijatelja medju kojima sam prepoznala i njegovu sestru te takodjer Zayna.
"Ovako.suta morate posjetiti Mrs.Anastasiu.Nije mi rekla razlog vec je naglasila da moramo biti same kad vam ovo govorim te da vam kazem jos jednu stvar.Ako slucajno Harry bude u gorem stanju nazovite mene ili Mrs.Anastasiu.Ovo je moja cedulja." govorim dok joj pruzam svoju cedulju.
"Bilo kakvo minimalno pogorsene." ponavljam ponovo te ona samo kima glavom te me zagrli uz jedno "Hvala" .



~~~
Oprostite mi ,znam uvijek kasnim i uvijek imam izgovore zasto ne napisem nastavak ovog puta jednostavno nemam neki izgovor jedino sto je da mi se jednostavno nije dalo pisati nastavak preko vikenda ,a u ponedjeljak mi se ispraznila baterija na laptopu,a nisam imala punjac od laptopa kod sebe.
Sto jos da vam kazem? Oprostite.Ne znam kad ce nastavak do kraja vikenda .OBECAJEM :D
Nadam se da ste shvatili neke stvari koje su se dogadjalo..
Ako vam nesto nije jasno slobodno kazite :D
Oprostite na pogreskama .
Love All <3
°AMalik°