PSYCHOTIC // Harry Styles//

'PSYCHOTIC' - Chapter 13. "SCARED"

//Nastavak nije bas pretjerano dug,oprostite na tome.//

"Bojiš li se da češ izgubiti osobu koja ti znaci?" Upita me April dok sjedim sa njoj u njezinoj kancelariji iscekivajuci pacijenta.
"Kakvo je to pitanje." Upitam ju zbunjeno.
"Pa jednostavno.Bojis li se ili ne?" Upita ponovno ne otkrivajuci mi nista vise.
"Pa ne znam.Ne znam jednostavno." kazem ne zeleci da zna.
"Jednosavno mi odgovori.Bojis li se da ces izgubiti osobu koju volis?Koja ti znaci.Bez koje jednistavno odleti i onaj drugi dio tebe sa njim " kaze uporno zeleci cuti konacan odgovor.Mada bio on lagan.Da ili Ne ali vjerujte mi najteze je izgovoriti takve rijeci.Jednistavno one su kao i svijet.Crn bijele.Dvije razlicite stvari a morate izabrati pravu a da ne pogrijesite.
"Zavisi koja bi to osoba bila." kazem
"Zasto to pitas?" Upitam ju ponovno.
"Zato sto ja gubim polovinu sebe." kaze dok spusta svoje dlanove na bijeli stol prepun šapira koji su bili uredno slozeni .
"Gubis?" Upitam
"Da gubim i bojim se." odgovori.
"Ne shvacam te." Kazem
"Ni ne trebas Anima.Sve je to kao neki zacarani krug.Ja i On .Dva razlicita svijeta a ja sam osvisna o njemu i jednostavno ne mogu se odvuci od njega.Odlazi on odlazim i ja .Mozda ne fizicki ali psihicki da.Odlazim dusom ali ne i tijelom i to me ubija." kaze.Polagano ustajem s kauca ne govoreci nista.Pridjem blize zagrlivsi ju znajuci da je ono sto treba.
"Ne mogu ,Anima.On umire,odlazi i ja ne mogu nista.Ne mogu mu pomoci." mumla placuci na moje rame.
"Umire?" upitam pazljivo znajuci da ce upravo poceti jos jace plakati pa ju zagrlim jos cvrsce.
"Umire,Anima.Umire.Nema spasa." Mumla dok se odjednom odvaja od mene i gleda me suznim ocima.
"Volis ga?" Upitam pazljivo
Ona samo kimne potvrdno glavom zbunjeno me gledajuci dok joj se suze slijevaju niz obraze.
"Sta onda pobogu radis ovdje?" kazem
"Budi uz njega,budi sretna dok jos mozes." kazem pazljivo birajuci rijeci kojim cu joj jasno reci da ga ne pusta u takvim situacijama.
"Ali posao." kaze
"Pusti posao,April.Ja sam ovdje i Suzie.Ne brini se.Budi uz njega dok jos mozes." kazem dok se ona ustaje.Skida kutu,zagrli me jos jednom te mi zahvali odlazeci iz kancelarije.
Iskreno nikad nisam pomislila da cu djeliti neke ljubavne savjete.Zapravo nikad nisam bila dobra u ljubavi,u savjetima.Nikad nisam znala sto da kazem i kako da kazem nekome ono sto sam mislila,ali ljudi se mijenjaju.Znam da se mijenjaju.Naprimjer gledajuci An.Jednostavno me izbjegava od onog dana od kad sam dobila onaj autogram od Honestice.Jednostavno ona se ljuti an mene i ja na nju.Djecja posla rekli bi vecina ali jednostavno ponekad se ponasamo kao totalni majmuni.Mozda i ona teorija da smo nastali od majmuna i je istina.Naprimjer kao sto se u nekim situacjama ponasamo.Kako gledamo na svijet ili kakve smo osobina.
"Moze li uci?" Upita me Chad koji dovodi pacijenta.
" Um..da -da naravno." kazem zamisljeno dok se vracam iz svojih misli.
"Uredu,gdje je April?" Upita Chad dok mase rukama pacijentu da udje.
"Ima neke baveze.Mozda je nece biti neko vrijeme,ili samo danas.Ne znam ." kazem dok se naslanjam na koznoj stolici promatrajuci momka koji ulazi.
Chad ga posjeda na mjesto ne otkljucavajuci mu lnce s nogama i lisice s rukama.
"On ti je s druge vrste.Nije opasan ali radi neke nage pokrete tako da se nemoj uplasiti ako ti odjednom pridje ili nesto.Potpuno je bezopasan." Kaze Simon,drugi zastitar.
"Mi cemo iti vani ako ti nesto zatreba." nadoda te mi obojica pruzaju neki ohrabrujuci pogled te izlaze van ne cekujuci moj odgovor ili neki prigovor.
"Ummm...odakle da pocnemo..." mrmljam.
"Dakle,kazi mi nesto o sebi.Ne poznajemo se pa da krenem sa upoznavanjem." pazljivo promatram dva puta krpnijeg i jaceg momka u ranim tridesetima kako me promatra .
"Sto zelis saznati." brzo odgovara te me iznenadjuje sama pomisao da ej on normalan za komunikaciju.
"Pa zasto si ovdje,za pocetak." kazem naslonisi se na bijeli stol laktovima.
"To je zapravo vrlo zastrasujuce." kaze naslonivsi se na kauc kao da je vec tu kao neki domacin.
"Pa da cujem.Imamo vremena." kazem nasmijeseci mu se.
"Silovao sam djevojke,mogu reci da su bile negdje tvojih godina.Lijepe kao ti i prekrasnog osmijeha." Kaze gledajuci me ne trepcuci.
"Oh,zasto si to uradio?" Upitam pokusavajuci sakriti svoj nalet straha koji me je poprskao na sred lica ledenom vodom.
"Ne znam ,jednostavno privukle su me." kaze jos uvijek ne skidajuci pogled s mene.
"Da li se kajes?"Upitam dok mi neka nepoznatna knedla ostaje u gutu ne dopustajuci da ju progutam.
"Trebam li se kajati?" Upita me znatizeljno.
" Naravno." Kazem odlcno.
"Zato?" Upita ponovno ne odgovarajuci na moje prijasnje pitanje.
"To je unakazavanje ljudskog zivota.Unistili ste zivot mnogo djevojaka.Ne progoni vas to?" Upiatm ponovno ne razmisljajuci koliko zapravo duboko ulazimo u razgovor o njegovoj 'Opsesiji'.
"Znas ti si drugacija od April.Ona nikad nije postavljala takva pitanja." kaze opet ne zeljeci odgovoriti na moje pitanje.
"Svaka osoba je drugacja." Kazem mu jednostavnu ,djelomicnu definiciju ljudi .Barem moju definiciju ljudi.
"Da..prmjetio sam to." kaze
"Onda?" Upitam zeleci zanti odgovore na ona dva prosla pitanja.
"Nije mi zao." Kaze
"I ne ne progoni me to." nadoda odgovorivsi na moje pitanje dok ja stajem u soku.Oceivala sam barem jedan potvrdan odgovor ,ali ocito njemu nema spasa.Ovakvim ljudima kao sto je on.
"Da li bi ti bilo zao da sam jedna o d tih osoba ja." upitam odjednom ne shvacajuci sto sam upravo rekla.
"Oh,vjeruj mi bi.Tebe bi zadrzao kao trofej." kaze nekako dosutno.....


~. ~

"Oh,vjeruj mi bi.Tebe bi zadrzao kao trofej." Recenica koja mi se vrtjela po glavi nekih sad vec tri sata i jos sam u takozvanom soku.
Vjerujem da  me je htio samo prestrasiti ili nesto slicno i uspio je.nadam se da nije primjetio ipak nebi smio primjetiti  da ga se bojim.
Mozda ne boji vec da ne volim takve tipove ka sto je on. Radim u umobolnici i ne znam uopste sto sam ocekivala.Ovdje su ljudi izgubili razum i savjest.Niko ne brine o tudjim osjecajima dk ja pronalazim i ono malo dobrte u njima.Na primjer on.On barem ima neko postovanje prema meni.Ne znam iskreno od kud mi takvo misljenje mozda radi toga sto bi mu bilo zao kad bi me silovao,ali jednostavno to je suludo.
Mozda je on u pravu sa svojom zadnjo recenicom koju je rekao prije nego li je otisao iz kancelatije.
"Svi smo mi isti.Prije ili kasnije." Mozda sam ja ista kao i svi oni.Ubojica kao i svi oni.Samo jos nije izaslo na vidjelo.Mozda strah prevladava i ne dopust mi da postanem ono sto su oni postali.
Mozda su ipak dopustili da demon u njima pobjedi ,ali ja necu.Ja cu se boriti dok ne klonem ,ali mrtva.Mozda je to suludo da se usporedjujem sa njima,ali vjerujte mi svatko ima onog demona u sebi koji ponekad nadjaca samog vas i onda,onda radite ne promisljene stvari za koje niste ni svijesni...

~~~

Zelim se jos jednom ispricati sto anstava nije bilo dva tjedna.Ovaj nastavak nije nista posebno.Samo vas zelim nekako pripremiti na stvari koje ubrzo dolaze.
Inspiracije se jos do kraja nije vratila ali prisilila sam samu sebe da napisem nastavak i da ga jednostavno bio kakav bio ,mada se meni uopce ne svidja.
Pokusavam vas malo odvojiti od prave teme.Ne znam da li uspijeva ili ne.Pa bih vas zamolila da mi napisete sta mislite koaj ce biti tema ( Samo da vidim da li uspijevam zakamuflirati neke stvari i to )
Iskreno vrlo mi je tesko pisati dvije price,jos idem kod kirurga u ponedjeljak.( Neki manji zahvat ili sta vec,nesto sa zubima nemam pojma sta.Ne pitajte haha)
Nadam se da se ne ljutte na mene i da vam se svidja opcenito prica.Trudim se ali kad ne ide ne ide jednostavno.
-Poslije cu postaviti jedan mali dio u kojem cu obasniti neke stvari .Naprimjer bit ce vezano uz price ali nece biti prica vec ce biti kao neki ( "PSYCHOTIC" // A/N autora // )
Voljela bih kad bi procitali te stvari koje cu anpisati tamo jer ce vam mnoge stvari biti jos jasnije.Evogac.Oprostite na pogreskama i nastavak do nedjelje ( sljedece ) :D