"Stvarno ne bi trebale razgovarati dok vozim, An." Podsjetila sam ju dok se raspricala o raznim vrstama sigurnosti i samoobrane.
"Znam Anima,ali jednostavno moras biti spremna na sve." rekla je shvativsi moju poruku tom recenicom.
An se previse brinula o tome sto ce mi se desiti.Naravno opravdano je to sve,ali pretjeruje sa svim tim pricama samoobrane te sigurnosti u bolnici.
"Moram biti spremna na sve,a ovi pjesacki prijelazi moraju biti spremni na mene."U sali sam rekla.
"Anima.."procvilila je An.
"Koliko jos imas dugacku voznju do tamo?" Upitala je znatizeljno.
Zapravo nisam ni sama znala kolko,ali zasigurno jos ne mnogo posto upravo prolazim pored znaka 'Mental Hospital Mrs. Anastasia "
"Mislim da sam upravo stigla." progovorila sam.
"Ne bi li ti trebala raditi nesto a ne samo telefonirati?"Upitala sam radoznalo dok sam polagano usporavala svoj automobil , promatrala sam veliku ustanovu sa resetkama na prozirima.Sigurna sma da to vecina ustanova ima tako da nema jos brige za strah.
"Oh vjeruj mi imam i previse vremena.Ovdje nema ni jedne jebene duse od pacijenata.Nitko hitan posto ja radim na hitnim slucajevima."Pohvalila se An .
"Vec ?" Upitala sma ju dok sam izlazila iz svog automobila jos uvijek drzeci pogled na ustanovi u kojoj cu od sada pa nadalje raditi.Jedino sto me zapravo plasi je Mrs. Anastasia.Prica se da je vrlo neugodna te previse diskretna i naravno plus bahata i stroga."
"Da ni sam nisma sigurna kako sam dospijela do ovdje vec nakon tjedan dana." pohvalno i pomalo umisljeno rekla je An.
"No, jesi li stigla vec?"Prekinula je tisinu koja je vladala nekoliko sekundi.
"Oh da upravo sam izasla iz automobila i iskreno da ti velim uopce nije onako kao sa slika." rekla sam.Mnogo smo istrazivale ovu ustanovu samo da uvjerim An da je pod stalnim nadzorom te da netreba brinuti o tome.Takodjer smo gledale razne slike ustanove.Na slikama nije bilo resetaka te pomlo zastarjele fasade koja je na pocetku popucala ,ali zapravo izgleda pristojno i otmjeno.
Veliki ulaz te drvena vjerojatno i teska vrata krase te razbijaju monotonu bijelu boju.Dva velika stupa s jedne i druge strane takodjer daju neki poseban dojam na ovu ustanovu.
"U kojem smislu? " Upitala je znatizeljno dok sam krenula sudranim puteljkom prema ulazu u ustanovu.
"Pa ako izostavis resetke na prozorima te popucalu facasadu koja se primjeti iz nekoliko metara ,u boljem " rekla sam te se popela malim stepenicama te otvorila teska vrata.Zapravo bila su teza nego li sma uopce ocekivala.Morala sam prisloniti cijelo svoje tijelo kako bih ih uopce uspijela pomaknuti.
"Ajde cujemo se kasnije,usla sam "rekla sam te poklopila prije nego li sam dobila odgovor sa druge strane.Mobilni sam pospremila u prednji dzep mojih radnickih hlaca (znate one bijele hlace).
Potpuna suprotnost.Moderne stvari krasile su cijeli i veliki hodnik prvog kata te pokoja velika biljka.Drvene te vjerojatno nedavno lakirane stepenice bile su postavljene uz kut uzazid dok je pored njega bilo dizalo.
Koliko ova ustanova ima uopce katova? Ne izgleda mi kao da ima vise od 3-4. Krenula sam u potragu za uredom Mrs.Anastasie te usput skenirajuci svikakva prezimena na plocicama bijelih vratiju.
Oh ovdje svaki pacijent ima svoju sobu ? Mislim vjerojatno su to sobe pacijenata posto na nekim pise strogo zabranjen ulaz bez dozvole te da je pacijent opasan.
Moguce.Nesto novo.Nikad se nisma sretala sa takvim neobicnim cinovima.
Svasta cu vjerojatno jos otkriti ovdje.Cek,cek...to znaci da se oni zapravo nikad ne izlijece? Dobro istina je da sam poretpostavljala zapravo i znala sam da sigurno ne pustaju njih takve izvan biolnice .
Primjetila sam velika vrata na kojoj je bila plocica sa natpisom " Ravnateljica Mrs.Anastasia "
Prisla sam vratima te duboko nekoliko puta udahnula.Hrabro sam pokucala nekoliko puta na ta ista vrata te sacekala onaj poznati "Slobodno" kada sam konacno zacula tu rijec otvorila sma teska vrata.Pa dobro zar su ovdje sva vrata teska ili su samo meni teska ? Mislim mozda bih trebala krenuti na neke trenige mislim box ili posjetiti teretanu posto ju ovdje svi vjerojatno posjecuju.
"Oh mora da si ti Anima Erezi.Ja sam Anastasia Cohen ravnateljica ove umobolnice." Zacula sak kresavi glas gospodje u kasnim cetrdesetima te prihvatila njezin pozdrav smiejskom.Pruzila mi je ruki te sam ju rado prihvatila.
"Znaci ovako krenut cu odmah sa poslom,ali prije moram znati da si osoba od povjerenja." rekla je.
Pomalo zbunjeno sam ju pogledala te pazljivo slusala ostatak njezinog govora.
"Mislim moras se zavjetovati na potpunu diskreciju prema poslu te da neke tajne nikad nece biti otkrivene izvan ove ustanove." Oh da kako sam uopce mogla zaboraviti.Diskrecija.Tajne.Nesto novosto me ceka.
"Usprkost tome slijedi ti ni manje ni vise nego otkaz,automatski" nadodalaje.
"Oh da da naravno mozete racunati na moju diskreciju te da ovo sto saznam ostaje unutar ovih zidova." rekla sma dok sam primjetila da ima zelene oci te crveno narandjastu kosu.
Zapravo ne izgleda mi kao neka osoba koja je bahata ili stroga.
"Drago mi je da to cujem,Anima."
rekla je te se nasmijala otkrivajuci bljestavo bijele zube.Ma daj zeno vidi ti se iz aviona da ne mogu biti tvoji.Sta danasnja umjetnost radi to nije moguce.
"Onda potpisimo ovo te krecemo u razgledavanje." pruzila mi je papir te kemijsku.
Prosla sma pogledom preko papira te na kraju krajeva potpisala.Sve je zapravo bilo onako kako smo se dogovorili.Dobro je sto ne radim svakodnevno ali mogu ostati ovdje duze ako zelim.Sve je onako kao smo se dogovorile.Cijena je prihvatljiva te pozeljna.
"Pa krenimo onda u avanturu"rekla je nasmijeseno te ustala sa svog mjesta.
Otvorila je teska vrata svog ured pustajuci me prvu.
"Vidim primjetila si da na ponekim vratima pisu imena pacijenata." rekla je dok me uhvatila kako pazljivo proucavam sva prezimena upijajuci ih.
"Da,pomalo je cudno " iskreno sam odgovorila dok smo krenuli prema stepenicama te koracale njima.
"Oh .. ti pacijenti su vrlo opasni,Anima i vjerojatno nikad nece izaci odavde.Zapravo umiru da budem iskreni."rekla je dok sam ja otvorila usta od zbunjenosti i zacudjenosti.Nisam ocekivala bas da umiru.
"Da ti obajsnim Anima ovdje postoje tri vrste pacijenata." krenula je Anastasia pricati svoju pricu dok sam ja pazljivo upijala svaku njezinu rijec.
"Prva vrsta su traume iz djetinjsta koje su ih natjerale da dodju ovdje ili neke opsesije.Oni se svi izlijece te nakon nekoliko godina otidju ovdje te se nikad ne vrate vise." rekla je ponosno te nastavila.
"Druga vrsta su oni poslani iz zatvorskih resetki.Teske serijske uboice i manipulatori.Poneki se izlijece,naravo oni laksi slucajevi." rekla je te duboko udahnula "I treca vrsta su oni koji ozljedjuju same sebe,koji imaju probleme najvise razine.Jedan dan su potpuno normalni dok se drugi dan pokusaju ubiti ili nauditi nekome.Oni su najgori Anima.Oni se nikad ne lijece te umiru ovdje zarobljeni unutar cetri zida svoje sobe." rekla je te zakljucala pogled na mojim plavim ocima.
"Naravno ti ces se brinuti za prvu vrtu te eventualno za drugu,trecu nikako.Moras biti posebno spremna za njih." rekla je te sam osjetila ...olaksanje? Starno ne zelim gledati pacijente kako zapravo umiru dok ozlijedjuju sami sebe.
"Oni imaju svoje plocice?To su oni sa prvog kata?"Upitala sam znatizeljno.
"Oni su na najvisem katu 4 .Na prvom ih je samo nekoliko koji se mozda mogu izvuci."rekla je te se nesigurno nasmijesila.
"Ti ces raditi na 2 katu."saopcila mi je te zagazila zadnju stepenicu.
Krenula je osvijetljenim hodnicima te otvorila prva vrata sa natpisom "Blagovaonica"
"Ovdje pacijenti jedu.Ne svi nekima se odnosi obrok ako ne zele doci ovdje,ali prije ti moraju najaviti." rekla je dok je sam pregledavala svaki kutak sobe.Mnostvo stolica i stolova te u jednom djelu mnostvo knjiga ,TV,svakakve drustvene igre.
"Ovdje je i boravak naravo.Ovdje se sastaju sa svojim posjetiteljima.Koji su vrlo cesti za prvu vrstu dok za drugo ne bas tako mnogo,a za trecu necu ni da ti pricam.Nikog nikad nije bilo." rekla je dok je zatvarala vrata te smo krenuli dalje.Slijedeca vrata bile su "Lijecnici" Lijecnici?
Usli smo te sam se susrela sam nostvo pari ociju uprtih u mene.
"Dobro jutro." progovorila je Anastasia te su svi pozdravili nju i mene nastavivsi svoj jutarnji posao.
Primjetila sam da mnostvo njih slazu lijekove ili dezinficiraju pribor.
"Pozornosti." Viknula je Anastasia te zapljesnula nekoliko puta svoijim rukama.
"Ovo je vasa nova kolegica Anima Ereiz." reklaje te sam zacula nekoliko "Zdravo"Bok" i slicnih stvari dok sam se ja samo nasmijesila te kimnula potvrdno glavom.
"Znaci radit ce sve sto je Monica radila.Pomozite joj da se snadje te joj uskocite ako ce biti problema." rekla je te me primila za rame te izasla van.
Odjednom svi su se vratilo svom poslu te su mi dvije mlade dijevojke prisle.Rekla bih da imaju godina kao i ja mozda jednu vise,manje.
"Ja sam April O'Neill radit ces sa mnom nijegu pacijenata.Takodjer i za vrijeme rucka nas tri nadgledamo."rekla je crnokosa djevojka smedjih ociju te nekoliko centimetara visa od mene.
"Drago mi je.Ja sam Anima." rekla sma dok smo se obje nasmijesile jedna drugoj.
"Suzie Levi skupa imamo one satove ponasanja te umovanje." rekla je te sam se nasmijesila.Umovanje je bilo slicno kao i kao da bi isli kod psihijatra ali zapravo nesto drugo.Tamo si mogao zaviriti pacijentu u njegiv um.Mogao si vidjeti kako on razmislja te kako bi postupio u nekim iznenadnim situacijama.Neprocijenjivo.
"Zapravo cijelo vrijeme smo zajedno jer je to sve ono sto ces raditi." Javila se April.
"Sto je Monica radila." javila se Suzie.
"Tko je Monica?" Upitala sam.
"Starija gospodja koja je otisla u mirovinu prije nego li si ti primljena." rekla je Suzie.
"Oh.."
" Dodji.Ispricaj nam kako to da si se odlucila za ovo?" Upitala me Suzie dok me vukla prema kaucu nasred prostorije.
"Pa zapravo ne znam.Privlace me umovanje te proucavanje ljudskih umova."rekla sam nesigurna.Istina je privlaci me ali zapravo nemam neku pricu zasto sam bas ovdje.Jednostavmo se desilo.
"Vi?" Upitala sam ih
"Financije.Moja obitelj je vrlo siromasna pa tako da mi je ovaj posao dobro dosao." rekla je Suzie.
"Oh da vrlo je dobro placeno" javila sma se te smo se sve tri nasmijale.
"A ti April?"Upitala sam znatizeljno.
"Moj brat je bio u trecem odjelu iliti trecoj vrsti."rekla je nekako tuzno.
"Oh zao mi je.Nisam tr..."prekinula me
"Mah sve je u redu."rekla je te ustala.
"Vrijeme je za dorucak.Dodji idemo nadgledati."Javila se Suzie dok je pogledala na veliki sat nasre sobe.
आप पढ़ रहे हैं
PSYCHOTIC // Harry Styles//
फैनफिक्शन"Ti si jebeno lud." "Ti si jednako luda kao i ja ,draga." " Molim?Ne ja nisam. " "Al češ biti ... " " Ne ,neću,ja to nikad neću biti." "Ali draga" kaže hrapavim glasom šapatom, "Ludilo je zarazno." Upozorenje: ova priča sadrži erotskih i paranormaln...
