Prolog

2.3K 77 6
                                    

"Moje ime je Milijana, ne Mila, ne Mika već Milijana, i ti nemaš prava da me zoveš drugim imenom. Ne želim tvoje nadimke, zapravo ne želim ništa od tebe. Gotovo je."

U sebi se lomila od bola, od svih laži koje joj je prodao, od svake grube reči koje joj je uputio. Volela ga je svim svojim srcem, ali njegove laži i njegova nevera su je naterale da ga zamrzi. Raskinuli su pre mesec dana, nije shvatala zašto ju je sada pozvao, niti zašto je tačno ona dojurila na njegov poziv. Bila je ubeđena da ga je prebolela.

"Pogrešio sam, i kajem se. Potrebna si mi, ti i tvoja ljubav i dobrota. Bez tebe ja nisam ja, pa hajde, zajedno smo od srednje škole."

Njegove usne govorile su jednu a njegove oči, sasvim drugu priču. Nije se kajao, niti mu je bila potrebna. U stvari bila je, ali ne za ono što je ona želela da mu bude. Ona mu je bila sredstvo za brz i lak novac, nije ona bilo ko, niti je njena porodica jedna obična porodica. Bila je svačija devojka iz snova, nije imala puno muških prijatelja jer bi svaki pokušao da joj se uvuče pod kožu i u krevet što ona nije htela da dozvoli.

"Kasno si se setio i ne razumem zašto me farbaš ovde? Zbog tebe sam odgurnula sve ljude koji su me voleli i koje sam ja volela, verujući da me ti voliš a nisi, nikada. Ne vidim poentu ovog susreta. Zaboravi sve što je bilo i ne izlazi više ispred mene, jer sledeći put neću biti ovako tolerantna, sve sam ti oprostila ali više me ne zovi i ne stvaraj sebi probleme a meni glavobolje."

Pre nego što je uspeo da progovori, ustala je od stola i ostavila pare za piće ispred njega. Pogledala ga je i cinično se nasmejala, nije joj bio problem da plati svoje piće, problem je bio što je uvek plaćala i svoje i njegovo, tako je bilo i sada. Onog momenta kada je kročila van lokala, konačno se osetila slobodnom, znala je da neće tako lako uspeti da ga otrese sa svoje grbače, zato je bila spremna na sve.

...

Gledao je u ženu koju je nekada voleo, u koju je nekada bio zaljubljen, samo što ona više nije bila ista. Više nije mogao da je prepozna, postala je ljuštura one žene kakva je nekada bila.

"Šta ti je trebalo sve ono, Nevena? Slomila si me, razbila na sitne komade, urnisala i mene i moju porodicu, oštetila me kako niko nije, poremetila me za sva vremena, a ja sam tebe samo voleo. Onako kako te niko nije voleo. Zašto me sada zoveš, zašto me nakon toliko vremena, ponovo cimaš i teraš me da se prisećam svih gadosti koje si učinila, zbog tebe je moja sestra silovana i ubijena. Govori zašto si ovde."

Njegova rana još uvek krvari, nikada nije niti će nekada zarasti. Zbog nje, bio je spreman u vatru da skoči a ona ga je prevarila i povredila kako niko nije.

"Ja umirem Njegoše. Nije mi ostalo mnogo vremena, došla sam da te preklinjem za oprost, želim da spokojna otputujem na onaj Svet. Ako je ikako moguće, oprosti mi, jer ja sebi neću moći nikada. Biće mi lakše da umrem ukoliko pređeš preko svega."

Njena smelost ga je još jednom naterala da se razbesni. Stegao je vilicu, moleći Boga da mu da strpljenja i ne precvika joj vrat.

"Preko čega da pređem? Preko tvog potkradanja? Preko tvojih laži, preko ubistva moje sestre? Zajebi Nevena, od toga nema ništa! Na stranu što si sjebala mene, ali što si moje sestriće ostavila bez majke... Gubi mi se s očiju."

"Umirem, Njegoše, rak me polako..." Prekine je, nije imao više stpljenja za nju. Nije mogao da se obuzda, niti je želeo.

"Umrećeš i pre vremena ne budeš li sada napustila ovu jebenu prostoriju. Za pola sata mogu da sredim da te više nema. Za samo pola sata, mogu da te ubijem onako kako si ti ubila Danicu, a mogu i na veće muke da te stavim. Odlazi!"

...

Koliko se naši životi i sudbine poigravaju sa nama, mi ne znamo. Ne možemo da znamo šta nas sutra čeka. Ne možemo da znamo između čega ćemo morati da biramo. Ne možemo da znamo koliko će nas naše voljene osobe povrediti.

Milijana i Njegoš su dve osobe sa sličnom sudbinom, osobe čije duše krvare u jakim mlazovima ali njihova srca još uvek kucaju u istom ritmu kao ranije. Šta će se dogoditi onda kada naiđu jedan na drugog, kada između njih počne da se razvija prijateljstvo koje se ruši zbog međusobnog laganja? Hoće li njihovo prijateljstvo opstati uprkos svim lažima koje prodaju jedan drugom? Hoće li to prijateljstvo prerasti u nešto više? Ili će se ipak rastati slomljenog srca i sa po još jednom ranom na duši?

Ovo je priča koju planiram duže vreme, zapravo već otprilike pola godine. Uzbuđena sam što vam je konačno predstavljam, i nadam se da ću uspeti da vam je do kraja iznesem onako kako sam zamislila. Držite mi fige i uživajte u čitanju, voli Vas Marija. 🥰

Istina o tebi (Milijana & Njegoš)Where stories live. Discover now