Sedmo poglavlje

1K 65 15
                                    

Ne mogavši da zaspi, sedeo je u dnevnoj sobi svog dupleksa kopajući po informacijama koje je imao o Ratku. Zalazio je u svaki, pa i onaj najmanji detalj, ne bi li saznao nešto više o njemu, a preko njega i o Milijani Dunđerski, koju na svoje veliko iznenađenje nikad, pa čak ni u prolazu nije sreo.

"Znam da je kasno i da si verovatno u velikom poslu, ali šta bi sa onim fotografijama koje si mi nudio a koje sam ja odbio? Fotografije na kojima je Jakšić sa devojkom."

Uzdrman Matejevim rečima, odlučio je da proveri da li je Milena Nastasijević zaista Milena Nastasijević. Jedini način da to zaista proveri jeste da dobro pronjuška po Ratkovom životu, o kom je znao sve, izuzev ljubavnog života koji ga sve do sada nije preterano interesovao. Nasmešio se čuvši psovanje i proklinjanje sa druge strane slušalice, prekinuo je druga u vrlo, vrlo važnom poslu.

"Petroviću uz dužno poštovanje, jebi se. U krevetu mi leži vatrena brineta, a ti me zajebavaš oko fotografija i zoveš me već sedamnaesti put. Dolazim kod tebe za deset minuta, ne bude li pitanje života i smrti razlog što si me prekinuo, ti ćeš zameniti moju vatrenu brinetu."

Ne obazirući se više na gunđanje svog prijatelja, prekinuo je vezu i pogladio se po bradi, ne shvatajući zbog čega bi Milena lagala oko svog identiteta? Unervozio se kada ni posle pola sata, na svojim vratima nije začuo zvono, koje bi mu najavilo da Kiki stiže, taman kada je pošao da ga nazove, u stan mu je kao racija upao on sa velikom, braon kovertom, pretećim izrazom lica i velikim ispupčenjem u predelu prepona.

"Fotografije su tu, ne razumem šta si se sada uhvatio te vaške? Šta se dešava?"

Pitao je uvalivši se u fotelju sa druge strane staklenog stočića i vrlo upadljivo, nameštajući svoje pantalone.

"Hoćeš nadugačko i naširoko ili u kratkim crtama?"

Pitao je Njegoš uzimajući čašu za viski iz vitrine i otvarajući bife da sipa Kikiju piće. Bacio je letimičan pogled preko ramena na verovatno najžgoljavijeg ali i najžilavijeg čoveka kog poznaje, kako po stolu razvrstava fotografije, paleći kubansku cigaretu.

"Za početak u što kraćim crtama, kada ti bude neophodna pomoć za očiglednu akciju koju spremaš, tada ćeš mi objasniti u sitne detalje. Fotke su tu, pregledaj, riba mu i nije neka, pravo da ti kažem."

Ostavio je čašu pred Kikija i zgrabio jednu od deset fotografija na kojoj je bio Ratko sa nekom nafrakanom plavušom, nije verovao da je ta žena sa slike Milijana, bio je ubeđen da se ona ne oblači i ne izgleda kao elitna prostitutka.

"Ne mogu da verujem da je ova devojka Milijana Dunđerski. Ovo nisam očekivao od nje..."

"Šta bre pričaš, kakva Milijana Dunđerski?"

Sa podignutom obrvom i umorno, promrmljao je Kiki. Nasmešio se Njegošu kada mu je zbunjeno pokazao na plavušu napunjenu silikonima i s kandžama od pola metra.

"Smešan si Petroviću. Ne možeš da veruješ da je to Milijana, zato što nije Milijana. Još kada sam ti prvi put spomenuo fotke, istražio sam plavu lujku, Isidora Trifković, koliko se sećam. Jedna u nizu Jakšićevih živih lutki iz kojih je crpeo život i novac a veruj mi taj spisak je poveći. Ne znam kakve veze Milijana ima sa njim, ali znam da je sa njenog bankovnog računa poskidao para i para, i to znam iz pouzdanih izvora."

"Njena braća su pre neko veče razgovarala sa Matom, rečeno mu je da Jakšića treba likvidirati zbog telesnih povreda koje je naneo Milijani, nisam siguran kakve su povrede u pitanju ali znam da su bili zajedno godinama. Čak i u vreme kada si mi ponudio ove slike prvi put."

Kiki iznenađen ovim podatkom isfrustrirano je uzdahnuo i protrljao se po čelu praveći bolne grimase prouzrokovane glavoboljom. Dobro je znao da Njegoš ne trpi takve muškarce, a na svu muku dužan mu je para i para, i da Ratka očekuje smrtna presuda.

"Kako je moguće da je ta mala bila sa ovim glavonjom? Šta je tačno ona lutkica videla u njemu? Da sam na njenom mestu ozbiljno bih razmislio o pregledu kod oftamologa."

U pokušaju da se našali, dobio je preteći pogled koji ga je naterao da automatski umukne.

"Gde si ti video Milijanu, zar je moguće da samo ja ne znam kako ta devojka izgleda?"

Ljutito procedi Njegoš, jer mu glas u glavi sve više govori da su Milijana i njegova Pepeljuga jedna ista osoba, i sve to nije smatrao nečime strašnim s obzirom da se i on njoj predstavio kao neko ko, vrlo verovatno i ne postoji. Samo nije mogao da shvati, čemu to? Zašto bi ona lagala?

"Upoznao sam je, video sam je sa Kirilovom suprugom i sinom par puta. Onako malo niža, crne kose i zelenih očiju, slatka je ko med, ali stvarno ima loš ukus za muškarce. Nisam ni ja neki lepotan ali ovaj je zajebao čak i mene."

Svaku njegovu sumnju, Kiki je tom rečenicom potvrdio. Iako postoji gomila devojaka koje liče, setio se i da ju je Ratko oslovio nadimkom Mila kada ih je zatekao zajedno, i možda to ne bi bilo tako čudno, ali odakle Ratko poznaje dve Mile, koje se čak i slično zovu, Milijana i Milena?

"Jesi li video tu devojku izbliza Kiki? Šta još možeš da mi kažeš o njoj?"

Taj opis nije mu bio dovoljan, hteo je da zna mnogo više, hteo je da bude sto posto siguran da je u pravu, iako se plašio da mu se istina neće dopasti ni najmanje.

"Šta više da ti kažem Petroviću? Ono što mi je još upalo za oko je da devojka nosi naočare, okvir je u boji trule višnje rekao bih, onako baš joj lepo stoje."

Odmah mu je mislima proletela scena iz restorana, jedan od zaposlenih je na samom izlazu prišao da se pozdravi sa njom, i učinilo mu se da je iz daleka s njegovih usana pročitao ime Milijana.

"Dobro Kiki hvala ti za slike. Nego, što ne pričaš, kako je bilo s brinetom?"

Promenio je i temu i izraz lica, zezajući Kikija.

"Ti stvarno oćeš da mi zameniš brinetu? Bolje mi sipaj još jedno piće, hajde da vidimo kako ćemo da rešimo Jakšića."

Istina o tebi (Milijana & Njegoš)Where stories live. Discover now