Deseto poglavlje

1.1K 64 13
                                    

U mračnom delu kockarnice, sedela je grupa od četiri muškaraca, razmišljali su o dve stvari. Prva stvar, kako se rešiti vaške koja jednoj princezi komplikuje život. Druga stvar, bila je kako istu tu princezu navesti da se zaljubi u princa.

"Dođe mi da ih zaključam negde u neku mračnu prostoriju i mučim ih dok jedan drugom ne priznaju ko su zapravo."

Mrmljao je Matej Kirilu, Artemu i Romanu dok su čekali Avelja da im se pridruži i već jednom razrade plan da likvidiraju ili barem udalje Ratka od Milijane. 

"To ne znači da će se i zaljubiti jedan u drugog, a Artem ima u planu da ih venča."

Umešao se i Kiril u Matejevu bistru misao skrećući mu pažnju na ono što je po Artemu bilo najbitnije. Znao je da nema greške tu. Ako Artem nešto kaže to će na kraju tako i biti. Sva tri brata imala su osećaj da je njihov brat vidovit.

"Molim te Kiril, ko kaže da oni već nisu zaljubljeni? Čitav dan, Njegoš drži telefon u rukama. Razumeo bih to, da on kao svaki normalan neoženjen čovek gleda porniće, ali kada god ga pitam šta radi on mi odgovara pričam sa Milenom. Dosta mi je više vaše sestre gospodo, bila ona Milena ili Milijana. Isto je."

Bubnuo je šašavo se kreveljeći Romanovom šokiranom licu. Dugo vremena su se poznavali, čak i pre nego što se Matej oženio Kaćom. Kiril se nasmejao na sve to, pogotovo na deo o Milijani. Matej je njoj delovao kao mrgud, ali njena braća i Njegoš su ga smatrali najzanimljivijom osobom na Svetu, i veoma vernim i odanim prijateljem što je bilo i najvažnije. Pogotovo u poslu kojim su se oni bavili.

"Arti imam dobre vesti za tebe, a kada ti ih saopštim zamoliću Matu da mi da adresu onog njegovog drugara da mu otkinem muda, čisto preventive radi."

Poput furije, Avelj je drusnuo na kožni kauč pored Mateja pozdravljajući se sa njim. Nije bio veseo kakav je obično dolazio na te njihove sastanke.

"Ha? Kakve veze Njegoš i njegova muda imaju sa tvojim dobrim vestima za Artema?"

Roman je zabvljeno upitao Avelja, gledajući njegovu namrštenu facu. Avelj kao i njegova starija braća nije želeo da Milijana bude sa Ratkom, ali nije želeo ni da bude sa Njegošem. Nije mislio da bi on bio dobar i veran muž njegovoj sestri. Dok su ostala trojica bili spremni ruku da daju da će biti tako.

"Milijana se zaljubila u tog sina Crnogorskog. Čuo sam nju i Sofiju dok su pričale. Da li ste sigurni da je on dobar za našu sestru? Ja nisam."

Insistirao je Avelj. Nije imao ništa protiv Njegoša, bio mu je dobar prijatelj, ali nije ga želeo pored svoje sestre. Nije mislio da on ume da voli. Posle Nevene postao je čudovište.

"Avelj, pričali smo o tome. Nećemo se više mešati u Milijanin život. Umešali smo se jednom i to je bilo dosta, to je bilo za njeno dobro. Njegoš nije Ratko."

"Meni to nije dovoljno Kiril, nije mi dovoljno to što on nije Ratko. Meni je plakala kad bi se posvađala sa Ratkom, meni je pričala šta joj je sve govorio i kako ju je vređao, a ja nisam ništa uradio, ništa nikome nisam rekao jer me je ona zamolila. Znači, vi starija braćo nemate prava da mi govorite šta je dobro za nju. Ili ću ja da razgovaram prvo sa njim, ili od tog posla nema ništa."

"Ti si znao i nisi nam rekao!? Da li si ti normalan? Jesi li znao i da je tvoju sestru, za koju sada tobože brineš, tukao? Jesi li znao Avelj?"

Iznervirano prosikće Roman što tiše može. Ne bi valjalo da gosti čuju stvari koje ne treba da se čuju. Svoje živote nisu skrivali od javnosti, ali Milijaninu privatnost su itekako skrivali od očiju javnosti i ušiju medija. Artem ga povuče nazad kada se nabije Avelju u lice i natera ga da sedne.

"Slušajte me dobro majmuni. Ispred mene moja braća neće da se biju, da se dave i svađaju. Sve ćemo da rešimo, Romane, pričom. A ti Avelje, govori dok ti ja ne ustanem i ne zadavim te pred svim ovim ljudima za primer."

Artem je zarežao terajući jezu da projuri Aveljevim telom. Voleo je svog brata, ali oduvek ga se i plašio, dok je Kirila i Romana zajebavao kao dva mlada  majmuna, kako bi Andrija rekao. Sa Artemom nije bilo puno šale.

"Nisam znao da ju je tukao. Da sam znao sigurno ne bih sedeo mirno u kući i puštao ga da je prebija na mrtvo ime. Nisam rekao jer ona nije želela da vam kažem. Nisam rekao jer me je zamolila. Nisam vam rekao jer je meni za razliku od vas uvek verovala. Znate i sami koliko je vezana za mene, šta sam trebao da uradim? Više reč ne bi progovorila sa mnom samo da sam pisnuo, a to ne bih preživeo. Ko je meni bitniji od Milijane? Niko i vi to dobro znate, zato kad te molim Romane, prestani da budeš šupak kakav jesi i pusti me da brinem o našoj maloj sestri."

Matej ga je snažno zagrlio videvši s koliko tuge je to govorio. Milijana jeste bila vezana za njega, i to je u bukvalnom smislu to značilo. Milijana je kao dete preživela leukemiju zahvaljujući Avelju. Imala je svega tri godine kada je dobila dijagnozu. Rak je već dosta uznapredovao kada se za to saznalo. Šansi da preživi jedva da je bilo, bilo je ili transplatacija matičnih ćelija ili smrt. Avelj je rado donirao svoju koštanu srž svojoj sestri.

"Dobro je bre, smirite se. Vi Rusi niste baš najnormalniji a? Hajde pustimo se Njegoša i Milijane. Kada planiraš da se ženiš mali?"

Avelj se na trenutak zamislio, a Kiril je zahvalno pogledao u Mateja. Bio je srećan što je uspeo da promeni temu.

"Moje ime i ženidba ne idu u istu rečenicu. Nemoj da se vređamo Matej."

"Hajde veliki dečko, svi mi za ovim stolom smo zaljubljeni, oženjeni i očevi. Govori da ti glavu ne razbijem. Jel ima neka koju bi oženio i čijoj bi deci dozvolio da te zovu 'tata'?"

Više nije bilo napetosti među njima. Smejali su se Matejevim rečima sve dok im Avelj nije dao odgovor. Potvrdan odgovor.

"Ima."

Rekao je i zatvorio oči zamišljajući Sofiju ispred sebe. Smeh njegove braće više se nije čuo. Četiri para očiju, radoznalo i sa nevericom su ga gledale.

"Šta me gledate? Ako je Artem, tako bezosećajan i hladan uspeo da oženi Nataliju, i taj njihov brak i dan danas funkcioniše, zašto mislite da ja nemam neku s kojom bih se oženio?"

"Aman čoveče ko je ona? Ti bre češće menjaš devojke nego gaće, u koju si se ti zaljubio, kaži mi da ne umrem glup. Ko je ona? Da li je poznajemo?"

Odjednom se osetio kao da ga interpol propituje. Otvorio je oči i pogledao u svu četvoricu, ustao je iz polu ležećeg položaja i popio malo vinjaka iz čaše.

"Da, poznajete je. Ne znam samo kako ona i zašto ona." Drugu rečenicu je rekao više za sebe.

"Avelj ko je ona?" Navaljivao je Artem da čuje.

"Sofija."

Istina o tebi (Milijana & Njegoš)Där berättelser lever. Upptäck nu