Prvo poglavlje

1.6K 68 8
                                    

Razmišljala je o svemu onome što ju je snašlo od onog trenutka kada je prvi put srela Ratka, nije joj doneo mnogo dobrog. Zbog njega, roditelji i braća nisu razgovarali sa njom dugo vremena, kažnjavali su je kad god bi je videli kraj njega a ona se ljutila na njih jer su joj branili da voli i bude voljena. Pogrešila je, i to pošteno. Zbog njega i drugovi su je napustili, doduše tek kada ih je ona praktično, gurnula od sebe. Ponovo, jedna velika greška. Prošlo je par dana od njihovog susreta, tih par dana šunjala se po porodičnoj kući kao zombi. Niko ne zna da je raskinula sa Ratkom, jer bi onda morala i da im objašnjava zašto, a on bi onda verovatno završio u zatvoru ili pod zemljom, smatrala je da to nije ispravno, koliko god ona bila povređena, jer je svojom naivnošću njemu dopustila da radi šta hoće i da je jedini krivac za svaku njegovu laž, upravo ona.

"Miko jel imaš vremena da razgovaramo?"

Ostavila je knjigu po strani i pogledala svoja četiri brata na vratima sobe. Klimnula je glavom i pažljivo pogledala u svakog od njih. Od najmlađeg brata bila je mlađa četiri godine, a od najstarijeg deset.

"Znam da ćeš biti ljuta, ali pre jedno mesec dana, zamolio sam jednog od ljudi iz obezbeđenja da nam te malo pričuva, sve do pre par dana nismo saznali ništa konkretno, sada ću da te pitam jedno pitanje, a ti ćeš reći istinu."

Slušajući Kirila kako govori, bilo joj je jasno šta se dešava i šta su saznali. Jedva primetno je klimnula glavom u isto vreme smišljajući šta će im reći. Kiril je bio u pravu, bila je besna na njega i čim završi svoje pravdanje, baciće par bombi na njih.

"Zašto nisi rekla da ste raskinuli? Zašto nam nisi rekla ko je poskidao onolike pare sa tvog računa? I poslednje i najbitnije, zašto nam nisi rekla istinu kada smo te pitali odakle ti one modrice po telu?"

Imali su osećaj da gleda kroz njih, kao da nije trenutno u istoj prostoriji i kao da ih ne konstatuje. Znali su da u glavi smišlja odgovarajuću laž da njega opravda.

"Samo nisam htela da vam objašnjavam zašto sam raskinula sa njim, da sam rekla istinu o modricama, tata i vi biste otišli da ga ubijete, a mama bi danima plakala."

Nije slagala, iako se dvoumila između istine i laži, odlučila se da kaže istinu. To im je bilo dovoljno da odu iz njene sobe bez objašnjenja. Svega par minuta kasnije, ponovo su ušli u sobu u ruke joj pružajući novu karticu za telefon i novu bankovnu karticu. Na njihove oči, zamenila je SIM karticu iz telefona, novom karticom. Na tom novom broju bili su samo oni neophodni brojevi, od roditelja, braće, snajki i par drugarica i drugova.

"Nastaviš li da se viđaš sa njim, biću prinuđen da ti nađem obezbeđenje na duže vreme, za tvoje dobro srušiću čitav Beograd ako zatreba."

Nije bilo poente svađati se sa njim. Znala je da će biti onako kako joj oni kažu, i da drugačije neće ići niti bi oni pristali na drugačije. Čitav život provela je kao ptica u kavezu, za njom su išli vozači, obezbeđenje, kućne pomoćnice i baštovani. Mrzela je posao svog oca, mada nije imala prava ni na to da se žali. Taj novac zarađen na nekad pošten a nekad i manje pošten način ju je hranio i oblačio otkad se rodila. Zato je još jednom klimnula glavom i legla pod svoj pokrivač okrenuvši njima četvorici leđa.

"Miko, razumi nas. Slagala si da si pala na treningu i da odatle imaš sve one modrice. Samo da ga nađem, promeniću mu lični opis, ni majka ga neće prepoznati više. Ti si nama jedina sestra, sve ovo radimo jer te volimo."

Artem, po redu drugi brat, je legao u njen krevet a za njim i ostala trojica uradila su isto. Dvojica sa jedne, dvojica sa druge strane. Kao kada su bili deca, i sada su je opkolili sa svih strana jer je ljuta na njih.

"Volim i ja vas pa vam se ne mešam u živote. Nisam vam rekla samo zato što sam znala kako će on proći a onda i kako ćete vi proći jer bi vas prijavio za maltretiranje."

Reče i prođe prstima kroz kosu najmlađem bratu, Avelju. Svu četvoricu je poznavala u dušu. Kada bi morala da bira ko je od kog prgaviji, ne bi mogla da izabere ali itekako su se razlikovali, likom su neverovatno podsećali jedni na druge, ali njihovi karakteri su bili različiti.

Kiril je najstariji i najsmireniji brat. Uvek je imao živaca za svoju mlađu braću i sestru, pa čak i za njihove domaće zadatke kada su išli u osnovnu školu. Imao je vremena i za njihove ljubavne kao i sve ostale probleme. Uvek je govorio tiho ali razgovetno, i svi su znali kada je kako raspoložen. Jedina osoba koja sme da mu priđe kada je besan, je njegova voljena supruga i majka njegovog petogodišnjeg sina, Jana.

Artem, po redu drugi brat i svega dve godine mlađi od Kirila bio je sušta suprotnost ostaloj braći, oni su bili manje-više mirni, dok je on bio živa vatra i to od malena. Nije imao mnogo živaca, s njima je bio neverovatno kratak a maksimalno se trudio da to popravi. Kao tinejdžer često je upadao u tuče, što u školi, što na treninzima i na ulici. Ipak smirio se onda kada je pronašao svoju divnu Nataliju.

Roman je treći brat, dve godine mlađi od Artema, on je bio onaj veseljak u porodici. Pravi šaljivdžija i maskota porodice. On se lako uklapao u bilo koje društvo, činio je da se i oni najstidljiviji u njegovom društvu osećaju prijatno. Umeo je da bude prilično ozbiljan kada je to bilo potrebno, ali trudio se i da ne zaliči na svoju stariju braću, nije voleo namrštene ljude, pa je baš zato pronašao jednu ženu sličnu njemu, Tatjanu koja će za par meseci roditi Romanovog naslednika.

Avelj je dve godine mlađi od Romana i četiri stariji od Milijane, on je poput Kirila bio prilično miran. Imao je debele živce ali kada bi ti živci popucali, pretvorio bi se u svog brata Artema, i generalno niko osim Milijane i Olge nije mogao da smiri. Važio je za opasnog zavodnika, pa još uvek nije pronašao ženu s kojom bi proveo svoj život ali potajno je zaljubljen u Milijaninu drugaricu, Sofiju, što znaju samo on i Bog.

Milijana je imala osobine sve četvorice. Imala je svoju šaljivu stranu koju nije pred svima pokazivala, jer nije kao Roman mogla da se opusti pred svima. Važila je za zavodnicu, ne samo jer su joj roditelji bezobrazno bogati, već jer je posedovala lepotu i šarm. Retko kada se u njoj budila ona Artemova ludačka želja da ubije nekoga ali par puta je poželela da zadavi svoju braću. Frustracije nikada nije lečila na ljudima, već uglavnom na stazi za trčanje, koja je u njoj oduvek budila osećaj mira.

Istina o tebi (Milijana & Njegoš)Where stories live. Discover now