Devetnaesto poglavlje

1.1K 69 13
                                    

Sedeo je u mračnom podrumu Kirilove nove vile podvijenih rukava košulje, sa cigaretom među usnama i nožem kojim se spremao da oduzme život Ratku. Satima ga je gledao kako spava, bilo mu je muka od toga. Odlučio je da će on patiti, onako kako je Milijana patila čitava dva dana skrivena od tuđih pogleda. Prišao mu je sa kofom hladne vode i polio je njime u momentu ga probudivši. Vrisnuo je osetivši led ledenu vodu na svojoj koži.

"Dobro jutro sunce! Jesi lepo spavao?"

Stegao mu je obraze šakom u nameri da mu polomi zube. Primetivši strah u njegovim očima izvio je usne u kez, hraneći se njegovim strahom i spustio prste sa njegove brade. Shvativši ko sedi ispred njega, Ratku je postalo jasno ko je provalio u šupu gde je odveo Milijanu. Braća Dunđerski i veliki Njegoš Petrović sa gomilom svojih kerova.

"Nemaš pojma kako sam lepo spavao... Znajući da sam pojebao Milijanu nakon tebe... Sasvim sam lepo spavao, štaviše divno. Mogao bi da dovedeš svoju lutkicu da ponovim sve što sam uradio još jednom."

"Nastaviš li da se sprdaš sa mnom, ubiću sve koje voliš. Počeću od tvoje voljene bake a završiću sa tvojim taticom koji te je naučio da budeš džukela."

Na to, Ratko je ućutao a Njegoš zgrabio njegov dlan i povukao liniju čitavom dužinom. Krv je potekla na pod, Ratko je siktao od bola a Njegoš uživao u njegovim kricima. Bes koji je osećao prema Ratku pravio je zver od njega. Nikada nikoga nije ubio svojim rukama, uvek su to drugi radili za njega, imao je profesionalce pored sebe. Ali obećao je da će Ratku on presuditi.

"Laž koju si mi prodao ipak nije rastavila Milijanu i mene, zapravo zahvaljujući tebi saznao sam da ću biti otac. Milijana je trudna, a ti imaš više sreće nego pameti, da se Milijani i tom detetu nešto dogodilo ubio bih te tamo na licu mesta, a ovako ću te mučiti. Danima ću te mučiti, dok ne poželiš sam da crkneš. Mučiću te dok ne počneš da pišaš krv a onda ću te ubiti kao psa."

Njegoš je znao istinu. Milijana se lavovski borila protiv Ratka, nije mu dozvolila da je dodirne, zato je po celom telu imala modrice i ogrebotine.

"Napolju je baš lep dan, znaš? Lepo je vreme, sunce sija doduše malo vetar duva ali nema veze. Prijatno je, i u neku ruku bude mi žao kada pomislim da ćeš morati da ostaneš ovde zaključan, u mraku, bez prozora i vezan lancima onako kako si ti pokušao da vežeš moju verenicu."

Poslednje dve reči je naglasio dok se kao mačka oko miša šetao praveći krug oko Ratka.

"Dužan si mi para i para, zadužio si se kod zelenaša i očekivao da ćeš tuđim novcem to razdužiti? Pokrao si bar deset devojaka i to, bogatih. Ali svejedno si upao u moje šake, i nema ti spasa. Njegoš Petrović ne ostaje dužan nikome. A zbog svega što si uradio mojoj Milijani i mom nerođenom detetu... Zbog šoka koji je pretrpela i torture kroz koju je prošla zahvaljujući tebi, pobiću celu tvoju familiju. Greota je da se kote takvi idioti kao što si ti..."

Rekao je sedajući preko puta njega. Par minuta slušao je njegove vapaje za pomoć u tišini a onda pogledao na sat i ustao.

"Moje saučešće Jakšiću... Baš u ovom trenutku tvoja baka je preminula.. Nesrećan slučaj ali šta da se radi, Bog je odlučio tako, zar ne?"

"Kurvin sine! Šta ti je moja porodica uradila? Oni nemaju ništa sa ovim, ostavi ih!"

Njegoš se glasno nasmejao i prišao njegovoj stolici pa ga udario pesnicom obarajući njega sa sve stolicom na pod. Onda je čučnuo do njega gledajući kako se njegova krv razliva po betonu.

"Jesi čuo nekada za krvnu osvetu? E ja volim samo tako da se svetim druže. Potrudi se da ne krvariš puno, ti ćeš to čistiti sutra. O i da, sutra ti donosim još krvavih vesti." 

"Ti si manijak!"

Čuo je kako vrišti za njim, ali samo je zaključao vrata i prošetao se do kupatila da spere krv i prljavštinu sa sebe. Presvukao se u čistu garderobu i u dogovoru sa Kirilom spalio košulju i pantalone koje je do tada nosio.

"Jel si bolje sada?" Pitao je Matej nudeći ga cigarom.

"Kako da budem Matej? Da je tebi neko oteo Kaću, mučio je, držao gladnu i vezanu lancima kao psa, pritom pokušao da je siluje, još trudnu, da li bi ti bio miran? Kako da mi bude bolje kada nisam bio tu onda kada sam trebao da budem."

"Ja bi ubio govno na licu mesta."

Rekao je Matej i samo potvrdio Njegoševu misao. Odbio je cigaru i seo u auto prisećajući se momenta kada je Matej sa braćom Dunđerski uleteo u njegov stan s rečima da je Milijana nestala.

"Kako bre nestala, da li ste vi normalni?"

Pitao je navlačeći košulju na sebe. Bio je spreman na drugi kraj Sveta da ode kako bi je pronašao.

"Ušli smo u trag Ratku. Naši ljudi su juče ceo dan čuvali njegovu kuću. Uveče je došao po neke stvari i samo otišao. Milijana je negde u Krnjači." Stao je sa oblačenjem i svlačenjem pa pogledao Artema.

"Juče ceo dan? Koliko dugo Milijane nema?"

"Dva dana." Rekao je Roman streljajući Artema pogledom.

"Dva dana? Vi ste dva jebena dana čekali da mi kažete kako je Milijana oteta? Da li pokušavate familijarno da me dovedete do ludila? Hoćete li da vas ubijem ko kerove ovde? Šta ste čekali dva dana?"

"Šta si ti čekao idiote? Ako nekoga voliš i ako o nekome brineš valjda bi trebao da se potrudiš da taj neko bude svestan toga. Ti si joj napravio dete, ostavio je iz ne znam kog razloga i ti se buniš? Pa izvini sine Crnogorski nisam te prepoznao. Vuci svoju jebenu guzicu ukoliko hoćeš da zateknemo Milijanu živu. A posle ćemo da popričamo o njenoj trudnoći. Mi smo ti je dali na čuvanje bre, ne da joj dete napraviš!"

Viknuo je Avelj a Njegoš je ućutao. Bez reči i daljeg razgovora protrčao je pored svih njih jureći da što pre pođe u potragu. U sebi je ponavljao da će je pronaći koliko god mu vremena bude trebalo.

Istina o tebi (Milijana & Njegoš)On viuen les histories. Descobreix ara