Šesnaesto poglavlje

1K 68 11
                                    

Jedna sekunda bila joj je dugačka kao čitav sat.
Imala je osećaj da jedan minut traje čitavu nedelju.
Mislila je da jedan dan traje kao čitav mesec. Sofija se trudila da joj na sve načine olakša trudnoću, da joj pomogne da prebrodi loše dane i da je sačuva stresa kome je bila izložena poslednjih nedelja. Zato je odlučila da se sastane sa braćom Dunđerski i okolo naokolo im kaže kako stoje stvari. Ušla je u jedan njihov lokal i pogledom potražila njihova lica. Sedeli su za šankom, namršteni, zajedno sa Matejem. Sranje.

"Stigla sam, moramo da pričamo nasamo momci. Nije za svačije uši."

Govorila je zadihano, naslanjajući se Kirilu na rame. Nežno je poljubio njenu ruku. Uvek je bio pre svega džentlmen, koliko god mu loše u životu išlo. Pozdravila se i sa ostalima vešto izbegavajući da pogleda Mateja. Plašila se njegovih pretnji koje je uputio njenim nedužnim roditeljima.

"Idemo u separe, Mici nama donesi po još jedan viski a Sofi Fantu."

Rekao je Artem nudeći Sofiji ruku koju je prihvatila. Posedali su zajedno za jedan sto sačekavši da Milica donese njihova pića. Avelj nije podigao pogled prema Sofiji, znao je da bi ga momci uništili ako bi joj se obratio.

"Jel Ratko otac Milinog deteta?"

Roman je pitao spreman da ubije Ratka bez razmišljanja. Sofija je pogledala u Mateja koji se preznojao čim je spomenuta beba. Zar on zna?

"Odakle vam to? Ona poslednjih godinu dana njihove veze nije htela da legne pored njega u krevet a ne nešto više. Ljudsko resto nije otac Milinog deteta."

"Ljudsko resto? Maštovita si."

Prasnuo je Artem u smeh čuvši nadimak koji je Sofija dodelila Ratku. Za njim su se i ostala četvorica nasmejala.

"Ma nebitno sada to. Slušajte, došla sam samo da vas malo smirim, jer verujem da je kod vas ludnica, ali ne smem da kažem ko je otac. Verujte mi da sam i ja zbunjena i uznemirena, ali neko mora da bude uz nju sada. Ona razume vašu ljutnju, ali ne želi da se odrekne tog deteta."

"Lepo sam rekao da ću onom sinu Crnogorskom muda da otkinem! Garant je on napravio to dete. Glavu dajem da je tako."

Procedi Avelj pa ga svi za stolom pogledaju, Matej uzdahne i pogleda u Sofiju koja mu je delovala previše krhko da bi prisustvovala razgovoru koji sledi. Osetio je kako ga grudi peku, protrljao ih je rukom oslonivši se na sto.

"Kako vi znate za Milu i Njegoša?"

"Znamo mi sve Sofija, a i ti znaš kako mi znamo, ne benavi se. Slušaj, samo neka dođe kući, ma glas jedan neće niko podići na nju, samo neka se vrati. Mama nam je rekla ono što je ona znala kada je Milijana otišla kod tebe. Ljuti jesmo, razočarani jesmo ali ona je naša. Nećemo je se odreći zbog trudnoće. Pobogu naša sestrica je trudna.... Sa našim prijateljem. Definitivno ću ga ubiti, Avelj pridružujem ti se."

Rekao je Kiril šaljivo kako bi opustio Sofiju. Nasmešila se i zagrlila Romana stavljajući glavu na njegovo rame.

"Jedino zbog čega sam u životu bila ljubomorna na Milijanu je to što ona ima vas četvoricu, a ja nikoga. Ma ovako mi ništa ne treba, uvek sam želela jednog brata, nikada nisam tražila da bude najbolji brat, ali uvek sam htela jednog."

"Lepotice pa nikada nisi bila sama. Rekao sam Milijani da dokle god nas četvorica dišemo, nikada neće biti sama. Ali se odnosilo i na tebe. Pobogu odrasla si uz nas."

Proteglio se Artem i uštinuo je za obraz, stidljivo se nasmešila dok ju je Roman, kao kada je bila mala, čupkao za kosu. Uvek je to voleo da radi, i Sofiji i Milijani. Pomerila je glavu sa Romanovog ramena i krajičkom oka pogledala u Avelja. Ispijao je viski na eks, kao da ga nikada više neće piti. Pogledao ju je ispod oka pa skrenuo pogled kada je uhvatio da i ona gleda njega.

"Jesi li ljut na mene Avelj? Nisam htela da vam kažem za njih dvoje jer sam obećala njoj."

Istrgao je ruku iz njene što ju je iznenadilo i uplašilo. Nikada ranije nije to uradio, večito ju je zadirkivao za sve i svašta, ali nikad je nije odbijao od sebe. Uvek ju je gledao kao svoju sestru, često ju je i grlio, još češće vodio u bioskop i spasavao je od bagre u obliku onih koji su je vređali zbog toga što je malo punije građe. Nije bila gojazna, ali imala je par kilograma viška što njoj nije smetalo, a njemu još manje.

"Jesi u klimaksu pa si se nadrkao na mene bez razloga?! Rekla sam ti da..."

"Nemoj da ga smaraš mala, jednom sam ti rekao kako ćeš da završiš ako se budeš pravila puno pametna."

Zarežao je Matej. Bilo je očigledno da ne voli Sofiju, Avelj je osetio kako mu se krv u venama ubrzava. Sofija ga je sa strahom pogledala i klimnula glavom.

"Jel ti je pretio?"

Nalaktio se Avelj na sto podižući njenu glavu prstima. Odmahnula je glavom i već u sledećem trenutku Avelj je zgrabio Mateja za kragnu i podigao ga sa kauča.

"Jesi li poludeo?!"

Pitao je osetivši kako gubi dah. Roman, Kiril i Artem skočili su da ga pomere od Mateja, ali nije im pošlo za rukom. Sofija je ustala u pokušaju da povuče Avelja prema sebi.

"Nemoj još jednom da si joj zapretio. Ne znam kako si je uplašio, ali budi siguran da ako se njoj nešto dogodi, tebi će se dogoditi tri puta gore."

"Avelj udavićeš ga, pusti ga. Jebote čuješ li me ti?!"

Odgurnuo je Kirila i bolje uhvatio Mateja za vrat.

"Da nećeš ti da mi uradiš tri puta gore stvari?"

"Zbog nje hoću. Zbog nje ću i da te ubijem, ko psa ću da te ubijem Matej. Jasno?"

Bio je to jedan od retkih momenata kada se u Avelju budio Artem, kada je shvatio da ga Avelj neće tako lako pustiti, Matej je klimnuo glavom. Namestio je svoju majicu i zgrabio Sofiju za ruku.

"Gde me vučeš?"

Čuli su kako ga Sofija pita, ali njegov odgovor se nije čuo. Matej je trljao svoj crveni vrat sa osmehom na licu. Ostala braća pogubljeno su gledali za Aveljem i Sofijom.

"Majku mu onu ludu! On je poludeo za njom."

Začuđeno su pogledali u Mateja koji se smejao kao lud a onda su se zajedno nasmejali.

"Zaljubilo se govance! Alal vera."

Istina o tebi (Milijana & Njegoš)Where stories live. Discover now