Trinaesto poglavlje

1K 69 16
                                    

"Tu sam dušo, tu sam."

Rekao je nasmejano kada je potapšala onu stranu kreveta na kojoj je on ležao. Bila mu je okrenuta leđima pa nije mogao da vidi njeno crveno lice, koje je sakrila u jastuk. Želela je samo da ode odatle, samo da pobegne od njega, dok se prisećala svakog njegovog dodira na njenoj koži.

"U planu mi je bilo bekstvo, ali s obzirom da si pored mene, to verovatno nije moguće. Osim ako me ti ne pustiš dobrovoljno, što se..."

"Nikada neće desiti."

Nadovezao se prekidajući je u njenom monologu. Povukla je pokrivač preko grudi i sela pored njega, naslanjajući se njemu na rame.

"Šta ti je Milena? Zašto bi bežala odavde? Nisam te naterao da spavaš sa mnom, znala si da posle seksa nema nazad, tu smo gde smo. Ja te sada više ne ostavljam na miru."

"I ja želim da me ti više nikada ne ostaviš na miru, samo mislim da ovo nije trebalo da se desi tako brzo. Ne znam šta mi bi. Nikada nisam spavala sa muškarcem s kojim pre nisam već bila u vezi."

Govorila je smušeno zbog bola u donjem delu stomaka. Baš kako je i obećao, nije bio nežan prema njoj, ali pružio joj je zadovoljstvo kakvo ranije nikada nije osetila, jer nije imao ko da joj isto pruži. Izvukao je ruku na kojoj je držala glavu i zagrlio je poljubivši je u čelo.

"Desilo se baš onda kada je trebalo da se desi, znala si da posle karanja nema kajanja, nemoj sada da me nerviraš. Reci mi kako si spavala?"

Gledao ju je kako crveni i odmahnuo glavom. Gde se izgubila devojka s kojom sam sinoć spavao?

"Kao beba, mislim da sam zavolela spavanje u tvom krevetu, pored tebe."

"Neko se zaljubio, hm?"

Prasnula je u smeh i pogledala u njega, pa mu se privukla bliže i prebacila nogu preko njegovog struka.

"Zašto si ti obučen a ja gola, još uvek? To nije fer, samo da ti kažem."

"Kako lepo skrećeš sa teme, svaka ti čast. Neću da ti odgovorim dok ti ne odgovoriš meni. Jesi se zaljubila?"

"Možda. Šta je sa tobom?"

"Obukao sam se još sinoć."

Rekao je praveći se blesav. Pogledala ga je ispod oka i praveći se naivna, započela put od njegovog vrata do njegovih bokserica. Gledala je kako se gomila mišića grči i opušta pod njenim dodirom, što ju je zabavilo i zadivilo. Imala je veliki uticaj na velikog muškarca. To joj je bio neverovatan afrodizijak.

"Ne pitam te to, dušo. Lako ću ja da te skinem kada budem htela. Pitam te jesi li ti zaljubljen?"

"Jesam, i za razliku od tebe ja sam priznao. Neka se to zabeleži negde, ovako ispada da si samo htela da me iskoristiš, samo kako bi zadovoljila svoje životinjske nagone i seksualne potrebe. Sram te bilo."

Šaljivo je pričao dok je gledao kako ustaje i oblači donji veš a odmah zatim, leže ponovo u krevet do njega, usput ostavljajući vlažne poljupce na njegov obraz koje je nanizala sve do vrata.

"Ti svoje, vidim nisi hteo da zadovoljiš, iskorišćeni?"

"Ja sam ispao jedna jebena, jeftina zaljubljena droca, koja je očajnički htela da je neko kresne. E pošteno si me kresnula. A i meni su bile važnije tvoje potrebe, pošto da kuvam ne znam, a da jebem i da volim znam, zadržaću te u svom životu preko ovog kreveta, i eventualno nekom romantičnom večerom."

U isto vreme je prevrtala očima i smejala se dok se premeštala u njegovo krilo i stezala ga nogama kako bi suzbila bol koji je bio ne previše jak ali prilično intenzivan.

"Ti jesi jebena i jeftina zaljubljena droca, ali si i jedna seksi jebena i jeftina zaljubljena droca. A ovaj deo o voljenju i jebanju ne želim da komentarišem."

"Jesi dobro dušo? Zašto me tako stežeš nogama? Bio sam grub sinoć, ha? Nisam hteo da te povredim, dođi, lezi."

Postavio ju je na svoje grudi, nežno prelazeći preko njenih golih leđa. Naslonila je glavu na njegove gole grudi dok je pokušavala da se opusti. Izlaz iz situacije u kojoj se nalazila, nije postojao. Ipak nije joj od početka bio plan da izgubi glavu za njim, u njemu je videla samo dobrog, iskrenog i pravog prijatelja. Poljubila ga je iznad srca suzdržavajući svoje suze koje su pretile da kliznu na njegovu vrelu kožu.

"Stefane ja tebe sve vreme lažem, od samog početka te lažem i sada više ne vidim izlaz iz klupka laži u koje sam se uplela samo jer sam bila glupa...."

"Ššš dušo, znam, znam o čemu govoriš. Shvatio sam odavno jer lažem i ja tebe. Iz apsolutno istog glupog jebenog razloga."

Priznao joj je zbog čega ga je tužno pogledala.

"Kako se zapravo zoveš, i koliko toga o tebi je laž? Ja sam slagala moje ime, samo sam želela pravog prijatelja koji me neće gledati kao sredstvo za brz i lak novac."

"Poznaješ mog dedu dušo, ja sam unuk Nikolaja Petrovića... Njegoš Petrović. A ja poznajem tvoju braću, Milena."

Zaprepašteno je pogledala u njega. Glavom su joj prozujale sve njegove sličnosti sa Nikolajem, priča o tome pila je vodu. Ličio je na Nikolaja, jedina razlika bila je ta što je Nikolaj već bio sed a Njegoš crn.

"Odatle si mi poznat sve vreme... Ja se ubi razmišljajući a ti si Nikolajev unuk... I moje ime nije Milena, ne želim da me zoveš tako. Zovi me Milijana, molim te."

"Zvaću te kao i do sada, jer si ti moja duša. Hajde diži se sada, idem kod Andrije i Olge da te prosim. Ustaj!"

Kao oparena vrelom vodom skočila je sa njega unezvereno ga gledajući.

"Neću da se udajem. Nema šanse, mlada sam za udaju bre. Čekaj, koliko godina ti imaš, ne znam ni koliko si stariji od mene."

"Koliko bi mi dala?" Pitao ju je ne mogavši da dočeka njen odgovor.

"Trideset." Bubnula je.

"U pravu si. Trideset. Osam godina sam stariji od tebe, vreme mi je da se ženim i pravim naslednike, čekaj samo da rešim stvari oko onog tvog bivšeg i odmah te vodim u crkvu da budeš moja i pred Bogom. Hajde, oblači se, vodim te negde na doručak."

Istina o tebi (Milijana & Njegoš)Where stories live. Discover now