Umjetnost motivacije

12. dan - faklutet i rant

Ovo pišem već po drugi put danas jer mi se prošli put sve obrisalo (a napisala sam oko 1200 riječi) tako da sam sada poprilično iznervirana.

Pokušat ću se sjetiti svega što sam napisala. I ovo će vjerojatno biti informacije zbrda-zdola.

Dakle, danas ću učiti samo za mikrobiologiju jer sutra imam kolokvij iz toga, a nakon toga intenzivnije krećem s pripremom za prijemni.

Danas sam htjela govoriti o tome kako je fakultet organiziran i progovoriti o nekim stvarima koje nisu dobre, ukratko - iskritizirati ono što ne valja.

Moram prije svega napomenuti da je organizacija svakog fakulteta drugačija. Na društvenim fakultetima većinom imate seminare i predavanja dok na prirodoslovnim i biomedicinskim fakultetima postoji smanjeni broj predavanja uz vježbe i praksu. To sve ovisi o tome što studirate, na kojem ste studiju i tako dalje.

Na mom trenutnom fakultetu imamo vježbe iz kemije i mikrobiologije, a sve ostalo su predavanja. Meni su vježbe apsolutno najzabavnije jer se tamo najviše mogu praviti za zapravo studiram medicinu, a ne nešto što ne želim, pa tako na kemiji i mikrobiologiji moramo nositi kute i mikroskopiramo bakterije (medicino, moja tiha patnjo). 

Sad, ja kada sam se prvi dan pojavila na faksu nitko mi nije ništa rekao niti me igdje uputio - morate se sami snaći. Ako plaćate godinu - sami plaćate, trebate negdje otići - pitate i oni vas upute dalje. Bit je u tome da ste vi punoljetna osoba i zastupate sami sebe u svemu, nema više roditelja koji stoje iza vas. Meni je najčudnija stvar bila to što nam se svi krenu obraćati sa "Vi" i "kolegice". Nekada nas zapravo i tretiraju s nekim poštovanjem (ajmo to tako reći), budući da ipak više nismo djeca.

S druge strane imate profesore doktore koji jedva odzdrave kada ih pozdravite, ali to je nažalost odlika skoro svih visoko obrazovanih ljudi. Neki su jako susretljivi, a drugi pak uopće nisu i na to se trebate naviknuti. Jedino što trebate je biti pristojni, to vas neće ubiti čak i da je osoba prema vama izuzetno bezobrazna. Na ovo fakultetu su čak i asistenti doktori znanosti, tako da nemate izliku biti nepristojni prema bilo kome.

Još jedna stvar - nikoga nije briga za vas.

Vi možete ići kamo god poželite i kada god želite - možete ustati usred predavanja i izaći - nikoga neće btii briga za to.

Međutim, ako izostanete sa predavanja na kojem vas popisuju, to si slobodno možete zaračunati kao jedan izostanak. Ostaje vam još samo jedan jer većina vježbi i predavanja ima samo dva moguća izostanka bez da ponovno upisujete predmet. Na nekim vježbama pak izostanci uopće nisu dozvoljeni.

Treće - organizacija oko učenja je totalno drugačija. Vama profesori samo daju popis obavezne i dodatne literature i gdje ju nabaviti, a sve ostalo ostaje na vama - i kako ćete uopće doći do nje i kako ćete učiti iz nje. Nema da morate nositi bilježnice, zapisivati bilo što ili nositi skripte i knjige - na mom faksu ima ljudi koji uopće ne nose torbu. Ja osobno uvijek nosim barem bilježnicu, ali čak nemam ni jednu bilježnicu po predmetu jer to jednostavno nije potrebno. 

Predavanja su većinom beskorisna i teku jako brzo - prebrzo da bi vi išta stigli zapisati, a iovako ionako sve prezentacije dobijete putem intenreta i tako učite za kolegij.

Bit će to, jednom riječju, spas za vaša leđa.

Ova "neorganizacija" na faksu oko predavanja će proći za vas jedino ako imate neke vještine samoorganizacije jer ćete shvatiti da imate i previše vremena do nekog kolokvija i opustiti se previše (ja, napokon nemam problema s tim). I nemojte učiti kampanjski.

Zašto? Zato što vam većina fakulteta dopušta da predmete prođete preko kolokvija (parcijalnih ispita), a ako sve kolokvirate ne morate na ispit. Međutim, ljudima se zna dogoditi da kampanjski prođu prvi kolokvij, a drugi padnu isto tako učeći kampanjski, a onda moraju na ispit iako su se ubili od učenja zadnji dan.

To vam je ubojito i ne preporučam nikako.

Također, ako ste se navikli prepisivati još od srednje i ništa ne raditi, ni to vam neće proći na faksu jer ne možete tako zavrišiti fakultet. Obit će vam se o glavu kada najmanje očekujete, ali uvijek će biti neradnika.

Sada mogu zaključiti da ova grupa neradnika na mom fakultetu konkurira onoj koju sam imala u srednjoj. Jako sam se iznenadila tome jer su mi punili glavu time da to ne prolazi na fakultetu, ali prolazi itekako. Ne samo da prepisuju već varaju, mijenjaju ispite, ne dolaze na predavanja i još onda prođu bolje nego mi budale koji dolazimo na predavanja.

Jučer mi je kolegica sa smjera pričala o tome kako ništa nije znala za prvi kolovij iz matematike, ali je uspjela dobiti pet jer je zamijenila ispit sa jednom djevojkom koja još je riješila skoro sve zadatke. I još se onako slatko nasmijala.

Ne mogu to probaviti, ne mogu shvatiti tu nezahvalnost i ponašanje. Možda sam ja netko tko želi zapravo zaslužiti svoj uspjeh i rezultate i možda je to drugima štreberski (zato i jesam izbjegavala ljudima na fakultetu reći što planiram upisati), ali ne znam zašto se ljudi onda čude nepoštenju i neradništvu u ovoj državi (a možda i okolnim državama, ne znam). Pa to sve počinje još od osnovne škole!

Neki od njih niti nisu iz Zagreba, došli su ovdje, nekome zauzeli mjesto i sada ništa ne rade. Neki i plaćaju godinu jer su ponovno nešto upisali i nikada ih nema na fakultetu, ali uvijek njihov potpis stoji na popisu. Kako? Netko drugi ih potpiše.

Na primjer - neki profesori vam pošalju popis i svatko se potpiše da ponudi "dokaz" da je bio na predavanju. Slično kao u osnovnoj i srednjoj, samo što ovdje ljudi potpusuju druge koji se nisu udostojili doći na predavanje. Neki profesori su manje stroži oko toga, a neki više. Malo kome je stalo do pravde pa profesor čak i da vidi da ima više ljudi na popisu nego u predavaoni - neće ništa reći. I tako se to vrti u krug.

Nekada predavanja zbilja jesu beskorisna jer profesor zna samo čitati sa slajdova. I ne samo to, ponekad se toliko unesuu predavanje da ne poštuju ni akademsku četvrtinu (pauza na svakih 45 minuta do sat vremena), i onda se još žale što ništa se stižemo. I tako vam ode po četiri sata dok ste kod kuće mogli učiti nešto korisno. No, kako je tako je -ako se usudite ne sudjelovati u predavanju, profesor vam se može zainatiti pa krenuti prebrojavati ljude i prozivati, a onda bolje da vas nema.

Koliko možete vidjeti, fakultet je puno drugačije mjesto. Da ne govorim o tome da dolaze ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a imamo i jednu djevojku iz Bosne. Imamo i djevojku koja je na speedu svaki vikend, a ako ju upitate kakav joj je ljubavni život, odgovorit će vam "prometno". Na faks dođe eventualno ako se piše kolokvij i na vježbe. Prolazi bolje od mene. Imamo i dečka koji govori da će se ubiti kad tad, nosi kratke hlače po kiši i izgleda totalno čudno, ali je zapravo jako pametan, samo što je toliko lijen da to nisu istine. Imamo i dečka koji je pet godina studirao medicinu i odustao jer je shvatio da to nije za njega. 

Svakakvi ljudi dolaze na fakultet - ima i dobrih i loših, ovakvih, onakvih iako svi realno imate iste interese. Jednaki takvi mogu biti i profesori i asistenti - ima ih koji vas pozdravljaju uz poštovanje, a ima i onih koji vas ni ne pogledaju.

Nemojte se tome iznenaditi kao ja. 

I naravno - menza. Zaboravila sam spomenuti najvažniji dio faksa. Menza. Oni koji su u domu shvatit će koja je važnost menze. Vi možete dobiti čitav ručak za sam šest i pol kuna - ako imate iksicu. Bilo čiju.

To isto nisam vjerovala kada su mi pričali u srednjoj - vi možete uzeti bilo čiju iksicu, bratovu, kolegičinu, sestrinu i otići jesti u menzu s tim. Nitko vam neće ništa reći. Još jedan dokaz o tome kako nikog nije briga. A hrana zna biti jako fina (ako niste izbirljivi).

Eto, nadam se da sam odgovorila na neka pitanja, ako ih ima još, komentirajte pa ću i na to odgovoriti. I ispirčavam se na zbrkanom nastavku, ali pišem jako brzo jer moram zbilja učiti.

Fakultet shvatite ozbiljno, jer ako to ne učinite, riskirat ćete mnogo stvari, i pad godine i ponavljanja i plaćanje svega i svačega. Studiranje može biti super. Ja živim za kolokvije jer vas riješe toliko toga.

Toliko od mene za danas (barem ovdje), ako stignem možda i izbacim novi nastavak Dubioza.

Do sutra.