Umjetnost motivacije

Hvatanje u koštac s neuspjehom

Htjela sam da bude službeno prije nego što išta napišem ovdje.

Dakle, nisam uspjela upisati medicinu.

Zašto je to tako, nisam sigurna. Radila sam cijelu godinu, učila, rješavala zadatke, motivirala se...prirodno je da sam bila i nervozna što su se matura i prijemni više približavali.

Vjerojatno je to bio glavni faktor u tom neuspjehu.

No, iz tog neuspjeha izlazi i jedna mala pobjeda, i to u obliku upisa na Zdravstveno Veleučilište. To znači da se mičem s fakulteta kojeg ne mogu više organski podnijeti i upisujem se na fakultet koji je za početak biomedicinski.

(Pa, zapravo i nije fakultet već Veleučilište, ali ne zanima me to dok god na prvoj godini imam anatomiju, fiziologiju, internu medicinu, psihijatriju i još nekoliko predmeta koje bi na medicini dobila tek na višim godinama).

Ovo gledam kao dobru stvar jer će to biti sjajna priprema za iduću godinu (upravo tako, ne odustajem) i jedva čekam početi s radom.

Naravno, prije toga malo odmora.

Vjerojatno se svi i pitate kako je uopće prošao taj prijemni? Pa prije svega - položila sam ga, ali postotak koji sam imala je bio daleko, daleko (sramotno) manji od očekivanog (56%) te mi to nije donijelo dovoljno bodova za upad (iako sam bila dosta blizu kvote).

Matura me najviše razočarala, pogotovo biologija na kojoj sam očekivala najmanje 85%, a dobila sam bijednih 64%. Malo je reći da sam bila u šoku kada sam vidjela to, ali krivicu jedino mogu svaliti na zaista dvosmislena i glupa pitanja.

Primjer: 1. Navedite uzročnika malarije.

2. Kako se može spriječiti malarija?

Pokušajte odgovoriti na ova dva pitanja, a ja ću vas ispraviti u komentarima.

Nadalje, fizika koja je bila dosta teža od prošle godine je prošla neočekivano bolje od kemije koja je bila 47%, ali to me nije iznenadilo jer sam znala da sam dosta toga zeznula. Fizika je bila 55%.

Vidjet ću hoću li ponavljati te predmete i iduće godine na maturi ili ne. Prijemni svakako ponovno pišem.

Što da vam kažem više? Bila sam razočarana jako, ali to je život. Znam da sam dala sve od sebe, ali naučila sam da se moram otarasiti stresa, nervoze i panike prije jako bitnih ispita jer je to bio glavni faktor u mom neuspjehu.

Treća sreća će biti iduće godine, a onda ćemo vidjeti dalje.

O i da, obećala sam vam broj riješenih zadataka, ali kako ovo pišem u autobusu na putu za more (a nisam ih stigla prebrojati), napisat ću ih kad se vratim s mora.

Malo ću se odmoriti od pisanja u ovu knjigu preko ljeta, ali ću pisati druge stvari. U pripremi već imam nekoliko priča i veselim se njihovom pisanju.

Jedan savjet koji imam za sve koji se jako trude, a ne uspiju u nečemu je jednostavno da ne odustanete.

Uvijek ima načina.

Ja vjerujem da je moja uloga u ovom svijetu da se bavim medicinom i pomažem ljudima. Neću odustati od tog uvjerenja i te ambicije.

Neki će se vjerojatno pitat nije li mi žao još jedne utrošene godine, a na to mogu reći samo da razmislite koliko je minorna još ta jedna godina prema cijelom životnom vijeku koji me čeka u poslu koji volim ili ne volim.

Prema tome, dvije-tri godine izgledaju ništavno.

Ovim fakultetom steći ću dosta dobru pripremu za medicinu, a još i više ću se potruditi za prijemni.

Uz to, plus je što sada ne krećem učiti ni od čega kao prošle godine već krećem s ogromnim znanjem koje će mi koristiti itekako.

Već sam navikla na padove u životu, tako da svakako sve gledam s vedrije strane.

Recite vi što želite, ali ja ove godine ipak učim anatomiju u knjižnjici.

Nadam se da ste svi dobro i da ste uspješniji od mene, a ako niste, naatavite se truditi i raditi iduće godine.

Uživajte u ljetu.

(kada se javim u ovoj knjizi znajte da je počeo faks :') )