Umjetnost motivacije

20. dan - grižnja savjesti

Danas nisam bila nešto produktivna jer sam previše radila zadnja tri dana.

U stvari, zadnja tri dana nisam radila ništa osim učenja i ne šalim se. Probudila bih se oko deset sati ujutro, malo odmarala, popila kavu, pojela doručak i otišla u knjižnicu gdje bih bila sve do navečer. Onda bih se vratila kući, odmorila se i bila preumorna za nešto drugo i otišla bih spavati.

Znam imati problema s tim da ga previše radim, odlučim se odmoriti i onda se osjećam krivo što odmaram, a ne radim nešto korisno i produktvino.

Mrzim taj osjećaj, a imam ga stalno jer uvijek nešto radim i navikla sam puno raditi u zadnjih godinu dana.

Kada mi se to događa, pokušavam ne misliti na rad, pustim si neku glazbu, pišem, slikam ili gledam videe na YouTubeu (ili jednostavno odem van negdje s nekim da ne mislim o tome). Ponekad znam i pretjerati pa se previše odmaram i onda se proklinjem što sam previše vremena izgubila odmarajući se a mogla sam napraviti toliko toga.

To stvarno nije zdravo.

Ja sam uvijek bila svoj najveći kritičar, otkad znam uskladiti vrijeme učenja i rada i vrijeme zabave i opuštanja, ali nekako sam u zadnje vrijeme sve više kritična prema sebi i to me stavlja pod još veći stres od onog u kojem već jesam zbog činjenice da se po drugi put pripremam za vjerojatno najveći ispit koji sam imala u životu dosad (pored mature).

Pretpostavljam da je to onaj osjećaj kada vam sve ide kao po loju u životu i toliko je sve dobro i mirno da postane sumnjivo i očekujete da neće tako biti zadugo.

Sada imam takav osjećaj. Toliko mi dobro ide to učenje, radim koliko god mogu, trudim se iz petnih žila, ne znam jesam li ikada ovoliko zadataka iz fizike i kemije riješila u životu (vjerojatno nisam) i svakim danom imam sve bolji predosjećaj oko mog upada na medicinu (iako predosjećaj često ne znači baš ništa, ali može poslužiti kao nagon za dalje), da mi postaje sumnjivo i onda negdje u svom umu imam scenarije kako ću polako sve manje učiti za prijemni i uvući se u neku lijenost.

Ni to isto nije zdravo, nimalo.

Htjela sam ovo podijeliti s vama iz više razloga.

Prva stvar - ne znam kako da se otarasim toga. To jest znam, ali se svaki put kad mi se to dogodi borim da te misli ne izađu na vidjelo i pokušavam misliti pozitivnije. Ako netko ima savjet u vezi ovoga, a da je ovoliki radoholičar kao ja - voljela bih da mi kaže jer mi je to zaista bitno.

Druga stvar - ne želim da dobijete dojam da sam poput robota koji samo radi i ne odmara se. Svaki dan pišem kako sam išla u knjižnicu i provela tamo cca 6-7 sati. Mislim, dobila sam komentar gdje me jedna djevojka upitala odem li pjesti nešto kada sam gladna...Ne želim ostaviti takav dojam niti vas navesti da mislite da je nužno ovoliko raditi ako želite uspjeti u nečemu (ako je netko to možda pomislio). 

Ja ovoliko radim jer želim preventirati još jednu moguću katastrofu i jer poznajem sebe - što više radim, bolja sam u nečemu i želim još samo više raditi. Jednako ide i obrnuto - što manje radim, to će mi se manji dati se pokrenti. 

Vi poznajete sebe i svoje mogućnosti. Meni ne ide matematika nešto posebno, moj matematički mozak je minimalan i zato znam imati problema s fizikom (srećom, jako ju volim pa mi je zanimljiva i mogu ju savladati jer se ne vrti sve oko matematike), a ponekad i kemijom ako su u pitanju glupi zadaci sa kinetikom i elektrolizom ili čak redoksima (mrzim redokse). 

Prema tome svemu - poželjno je da se jako koncentriram na to dvoje kako bih naučila razmišljati na taj način.

Često prijeđem granicu (kao što vidite) i ne znam kako se vratiti natrag.

Ono što sam htjela reći - ja nisam robot, idem van, imam društevni život, imam dečka, uživam u sitnicama i nisam sva u znanosti (makar je to jedan veliki dio mene kao osobe). Ako ima među vama sličnih meni (a znam da ima), dopustite i vi sebi malo uživanja.

Ima vremena za rad.

Fun fact: prije nekoliko tjedana pronašla sam u kosi nekoliko sijedih vlasi. To je bilo zvono za uzbunu (koje nisam poslušala jer i dalje učim kao šašava).

Toliko od mene za danas - radim samo biologiju i matematiku, ništa posebno za prijemni, ali budem idući tjedan ponovno. Čak nisam bila ni u knjižnici.

I da, jučer sam bila vani nakon dugo vremena, s dečkom sam nakon knjižnice otišla u kineski fast food i kasnije smo išli u McDonalds na sladoled. Bilo je super i baš mi je trebalo malo odmora i mozga na paši.

Uživajte i pozdrav do sutra.