IME MI TI DAJ

UVOD

Živjeti, a umirati. Dva ne spojiva pojma rekli bi vi. Naši životi se sastoje od prepreka. Čovjeka prevladaju osjećaji, potoneš u crnu rupu bez izlaza. Dozivaš u pomoć, a znaš da ti niko neće pomoći. Neće pitati kako si ili koliko te boli? Čak i da te pitaju "Trebaš li pomoć"? Oni u sebi mole Boga kako bi ti rekao ne treba, hvala.
Treba im to, tada budu sretni jer se nisu morali žrtvovati za nekog. Svijet je surov. Pun pogleda mržnje. Taj pogled je danas na sebi osjetila Zehra.
Gledala je u smrknute oči pune bijesa.
Strah je obuzeo njeno tijelo, da je treperila kao prut na vjetru.
Bolno i slomljeno gledala je u dva crna oka koja su na prvi pogled u njoj vidjela običnu ženu. Ženu koja je u njima vještica, zmija, bestidnica. Negdje duboko iza tih očiju, iza svega stoji ono za što se živi. Ljubav, da ta silna ljubav za kojom ljudi toliko žude.
Danas na dan kad se Zehra udaje za potpuno nepoznatu osobu, osobu koja će njen život promijeniti iz temelja. Ovaj dan kad su prvi put jedno drugom rekli "DA", kad su jedno drugom pružili ruku kako bi otplesali prvi ples. Ovu noć pod zvijezdama zakleli su se na vječnu ljubav. Pred Bogom i pred ljudima, kleli su se u nju znajući da lažu. Pogledi puni bola pratili su ih cijelo veče. Neprijatnost i ta napetost koju su osjećali ne znajući zašto.
Pitanja su se nizala u glavi, pogledi su govorili isto "mrzim te". Toliko bola u samo dvije riječi. Riječi koje kad pogledamo izgledaju prosto, tako jednostavne. Kad bi samo znali šta dvije riječi mogu napraviti od života. Velike živote unište tako male riječi. Kad gledamo sa strane nama i dalje više prijaju i znače riječi "volim te".
Odzvanjaju tako slatko, tako umiljato bez ikakve primjedbe ih prihvatamo. Izazivaju osmijeh, nadu, ljepši pogled na svijet. To mislite, jel' tako? Ponekad je bolje reći "mrzim te", nego "volim te", jer to su riječi sa sve ukupno sedam slova. Potpuno iste, a zapravo potpuno različite. Kao nebo i zemlja, kao minus i plus, baš kao OMER I ZEHRA.

•~•~•~•~•
Hvala na čitanju ♡