IME MI TI DAJ

♡5.DIO♡

Zehrin P.O.V
Iz sna me trgalo jako lupanje ormarića. U tren oka sam se našla u sjedećem položaju gledajući kako Omer nešto traži. Nisam se ni usudila pitati šta traži, bio je tako uznemiren da je bilo bolje da šutim. Samo nekoliko sekundi kasnije shvatio je da sam se probudila i da ga posmatram skupljena na malom kauču.
Pogledao me mrko kao da će da me pojede koliko je ljut, a zatim je ljutito udario šakom od komodu. "Ti! Jesi li ti možda negdje vidjela moje fascikle"? Već polako uplašena ustala sam i stala ispred njega. "Fascikle bi trebale da budu u radnoj sobi, na tvom stolu neki dan si ih ostavio tu pa sam ih odnijela dolje". Rekla sam izlazeći iz sobe. Ubrzo nakon mene izašao je i on. Samo sam ga prijeko pogledala i uputila se u kupatilo.

Omerov P.O.V
Cijelo jutro tražim fascikle a one su mi ispred nosa. Ufff...da ih nije pomjerala našao bih fascikle iz prve, ali ne mora ona u sve ta se mješa. Ta žena će me izluditi. Uništava me iz dana u dan. Ne ovo ne može ovako, ovo mora prestati. Ne mogu više da živim s ovim teretom. Ne mogu da budem muž žene koju ne volim.

Baš kad je Omer mislio da je skupio hrabrost da prekine svu ovu farsu ugledao je Zehru s Asijom. Sjedile su u salonu, pored kauča. Isprva nije shvatio šta se dešava, ali ubrzo je primijetio da Zehra pjeva Asiji neku tako neodoljivu melodiju jer se Asija spotakla i pala. Nije mogao da vjeruje svojim očima, a kamo li ušima. Melodija koja je dopirala iz salona, bolje rečeno od Zehre bila je opijajuća. Tako nestvarna, ulazila je u dušu i polako se s njom sklapala."Teto Zehra, od kud znaš tu pjesmu"? Asijin piskutavi glas probudio je Omera iz dubokog sna. "Asija dušo, ja kad sam..." zaustavio ju je Omer ulazeći na vrata, jasno dajući do znanja da je i on tu. "Ujkoo"! Povikala je mala Asija trčeći u njegov zagrljaj. "Maleni mišu, šta to radite"? Upitao je Omer kao da ne zna da joj je Zehra pjevala. "Zehra mi je pomogla da se osjećam bolje. Zehra hajde otpjevaj i ujaku pjesmu koju si meni pjevala. Ujak je veoma umoran vidi mu se na licu"! "Ne Asija zlato nema potre..." nije uspio ni da izgovori, Asija je opet molila Zehru da otpjeva. Tako je i bilo Zehrin glas ponovno je ispunio cijeli salon. Dopirao je do najmanjih kutova u kući, pa čak i... ma nije ni važno. Ovaj čaroban trenutak prekinulo je zvono na vratima. Zvono na vratima ni u jednom trenutku nije budilo Omera. Stajao je sa Asijom u rukama, zatvorenih očiju sve dok Zehra nije povikala "Ja ću otvoriti"! U tom trenutku Omer shvata da je Zehrina pjesma završila, pa sasvim "nesvjesno" promrmlja "Sve što je lijepo kratko traje".

•~•~•~•~•
Hvala na čitanju ♡