IME MI TI DAJ

♡13.DIO♡

Omer P.O.V
Evo je, u mom naručju. Obavio sam je rukama kao da nema sutra. Kao da živim samo za ovaj trenutak. Njene suze kapale su po meni. Njene krhke ruke čvrsto su me zgrabile i stegnule. S malom dozom okljevanja obgrlio sam je. Sada svojim prstima šaram duž njenih leđa. Molim Boga da ovo ne prestane, da vrijeme stane i da ostanemo ovako zagrljeni. Da nastavimo život ovako bez ikakvih pitanja, bez traženja odgovora.

Omerovo razmišljanje prekinulo je Zehrino guranje i odstupanje iz zagrljaja. "Oprosti" rekla je pognute glave, a zatim ustala i brzim korakom ušla u kupatilo. Već odavno skamenjen sjedio je Omer. Trudio se da ne ustane i ne napravi pogrešan korak. Umjesto toga napravio je korak do balkona. U svojoj glavi sastavljao je rečenicu koju bi mogao da kaže kad se Zehra vrati, ali ga ona preduhitri svojim dolaskom. "Zehra, jesi li bolje"? Odgovor nije dobio, samo pogled njemog i izmorenog lica. Crnim biserima je odgovarala da nije dobro, da neće biti dobro. U sebi je molila Boga da je zagrli i više nikad ne pusti, ali joj savjest i sjećanje na prošlost nije dalo da se prepusti. Pa ako treba i da mu se sama baci u zagrljaj. "Zehra to je bio samo san". Na ove riječi Zehra se prisjetila sna, u tom trenutku je pustila još jednu suzu i bez i jedne riječi izašla van. Uzela je svoju malu torbicu, prebacila je preko ramena i uputila se kod svog oca. Sve dok nije izašla izvan kapije bila je ispraćena Omerovim pogledom. Zbunjeno je gledao za njom, spreman svakog trena da padne na pod jer su mu noge već same klonule kao da su "oduzete". Nakon nekih pola sata Zehra je već sjedila s svojim ocem u salonu. "Oče sanjala sam ružno". Salim ju je blagim pogledom upitao i Zehra se otvorila. "Oče u mom snu čuo se plač djeteta. Ležala sam na livadi kad me je iz sna trgao plač malog djeteta u kolijevci pored mene. Kad sam mu htjela dati vodu nestalo je, a onda sam se našla na džennazi (pogrebu), oče tvoje ime su ugravirali u nišan (spomenik)". Salimove se oči napuniše suzama kad je glavu svoje lijepe kćerke privio na prsa. "Kćeri ovo nije razlog da tako naglo odeš s posla". "Oče morala sam ovo s nekim podijeliti". Rekla je Zehra na šta ju je Salim smireno pitao "Kćeri imaš li problema na poslu"? Baš kad je htjela da odgovori, na vrata je pokucao jedan i jedini. Crnokosi momak spreman da spasi stvar (koliko se može). "Neka oče ja ću otvoriti". Rekla je Zehra brišući suze. Baš tako je i bilo, a kad je vrata otvorila ugledala je Omera. Naslonjen na štok vrata samo je dodao "Idemo Zehra". Kad je odbila poći sa njim, on još jednom nešto glasnije ponovi. Na šta je ona stavila svoj kaži prst na njegove usne. "Šuti otac će te čuti, najzad odkud znaš gdje živi moj otac"? Baš u tom trenu Salim je povikao iz salona "Ko je to kćeri"? Zehra se u tom trenu skameni, ali ipak je imala dovoljno snage da kaže "Omer gubi se, nestani". Nakon što on nije otišao ona ga počene gurati, ali iza nje se začuje muški glas "Kćeri ko je ovaj čovjek". Zehra poskoči u mjestu, pa počne naglo da zamuckuje. "Oče on je, ovaj" na njenu jedva sastavljenu rečenicu nadovezao se Omer "Gospodine Salim drago mi je što vas upoznajem ja sam Omer, Zehrin muž". Na ove riječi Salimu je pao mrak na oči, a Zehra je zbunjeno gledala u Omera. Šutali su par minuta, pa je Salim upitao "Jel' to istina Zehra"? Zehra koja je već bila sa suzama u očima tiho kaže "Oče mogu ti objasniti". Baš u tom trenutku kad joj je otac okrenuo leđa pala je na koljena i sa suzama molila da joj oprosti. "Molim te oče, molim te ne okreći mi leđa, oprosti mi". Molila ga je Zehra držeći ga za kraj hlača. "Zašto mi nisi rekla"!? Upitao je grubim glasom na šta je Omer krenuo da odgovori, ali ga Salim prekine. "Ti? Šta još uvijek radiš ovdje, gubi se"!? Derao se Salim, da bi ga nakon par minuta Omer uspio nagovoriti da pređu u salon i normalno razgovaraju. "Hajde brzo recite šta imate" govorio je Salim pognute glave. Zehra nije imala snage da priča, strahovala je za oca koji je svakako imao problema sa srcem, a i gušila se u suzama od svega što je Omer maloprije rekao. Hušila se u suzama zbog krvave istine. "Gospodine Salim, sve ću vam ispričati". Tako je i bilo, Omer mu je sve u detalj ispričao, dok je Zehra kršila svoje krhke ruke i zbunjeno gledala nakon Omerovih riječi "Vaša kćer je u zamjenu za brak sa mnom uzela novac kojim je spasila vaš život". Zehra se zagrcne, a Salim je sa suzama u očima zagrli. "Lijepa moja, zašto si to radila, zašto mi nisi rekla"? "Oče nikad to ne bi dozvolio, a morala sam bio si na smrt bolestan". "Dobro,a ti? Zašto si se ti oženio s njom"? Kad je Omer ispričao i svoju stranu priče Salimu je pao kamen sa srca jer je ipak shvatio da je Omer jako hrabra i požrtvovana osoba. "Zehra kćeri jel' to istina"? Zehra se blago osmijehne i doda "Jeste oče sve što je Omer sad rekao je istina". U ovom trenutku Omeru je pao kamen sa srca, a i ne samo kamen. Led koji je stezao njegove osjećaje i sakrivao ih počeo se topiti. Dok su Zehra i Salim pričali, Omer se izgubio u Zehrinim crnim plačnim očima, baš kao i prvi put kad ju je vidio. Još tad ga je iskra udarila i lagano počela otapati led s njegovog srca. Još tad se pitao šta je to, ali sad zna. Ljubav, to je ljubav. Polako ali sigurno otapala je led s njegovog srca. Ljubav koju ne želi da izgubi. Pa kad je Salim upitao "A šta sad"? Omer je kao iz topa rekao "Sad želim službeno da tražim Zehrinu ruku od vas, kao i vaš blagoslov". Zehrini crni biseri hladno se zaustaviše na Omerovim crtama lica dok je izgovarao te riječi. "Omere, vidim da si dobar i iz ove priče sam zaključio da bi bio dobar za moju kćer, ali zbog okolnosti pod kojim ste se vjenčali možda Zehra ne želi brak sa tobom. Zehra kćeri šta kažeš"? Ovaj put Zehra nije bila spremna da kaže šta misli, ovaj put je samo htjela da nestane. Srce joj je govorilo da pristane, a razum da pobjegne i ostavi Omera koji ju je mučio. Pogled koji je gledao u pod uputila je Omeru i u njegovim očima vidjela ono što do sad nije. Želja, bol, ljubav, za ovo zadnje nije bila sigurna pa je zamolila oca "Oče možemo li Omer i ja ostati nasamo da porazgovaramo"? Salim je samo klimnuo glavom i ostavio ih same. Da se ne lažemo i Salimu je godilo proluftati mozak na svježem vazduhu. Dok je on tako šetao Zehra je pričala, a Omer slušao. "Omere, šta opet izvodiš, kakvu sad igru igraš"? "Zehra kunem se ovaj put sam iskren vjeruj mi" Zehra se cinično nasmije pa doda "Omere kako da ti vjerujem kad ti meni ne vjeruješ"? "Zehra molim te". Govorio je Omer naslonjajući laktove na koljena. "Omere jesi li spreman da kažeš svojima sve što si rekao mom ocu"? "Spreman sam Zehra kunem se, spreman sam". Rekao je sad već klečući ispred Zehre. "Zehra slušaj me. Da nisam upoznao tebe, bio bih ljut na život. Ne bih imao ništa, kao ni sada. Ne bih znao šta je sreća. Zbog tebe se ne osjećam poražen, niti mislim na osvetu. Mislim samo na tebe. Nikad te više neću ostaviti samu, sve što se desi, desiće sam se zajedno". Zehra je sa suzama u očima gledala crne bisere koje je i bez riječi mole. "Omere nemoj me uništiti, već sam jednom bila slomljena i ne mogu si ti ponovo priuštiti. Ako me sad slomiš možete me pokopati kunem se imanom mojim". "Zehra, smiri se nemoj plakati, Zehra dozvoli mi da te upoznam iznova, pruži nam novu šansu. Zehra ja sam siguran da smo se upoznali na drugi način da ne bi ovako bilo. Zehra ja te samo jednom molim i obećajem ti da neću napraviti glupost". Sad već kad su mu suze potekle, Zehra svojim malim ručicama obriše svoje, pa njegove suze i doda jedno kratko, ali slatko "Da". Omer se nasmije i možda svjesno ili nesvjesno toliko snažno zagrli Zehru da ju je skoro ugušio.
"Dobro Omere prestani, moj otac će sad doći". Tako je i bilo nakon što su se smirili na vratima se pojavio Salim. "I kćeri šta si odlučila"? Zehra s malim okljevanjem, ali na kraju ipak pristane. "Dobro, djeco imate moj blagoslov, nadam se da će sve da bude dobro. Želim vam vječnu ljubav i sreću". Tad Zehrin otac uze njenu malu ručicu i stavi je u Omerovu "Da ste mi uvijek živi i zdravi i da ove ruke zauvijek ovako blistaju".

•~•~•~•~•
Hvala na čitanju ♡