IME MI TI DAJ

♡12.DIO♡

Omer P.O.V
Zauvijek ću ostati gladan ljubavi i pažnje. Niko me u životu nije mogao iznenaditi grubošću. Uvijek sam je očekivao, a svako me mogao pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću i prijateljstvom. Pa i kad bih se prevario, opet sam bio spreman da naletim na isti mamac. Bez obzira koliko se trudili da budemo zreli, uvijek ćemo zaplakati kao malo dijete kad nas povrijede. Život je eho, ono što šalješ to se vraća. Ono što siješ to ženješ. Ono što daješ to dobiješ. Ono što vidiš u drugima to postoji u tebi. Teško je okrenuti novu stranicu knjige, otvoriti vrata duše i povijeriti nekom da se potpiše.

Razmišljao je Omer ležeći na kauču s rukama iznad glave. Posmatrao je sunce kako se budi iznad Istanbula. Kako njegove zrake miluju cvijeće u bašti baš kao i Zehru po crnim biserima koje je trenutno sanano trljala kao Aladin svoju čarobnu lampu sa nadom da će se nešto lijepo desiti. Jedno vrijeme se valjala po prostranom krevetu. Krevetu koji je do juče bio Omerov. Laganim pokretima je ustala iz kreveta i još laganijim koracima otišla do kupatila.
Nakon što je svoje tijelo pošteno očistila i na lice stavila malo šminke iz kupatila u bade mantilu uputila se do garderobne sobe. Ponašala se kao da nema nikog, kao da je soba samo njena i da ne postoji niko ko je može koriti ili naređivati joj. Za to vrijeme dok se ona oblačila u sobu je ušao Omer sa nadom da će naći ono što traži. Najmanje pet minuta tražio je po ladicama sve dok se ispred njega nije pojavila Zehra. Ponovo je blistala, iako je pomalo šepala, ipak je pokušavala hodati bez štake. Izgledala je prelijepo. Kosa skupljena u punđu i haljina koja je izgledala kao da je guši. Laganim koracima prošla je kraj Omera i uzela naušnice. Svaki njen pokret bio je ispraćen Omerovim pogledom sve dok ga nije trglo njeno pitanje. "Šta tražiš"? Ko grom iz vedra neba zamucao je Omer "Ovaj... ja... tražim sat, ali nema ga nigdje, sve sam pretražio". "Jesi siguran"? Upitala je Zehra prekrštenih ruku s podignutom obrvom. "Siguran sam, pa zar sam slijep"? Na to se Zehra samo cinično nasmije i otvori prvu ladicu pored ogledala. Sa podsmijehom doda "Nisi, nikako nisi slijep". S tim riječima završila je i nije imala namjeru da sačeka da Omer bilo šta kaže već mu je naredila da skupa siđu do salona, a zatim može na posao. Omer skamenjen ispratio je svaki njen korak koji je vodio do balkona. Pitanja su se nizala u Omerovoj glavi dok je zaljubljeno gledao za Zehrom. "Pa onda bi bilo vrijeme da krenemo"! Rekao je malo glasnije kako bi ga Zehra čula, ni sam ne zna kako je smogao snage da proguta kneglu koju mu je Zehra ugurala u usta. Do sad to niko nije uspio, pa je i to Omeru otežalo da se vrati u život. "Onda idemo". Dodala je Zehra prilazeći do Omera. Svojom malom rukom držala je Omerovu podlakticu. Ukućani koji su već sjedili u salonu sa šoljicom kave u ruci ostali su zadivljeni sjajem koji je silazio niz stepenice. "Oho Zehra dušo, kunem se da bih se zadavila da nisam progutala ovaj gutljaj dok se ti nisi pojavila". Dodala je Ayše gledajući u njihovom pravcu. "Hvala Ayše i dobro jutro svima"! Rekla je Zehra s neviđenim, ali ipak lažnim osmijehom. "Dušo znam da moraš na posao, ali molim te da ostaneš sa svojom porodicom i da uživaš u kavi i ćaskanju". Obratila se Zehra gledajući Omera spremna da ako on ne pristane napravi scenu. No nije bilo potrebe, Omer priđe do stola i sjede s Zehrom kako bi sa njima popio kavu. "Kako je lijepo kad smo svi na okupu". Dodao je Nihat na što se svi složiše, a Omer se samo nasmije u smislu kao kad mama tjera dijete da se slika pa se ono na silu nasmiješi. "Dušo gdje idemo večeras"? Pitala je Ayše naslonjajući se na Nihatovu ruku koja je bila prebačena preko kauča. "Žao mi je živote, ali danas imamo važan sastanak i ako odmah ne krenemo zakasnićemo". Rekao je Nihat prije nego je ostavio jedan mali poljubac na Ayšin obraz, a zatim ustao spreman da krene. "Omere ideš li"? Pitao je na šta je Omer samo ustao, a odmah za njim i Zehra. "Dušo zar ćeš samo tako da odeš"? Govorila je njišući se u mijestu kao mala djevojčica dok se njena lepršava haljina lagano njihala kao cvijeće na povjetarcu. Tad Omer ostavi mali poljubac na njen obraz i kroz šapat doda "Nadam se da si spremna da mi večeras odgovoriš na nekoliko pitanja". "Volim i ja tebe" dodala je Zehra dok je mahala rukom u znak pozdrava, baš tako napravila je i Ayše. Nekoliko sekundi stojale su tako pa Ayše doda "Zehra ti si pravo blago, vidi kako je Omer samo sretan". Zehra se nasmije pa doda "Hvala Ayše, nadam se da je tako". "Nego šta nego da je tako, a sad me ispričaj Asiju bi trebala odvesti u vrtić". Zehra zagrli Ayše i poželi joj sretan put. Par sati kasnije Zehra je skupa sa Hedijom kuhala večeru. Sjeckala je povrće, dok su joj misli bile ko zna gdje.

Zehra P.O.V
Zašto sad razmišljaš o njemu Zehra? Šta si sad pukla, ove arome u kuhinji ti mute pamet. Nikad mu nećeš oprostiti. Ko je on da ti je sve ono radio puna tri mjeseca? Znam da je teško prihvatiti da ja Zehra radim osvetu, ali vratiću mu za svako pogrešno izgovoreno slovo. Neću mu...

Njeno razmišljanje prekida Hedije sa riječima "Zehra ne planiraš valjda da nam serviraš i svoje prste"? Ove riječi trgnu Zehru na šta se ona ispriča i ostavi nož pored daske za rezanje. "Hedije da li ćeš moći dalje sama, ne osjećam se baš najbolje idem da prilegnem". Hedije je nježno pomiluje po ruci i kaže "Uredu je zlato i ovo je previše, hvala na pomoći slobodno se odmori". Nakon ovih riječi Zehra odstupi i u tren oka se nađe u sobi. Prikovala se za krevet sa namjerom da tamo i ostane. Njene ruke i noge su je mogle nostiti, ali duša, srce i pamet su je bacali na dno. Nisu se mogli dogovoriti šta dalje? Uništiti Omera ili se bez rata povući. Pitanja su odzvanjala njenom glavom sve dok nije utonula u san. Nakon sat vremena Omer i Nihat su već bili kod kuće. Prvo što je Omer pitao bilo je "Gdje je Zehra"? Jer se od nje moglo u ovom stanju očekivati sve i svašta. Kad mu je Hedije saopštila da nije dobro uputio se u sobu i pred vratima stao jer je čuo jecaje i strašno zamuckivanje. Zagrcnuo se i teškim korakom ušao u sobu kad je ugledao Zehru kako spava sa suzama. "Zehra, probudi se" govorio je Omer, ali nije urodilo plodom, pa je prišao krevetu i rukama brisao suze s Zehrinih obraza. "Zehra probudi se"! Govorio je Omer sve dok se Zehra nije našla u njegovom zagrljaju. Suze su kapale po njegovom tamno plavom sakou, dok su njene ruke čvrsto stiskale taj isti sako. Omerove ruke su okljevanje, ali na kraju su ipak obgrlile sićušno biće ispred sebe.
"Uredu je, smiri se. Hajde Zehra saberi se". Bile su Omerove riječi dok je rukama prelazio duž Zehrinih leđa.

•~•~•~•~•
Hvala na čitanju ♡