IME MI TI DAJ

♡8.DIO♡

Pitanje "Zašto si uopće uzela novac, zašto si se našla u ovoj situaciji, da nisi bila pohlepna sad bi bila slobodna"!? navelo je Zehru da se naježi i pusti suzu težu od olova, pa da izusti par riječi. "Zašto bi to tebe trebalo zanimati, ja svakako idem odavde". Svaki njen pokret Omer je kontrolisao i nije joj dozvolio da izađe iz sobe. "Prvo ćeš mi reći zašto si sebe dovela u ovu situaciju". Cinični osmijeh na Zehrinom licu bio je preliven suzama Više se nije mogla suzdržati, tolika muka i gorčina koja ju je ubijala sad je počela da izvire van. Na kraju se samo spustila na pod, sjela pored kreveta i ronila suzu za suzom. "Sad je kasno da se kaješ"... htio je Omer navesti Zehru da mu kaže nešto, ali nije imao tu sreću, nije ga ni pogledala. Suze koje je lila bile su dovoljne da je ubiju i pokopaju skupa sa svim što je proživjela. "Pusti me, molim te pusti me"... govorila je Zehra kroz težak jecaj. "Zašto, zašto da te pustim? Kaješ se što si uzela pare i potrošila ih u Bog zna kakvu glupost". Zehrin pogled ovaj put bio je uprt direktno u Omera, očima ga je rezala komad po komad, a zatim riječima navela da malo razmisli o svojim postupcima i riječima. "Zar je tuđi život glupost? Kako možeš da budeš tako siguran da sam potrošila pare u glupost? Ne znaš ništa, samo se inatiš... pusti me molim te". Plakala je Zehra moleći Omera da je pusti na šta je on samo rekao da ga ona ne zanima, da bestidnica kao ona ne zaslužuje da živi a kamo li da bude oslobođena. Nakon što je izašao iz sobe, Zehra je legla na pod. Ležala je na hladnim pločicama, ali joj nije bilo hladno. Svakako nije osjećala ništa sem boli u maloj krhkoj duši i srcu unutar njenih prsa.
Srce joj je lupalo nenormalnom brzinom, a onda se samo odjednom tako stišalo. Suze su odzvanjale, jedna za drugom prale su pod Omerove sobe, dok je on bio vani. Gledao je daleko i zamišljeno. Nakon što je smogla snage Zehra je stala na noge obrisala suze i pokušala da izađe, ali zaključana vrata su je držala unutar sobe bez ikakvog izlaza. Opet se vratila u svoju bol, u tugu i samoću. Gledala je oko sebe, kad je smislila malo sulud plan. Otvorila je balkonska vrata i pogledala prema dolje, ohrabrila je sebe riječima "Hajde Zehra možeš ti to". Nakon tih riječi skupila je ruke u šaku i dok joj je srce luđački lupalo popela se na ogradu.
Vrisak koji se brzo utihnuo probudio je Omera iz dubokog sna. Trčeći se našao pred vratima sobe, nakon čega je skoro par sekundi tražio ključ po džepovima. Vjerujte par sekudni za njega se činila kao vječnost. Nakon što je nenormalnom brzinom otključao vrata, počeo je da doziva Zehru. Posmatrao je praznu sobu u kojoj se vijorila zavjesa s prozora. Kad je izašao na balkon, pogledom je uočio Zehru koja leži na zemlji ispod balkona. Noge koje su se od straha odrezale ipak su trčale ka prizemlju, Zehrino ime odzvanjalo je cijelim konakom, da su se svi ukućani našli pred vratima. Bez ijedne riječi Omer je izletio iz kuće, uzimajući Zehru u naručje. Samo nekoliko sekundi s ogromnim strahom u glasu Omer je dozivao Zehru koja je ležala na zadnjem sjedištu auta, dok je on žurio prema hitnoj pomoći. Naravno da se uplašio, ali ovaj put začuđujuće previše, toliko da se derao po bolnici, dovoljno glasno da bi ga čula i gluha osoba. Njegov glas je odzvanjao hodnicima bolnice dok su Zehru preuzimali doktori i sestrice. Omer je nepomično stajao na sredini hodnika odmah blizu recepcije, kad je na svojim rukama uočio krv. Koliko god da ju je sapirao s ruku ona bi se uvijek vraćala. Kao da ga je pratila u stopu i nije mu dala mira. Pred vratima sobe u kojoj je ležala Zehra već su bili svi. Nestrpljivo su čekali da se iza bijelih vrata pojavi doktor. Doktor koji je spreman da im kaže sretnu vjest i tako je i bilo. Ubrzo se na vratima pojavio visoki doktor prosjede kose s pitanjem "Ko je od vas Zehrin muž"? Omerov krupan glas odzvonio je hodnikom, nakon čega ga je doktor poveo s sobom u kancelariju. "Doktore jel' sve uredu"? S nestrpljenjem hodao je Omer do fotelje na koju je trebao sjesti. Doktor koji je već sjedio za stolom otvorio je temu o blagom potresu mozga što je Omera protreslo od glave do pete.
"Ne bi se trebala uznemiravati dok se stanje ne popravi, moguće je da se neće sjećati par sati unazad tog pada. No većih povreda nema, ali trebamo staviti zavoje s obzirom da je suzbila desnu nogu. Jedno vrijeme neće moći baš normalno hodati, tako da joj je potrebna briga". Bile su riječi starijeg doktora koje su Omera trgle nakon čega je pitao može li vidjeti Zehru. Nakon što je dobio odobrenje, uputio se prema njenoj sobi, ukućanima je prenio vijesti i ubijedio ih da idu kući. Ulazak u Zehrinu sobu bio je miran i tih. Omer koji je svakim korakom pazio da je ne probudi ili napravi nešto loše za sobom je ostavljao trag. Trag straha koji je obuzdavao njegovo tijelo. Lagano je sjeo na stolicu pored kreveta naslonjen na ivicu istog. Svojim crnim očima posmatrao je Zehrino kako nepomično leži. "Zašto? Zašto si ovo napravila, zašo te vrijeđa kad kažem istinu? Koji je tvoj problem? Zašto sam te uopće pustio u svoj život"? Pitanja su se nizala kao vjenci od jagoda, a odgovora nije bilo. Tišina je ispunjavala sobu sve dok Zehra nije počela da govori. Riječi koje je izgovarala pomalo su bile nejasne, zbog čega je Omer naslutio da Zehra priča u snu. Približio se krevetu kako bi čuo šta govori, s obzirom da je nervozno tresla lijevom rukom. "Nisam kriva, molim te vjeruj mi, pare...pare sam dala"... baš u tom trenutku Zehra je prestala da priča, ali Omerova znatiželja nije mu dala mira. Nastavio je da ispituje Zehru, sve dok nije saznao šta se zapravo desilo na početku njihove priče. No u trenutku kad je htio da probudi Zehru i da sagleda situaciju nekim drugim očima njegov mobitel se oglasio spreman da pomete Omerove misli.

•~•~•~•~•
Hvala na čitanju ♡