IME MI TI DAJ

♡25.DIO♡

Novim jutrom i prvim zrakama sunca budio se Omer. Trljajući umorne i pospane oči razgledavao je po sobi. Pogled mu se zaustavio na najljepšem biću na svijetu. Na njegovoj Zehri, lagano se protegnuo i ostavio poljubac u njenu kosu. "Danas je taj dan". Rekao je smješkajući se novom danu. Polako je ustao i spremio se kako ne bi probudio Zehru. Bacio je pogled na snijeg koji je danas manje padao. Uzimajući ključeve sa komodice pored vrata, uputio se van.

Zehra P.O.V
Trljam svoje pospane oči, sa očekivanjem da ugledam Omera pored sebe, ali nema ga. Tužno se osmjehnem i prošetam pogledom po praznoj strani kreveta. Nevoljno ustanem i stanem ispred prozora. Snijeg je jako sitno padao, a onda se začuo dječiji smijeh. Zbog istog sam se i ja nasmješila i shvatila da je ovo zapravo jedan divan dan. Sva presretna uđem u kupatilo kako bih se dotjerala, a zatim se uputim u garderobnu sobu. Stomak mi se već uveliko primjetio, a i kičma me baš nije nešto posebno služila. Ni sama ne znam kako, ali na sebe sam navukla široku plavu tuniku koja je padala preko krem hlača na peglu. Nevoljno sam obula nešto sa petom, ali samo zato što ne bi bio red da ne pokvarimo iznenađenje u zadnji tren. Jedva klimajući spustila sam se do kuhinje gdje je doručkovala malena Asija. "Teto Zehra, hoćeš mi se pridružiti"? Upitala me odlažući komadić kruha koji je upravo zagriznula. "Vrlo rado"! Rekla sam pokušavajući sjesti na stolicu pored kuhinjskog stola. "Teto Zehra zašto ti tako čudno sjedaš"? Upitala me znatiželjno, a ja nisam imala odgovor. Mislim jesam, ali ga nisam smijela reći. "Asia to je zato što me malo bole leđa". Asia me tužno pogleda, pa onda doda "Znam! Teto reći ćemo Ujaku da te odveze u bolnicu. Moja mama je išla tamo kako bi je masirali". Toliko je slatko govorila da sam je jednostavno morala uštipnuti za rumene obraze. "Hvala draga, ali biće to sve dobro. Ne boli mene tako jako". Ona mi se lagano nasmješi, pa ja predložim da nastavimo s doručkom. Asia je bila mala, ali je bila veoma pametno dijete. Bila je toliko slatka da bih je mogla pojesti. Gledala sam zamišljeno njeno mlado, dječije lice dok su se u meni komešali osjećaji. Moj pogled se na tren zamutio, pa sam par puta trepnula i odmaknula se. Malenoj princezi sam uputila osmijeh i pozdravila se sa njom. Dok sam lagano koračala po hodniku susrela sam se sa Hedije. "Gospođo Zehra, da li ste gladni? Ispričavam se nisam stigla"... prekinula sam je u pola rečenice naslonjajući svoju ruku na rame ove drage stare žene. "Sve je u redu, malena Asia je podjelila svoj doručak sa mnom". Nasmiješila sam se zadovoljno, nakon čega se Hedije vratila svom poslu. Pomalo mi je bilo dosadno, pa sam sjela na kauč pored prozora i misli su mi se počele mješati. "Svi u ovoj kući imaju neku ulogu. Svi imaju posao, a gdje sam tu ja"? Pitanja je bilo manje nego inače, a odgovore nisam ni tražila. Blijedo sam gledala dok se život poigravao sa mnom. Bilo mi je dosadno, pa sam odlučila i ja da radim nešto. Izvadila sam papir i olovku i počela crtati. Crtanje je bilo nešto što sam voljela od malena, nažalost nisam imala priliku da studiram niti da se bavim crtanjem. Olovkom sam lagano vukla crte po bijelom papiru, strpljivo i nježno sam čekala da se ispred mene pojavi slika. Slika koja je spremna da sve ostavi bez daha. Slika je bila tu nakon dva sata crtanja. Pomalo napornog, ali idalje zabavnog. Slika meni drage osobe, osobe koju sam iz prva mrzila, a sad? Sad je volim, volim svaku crtu tog meni poznatog lica. Toliko sam dobro upila svaki milimetar lica da mi ni slika nije trebala. Zamišljala sam svoju srodnu dušu i nacrtala ga. Toliko sam se iznenadila kako je izgledao da su mi se oči napunile suzama. Osmijehom sam posmatrala svaki ukras koji sam nacrtala, a zapravo je bio stvaran i još puno, puno ljepši. Već mi je nedostajao i zapitala sam se gdje je. Nisam ga vidjela jutros, a još nije došao. Uspaničeno sam ustala kako bih ga nazvala, ali nije bilo potrebe.  Trgla sam se kad sam shvatila da je vani već pao mrak. Pogledala sam u sat i vidjela da je prošlo sedam. Brzo sam pospremila crtež i stvari kad se u sobi pojavio Omer. Čvrsto me zagrlio i povukao za sobom. Udobno smo se smjestili na kauču koji je do prije pet minuta bio moj kreativni kutak. "Gdje si ti cijeli dan"? Upitala sam namještajući se da sjednem pored njega. "Išao sam u firmu, imao sam nekih obaveza prije nove godine". Pokušao me slagati, ali bezuspješno. Znala sam kad laže, oči su mu se caklile, a obrazi su dominirali blagim, ali meni vidljivim crvenilom. Bilo kako bilo pustila sam ga da laže, ali se nikako nisam mogla otarasiti loših misli. Trglo me pitanje "Dušo, šta si ti danas radila"? Sklupčala sam noge na kauču i počela da pričam "Ništa posebno, zapravo mi je bilo jako dosadno". Rekla sam gledajući ispred sebe. "Izvini što sam te ostavio samu". Rekao je nakon što je ostavio poljubac blizu mog uha. Klimnula sam glavom skrivajući osmijeh koji mi je izazvao ovim gestom. "Hvala Bogu da ga imam" pomislila sam, ali me idalje kopkalo gdje je bio cijeli dan. "Omer, jel' se nešto dogodilo u firmi"? Malo se zagrcnuo pa rekao da je sve u redu. Shvatila sam da mi neće reći, pa sam se povukla. Polako sam spustila svoju glavu na njegovo rame. Čvrsto držeći njegovu ruku. Udobnijeg mjesta od tog nema, pa da tražim po cijelom svijetu ne bih našla ovaj miris i toplotu. Pribijala sam se uz njega, sa željom da ovako ostanemo vječno. Ušuškala sam se u njegovom zagrljaju kao malo janje željno pažnje i ljubavi.

Omer P.O.V
Dan mi je rano započeo, ustao sam što sam prije mogao ostavljajući svoju princezu samu. Znao sam da će joj biti dosadno, ali jednostavno sam morao da idem. Izvukao sam se nečujno kako bih obavio nešto u firmi. Znam da misli da lažem, ali dijelimično je u pravu. Nisam baš cijeli dan bio u firmi. Poslije posla sam obavio par stvari za večeras. Shvatiće me kad sve vidi, za sad sumnja, ali sve će biti u redu. Već sad je sve u redu, kod mene je. Tako je blizu, u mom zagrljaju. Tako je nježna i ranjiva, bojim se da je ne slomim kao vjetar granu. Strah me obuzme kad zamislim da sam sam bez nje. Ponekad pomislim da ne bih bio živ da nema njenog mirisa, pa uzdahnem duboko da ne ostanem željan. "Hvala ti Bože što je imam"!

~•~•~•~•~•~

"Gdje su naši golubčići"? Dodala je Ajše ulazeći u kuću. "Evo nas"! Povikao je Omer uzimajući Zehru za ruku dok su silazili niz stepenice. "Zehra dušo"! Povikala je Ayše grleći je i ljubeći u jedan, pa u drugi obraz. Omer je zbunjeno gledao šta se dešava. Da nije toliko vjerovao Zehri da ne bi pokvarila iznenađenje pomislio bi da Ayše sve zna. "Šta je bilo Ayše"? Upitao je Omer puštajući Zehrinu ruku. "Ništa braco samo sam sretna što ulazimo u novu godinu sa ovim anđelom"! Zehrini obrazi su dobili svima znanu rumenu boju. Sramljivo se zahvalila, a Omer se složio sa svim što je Ayše rekla. "Jao vi ste pravi čarobnjaci"! Dodao je Nihat dolazeći iz kuhinje sa Asijom u rukama. "Zašto"? Upitali su Omer i Ayše. Nakon što im se približio i obgrlio Ayše oko struka Nihat im odgovori. "Pa gdje ste samo sakrili te poklone, Asia i ja smo sve prevrnuli. Nije li tako malena"? Upitao je smješeći se svim ukućanima. "Da tako je"! Dodala je malena Asia dok joj je Nihat ljubio maleni obraz. "Koji ste vi lopovi" rekla je Ayše mazeći Asiu kaži prstom po nosu. Smijeh je opet odjeknuo kućom, a onda je i Ayše upitala "Stvarno ljudi svi smo stavili poklone pod jelku, a vi"? Omer pogleda u Zehru koja ga već duže vrijeme posmatra pa doda. "Naš poklon je preeevelik, da bi stao pod jelku" Ayše klimne glavom, a zatim snažnije obgrli Nihata. "Dame, zar se vi ne biste trebale spremiti"? Začuo se glas dobre Hedije koja je lagano hodala prema njima. Crna haljina koja se njihala lijevo desno na ovoj starici svima je izmamila osmijeh. "Prelijepi ste mlada damo"! Dodao je Nihat i poljubio joj ruku, a u tom trenutku Omer je pustio muziku. Dok su se Ayše i Zehra spremale oni su plesali, lagano su se njihali čekajući da vide prelijepe princeze. Sve su bili bliže novoj godini. Hladnoćom i ogromnim padavinama snijega ispratili su staru godinu. Dok su tako Omer i Nihat sjedili na kauču, Asia je bila sa Hedijom u kuhinji. Lagani koraci i odzvanjanje visokih peta podiglo je naše momke na noge. Blago uvijene kose, sa lijepom šminkom i dugom tamno plavom haljinom pojavila se Ayše. Haljina se lagano širila pri krajevjma ostavljajući vidljiv trag njenim oblinama. "Wow"! Začulo se od strane Nihata na šta se Ayše osmijehnula i zavrtjela u krug. "Mogu li vas zamoliti za ples"? Upitao je Nihat dok je muzika svirala. Kao nekad sa rukom u ruci i brojnim uspomenama njihali su se kao grane na vjetru. Ritam muzike ih je nosio i nosio, da je malo falilo da odlete u nebeske visine. Sat je otkucavao "tik-tak", a Zehre još nije bilo. Ayše i Nihat su odavno stali plesati i sjeli pored Omera. Hedije je postavila sto za novogodišnju večeru, a Asia je vješto jela sve slatkiše koji su se našli ispred nje.
"Gdje je Zehra do sad"? Upitala je Ayše pomalo zabrinuto gledajući u Omera koji se samo pravio zabrinut. "Doći će siguran sam". Rekao je uzimajući školjicu čaja koju je ubrzo ispio. "10, 9, 8, 7"... odjeknulo je cijelom kućom, a ispred njih se stvorila Zehra, na svaki broj po jedna ili dvije stepenice i ubrzo se našla ispred svojih najmilijih. Koji nisu ni primjetili stomačić preko kojeg je išla nešto uža crvena haljina. Nije da im nije izgledala predivno, nego je ubrzo počelo da se slavi pa su je svi samo zagrlili. Nakon što su svi svima čestitali vrijeme je došlo na poklone. Ayše, Nihat i malena Asia razdijelili su svoje poklone. Hedije je pored večere svima njima poklonila po malenu kutijicu dok su Omer i Zehra samo stojali. Zehra se pomalo krila iza Omera čekajući njegov znak da svima kažu, ali znaka nije bilo. "Dođite"! Povikao je Omer i svi su prišli do ogromnog prozora. Zehra u Omerovom Zagrljaju, Ayše i Asia u Nihatovom, a Hedije kao najstarija između njih. Glasni i prelijepi vatromet je odjednom počeo da lupa po nebu. Iskrice su padale i odsijavale se u očima pristunih. Nakon pet minuta predstave samo je jednom utihnulo. "To je naš poklon"! Rekao je Omer grleći Zehru, dok su ih svi gledali. Zehra je upitno posmatrala Omera, kada je malena Asia povikala "Mama, mama vidi avion"! U tom trenutku su svi pogledali u pravcu gdje je pokazivala malena ručica. Ogromni avion vukao je veliki plakat na kojem je pisalo "Imamo prinovu"!

~•~•~•~•~•~
Hvala na čitanju ♡